Nekoliko protuhrvatskih grafita ispisanih na zidovima u Poreču i zabrana koncerata kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona u Istri, ponovno su tu hrvatsku regiju posljednjih dana stavili u žižu zanimanja javnosti
Nekoliko protuhrvatskih grafita ispisanih na zidovima u Poreču i zabrana koncerata kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona u Istri, ponovno su tu hrvatsku regiju posljednjih dana stavili u žižu zanimanja javnosti. Na zidovima zgrade talijanske škole u Poreču, ali i u drugim mjestima, osvanule su, uz nacrtane kukaste križeve, parole "Parenzo fašista", "Istra-Italija", Parenzo je samo Italija".
Sve to dogodilo se istodobno nakon što su tamošnje lokalne vlasti - prvo u Umagu, a potom i u Puli - zabranile koncerte pjevača Marka Perkovića Thomspona, smatrajući kako on svojim pjesmama, ikonografijom i atmosferom koje stvara na koncertima potiče mlade na veličanje nacizma.
Dva događaja naoko nisu ni u kakvoj međusobnoj vezi, no jedan od najpoznatijih političara iz Istre, Damir Kajin, zastupnik u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Istarskog demokratskog saveza, stranke koja vlada na gotovo cijelom istarskom području, ne misli tako. On smatra kako pojava fašističkih grafita u Istri, posebno onih u Poreču, predstavlja drsku provokaciju, ali i upozorava da se sve to - očito ne slučajno - poklapa i s nekim drugim događajima koji se ovih dana zbivaju u tom dijelu Hrvatske:
"Potpuno sam siguran da su te parole u Poreču ispisali oni koji su rušili i oskvrnjivali partizanske spomenike devedesetih godina, ali ovo više nisu devedesete godine. Devedesetih godina njima se nije smjelo dogoditi ništa. Kada su rušeni spomenici po Hrvatskoj pred izbore 1993. godine, policija je locirala i identificirala te pojedince, ali po nalogu iz državnog vrha u ono vrijeme njima se nije smjelo ništa dogoditi."
Ta Kajinova izjava naišla je na buru osuda raznih veteranskih udruga, a kako Kajina smatraju i najodgovornijim za zabranu koncerata pjevača Thomspona, kojeg veliki dio ratnih veterana doživljava kao hrvatskog domoljuba, bio je podvrgnut grubim verbalnim napadima. Istodobno, gradske vlasti u Puli primile su prijetnje kako će tamošnja arena, spomenik kulture u kojem se održavaju različite manifestacije i u kojoj je Thomspon namjeravao održati svoj koncert, biti dignuta u zrak. Dvije osobe zbog toga su bile uhićene.
Kajin je priznao da je poduzeo sve što je mogao kako bi zabranio Thomsponove nastupe u Istri. Spomenuvši Thompsonove pjesme "Jasenovac i Gradiška stara" i "Na ljutu ranu ljuta trava", u kojima veliča one koji su u ustaškim logorima Jasenovac i Staroj Gradiški ubijali Srbe, Židove, Rome i Hrvate antifašiste, rekao je kako bi u Njemačkoj pjevač koji bi na sličan način pjevao o Auschwitzu i Dachauu, završio u zatvoru, a ako bi na koncertu pozdravljao sa "Sieg heil" a publika mu uzvraćala s "Ubij, ubij Židova" takav bi koncert policija prekinula.
Na Thomsponovim koncertima, taj pjevač publiku pozdravlja sa "Za dom", na što mu ona uzvraća "Spremni!". Riječ je o ustaškom pozdravu iz vremena tzv. Nezavisne Države Hrvatske (1941 - 1945.) na što publika potom viče "Ubij, ubij Srbina". Ni jedan koncert zbog toga nije bio prekinut.
U svojim javnim istupima Kajin odbacuje mogućnost da su protuhrvatske grafite po Istri pisali tamošnji Talijani ili netko od talijanskih gostiju koji ljetuju u Istri. Smatra kako su to smišljenije provokacije čija je namjera izazivanje histerije, no upozorava i na opasnosti do kojih to može dovesti. Kao ilustraciju naveo je slučaj iz Vukovara, grada na istoku Hrvatske koji je teško stradao za vrijeme rata i u kojima su srpske snage počinile masovne ratne zločine. Dan prije godišnjice Oluje, vojne akcije kojom je oslobođeno područje Hrvatske, tzv. Krajine, koje su od 1991. do 1995 držali pobunjeni hrvatski Srbi, na tamošnjem je spomen domu podignutom u čast ubijenih Hrvata netko napisao "Ovo je Srbija" i "Srbija".
Dok je policija još provodila istragu, Hrvatska stranka prava (HSP) za taj je čin optužila tamošnje Srbe. No, kad je pisac grafita uhićen, ispostavilo se da je po nacionalnosti - Hrvat.
"Strašno je da se, kao što se dogodilo u Vukovaru, digne hajka protiv cijeloga jednoga naroda, srpskog, a potom, kada se otkrilo tko stoji iza tih grafita kojim je oskrnavljen tamošnji memorijalni dom, onda se počinje govoriti kako je to počinio bolesnik. Zbog jednoga bolesnika, ili zbog histerije koja se stvara, neko je mogao dobiti bocu u glavu, a ovdje u Istri, u sezoni, zbog nastale histerije, možda bi neki Talijan trebao skrivati svoj auto ili ga, ne daj bože, vaditi iz mora."
Mirjana Galo, predsjednica Udruge za zaštitu ljudskih prava Homo iz Pule, također smatra kako fašističke grafite po Istri ne pišu Talijani, već da je to djelo provokatora. No, ona vjeruje da su građani Istre dovoljno zreli da sami ocjene o čemu je riječ i da će shvatiti kako je cilj onih koji to rade poremetiti tolerantnu atmosferu koja ondje vlada:
"To je sigurno atak na suživot u Istri, ali to neće uspjeti, pogotovo kada im nije uspjelo devedesetih godina koje su bili mračne, kada su dizali i spomenike u zrak. To su uglavnom radili ljudi koji nisu starosjedioci Istre, bez obzira na nacionalnost, nego su uvijek bili dovedeni s nekih drugih područja. To je samo odraz nemoći onih mračnih snaga koje gube tlo pod nogama jer ljudima je dosta mržnje i netolerancije. Ljudi žele bolje živjeti i žele imati bolju budućnost."
Istra je najbogatija hrvatska regija, koja ostvaruje najznačajniji dio turističkog prihoda, ali za jedne ona nikada nije bila dovoljno hrvatska, a za druge predstavlja oazu mirnog suživota u multietničkoj i multikulturnoj sredini.
Komentator Novog lista iz Rijeke, Neven Šantić, vjeruje kako su i zabrana koncerta Marka Perkovića Thomspona u Puli i pojava fašističkih grafita na talijanskom jeziku u Poreču i drugdje u Istri, u javnosti prenapuhani, te da to neće imati utjecaja na miran suživot svih koji žive u Istri:
"Pitanje je da li se vlast treba miješati u privatnu sferu i organiziranje bilo čijih koncerata, pa i Thompsonovih, ali je i pitanje koliko je umjesno da neko insistira da u Istri održi koncert na kojem bi se mogla pojavljivati dosadašnja ikonografija Thompsonovih koncerata. Ne vjerujem da će se, kada se ova stvar smiri, bitno što drugačije događati u Istri i da će i koncerti i grafiti biti vrlo brzo zaboravljeni. Građani u Istri su preosjetljivi da bi dopustili da stvar eskalira i da se ponovo vrate teška vremena koja žive u uspomenama Istrana svih generacija", zaključuje Šantić.
