Jedna nedavna odluka američke administracije otvorila je put dokidanju tzv. mrežne neutralnosti, dajući mogućnost internet provajderima da isporučuju veću brzinu prijenosa podataka onima koji su spremni platiti više. Kakve bi mogle biti posljedice ove odluke po korisnike interneta u Europskoj uniji i na Balkanu?
Zamislite da vaš račun za internet izgleda poput onog za kablovsku televiziju: listing sajtova i servisa koje posebno plaćate kako biste imali mogućnost da ih koristite. Evo jednog konkretnog primjera. Zamislite da vaš internet provajder nudi Netflix po manjoj brzini u odnosu na ostale servise: našli biste se u paradoksalnoj situaciji da morate dodatno doplatiti ukoliko želite koristiti Netflix, koji međutim već plaćate u okviru vašeg internet paketa.
Mjere zaštite mrežne neutralnosti, koju su uvedene u SAD-u 2015. godine, zabranjuju internet provajderima da blokiraju legalne sadržaje, aplikacije i usluge, kao i da usporavaju prijenos podataka putem određenih servisa, te da stvaraju tzv. “brzu traku” za one koji su spremni platiti više.
Nakon nedavne odluke američke Federalne komisije za komunikacije, kojom je temeljno narušeno načelo mrežne neutralnosti, prijeti opasnost od potpunog obesmišljavanja ideje slobodnog i otvorenog interneta.
Naime, po stupanju na snagu pomenute odluke američki internet provajderi neće više biti obvezni omogućavati svim korisnicima ravnopravan pristup sadržajima i uslugama, što znači da bi mogli početi dodatno naplaćivati pristup određenim servisima. Tako bi se milijuni Amerikanaca mogli naći u situaciji da ne mogu više sebi priuštiti da koristite internet servise na koje su navikli, dok bi i startup tvrtke bile suočene s velikim teškoćama.
Imajući u vidu posljedice koje bi ova odluka mogla imati po korisnike usluga određenih internet provajdera u SAD-u – od usporavanja prijenosa podataka do posebnih doplata za korištenje određenih platformi – organizacije koje se bave zaštitom i promocijom internet sloboda i digitalnih prava izražavaju zabrinutost zbog mogućnosti da odluka američke administracije podstakne vlade drugih zemalja da preduzmu slične korake.
Tržište Europske unije, koje pokriva više od 500 milijuna potencijalnih konzumenata, zaštićeno je načelima mrežne neutralnosti usvojenim 2016. godine, koja su obvezujuća za sve nacionalne telekomunikacijske operatere.
Godinu dana prije stupanja na snagu ovih pravila pokrenuta je jedna inicijativa za zaštitu neutralnosti interneta koju je podržalo više od 50.000 ljudi diljem Europe. Wienke Giezeman je jedan od njih. Suosnivač i glavni izvršni direktor nizozemske tvrtke The Things Industries, Giezeman se u ljeto 2015. priključio kampanji pod nazivom “Spasimo internet, zaštitimo mrežnu neutralnost u Europi.”
Dok su europske institucije radile na formuliranju uredbe o mrežnoj neutralnosti, brojni aktivisti, novinari i medijska udruženja skretali su pažnju na važnost ove problematike, zalažući se za usvajanje jasnih i čvrstih pravila o neutralnosti interneta.
Kada je 2015. godine, neposredno po predstavljanju nacrta regulative o mrežnoj neutralnosti, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije pokrenulo javnu raspravu, aktivisti uključeni u pomenutu kampanju poslali su 510.385 komentara na nacrt. Ovi komentari, koji su pokrenuli diskusiju o različitim pravnim aspektima predložene regulative, bitno su doprinijeli kreiranju europskih pravila o zaštiti neutralnosti interneta.
Europski korisnici su na sigurnom
Pravila o mrežnoj neutralnosti, izglasana od strane Europskog parlamenta 2015. godine, službeno se primjenjuju u državama članicama EU od 30. travnja 2016. Mrežna neutralnost, osim što je presudna za uspjeh jedinstvenog digitalnog tržišta, omogućuje svim stanovnicima EU ravnopravan pristup internet uslugama.
Wienke Giezeman ističe da nema nagoveštaja da bi moglo doći do nekih promjena kada je riječ o europskoj regulativi o mrežnoj neutralnosti, te da, po njegovom mišljenju, odluka SAD-a neće imati velike reperkusije po Europsku uniju. “Mislim da će ovo čak dati dodatnu snagu europskoj regulativi, jer će u narednim godinama postati evidente posljedice američke odluke o ukidanju mrežne neutralnosti.”
Međutim, unutar same Europske unije, u zemljama poput Švedske i Njemačke, već su zabilježeni slučajevi kršenja pravila o mrežnoj neutralnosti koji predstavljaju negativni presedan. Jedan od najvećih švedskih telekom operatera nudio je, uz svoj paket, neograničen pristup aplikacijama kao što su Facebook, Instagram, Spotify, o čemu je nedavno pisao i New York Times. Praksa nulte tarife (tzv. zero rating), kojom se korisnicima omogućuje da pristupe besplatno - odnosno bez potrošnje paketnih podataka – određenim društvenim platformama, s jedne strane predstavlja kršenje načela neutralnosti interneta, jer prioritizira određene sadržaje i favorizuje interese “velikih igrača”, dok s druge strane čini da korisnici, umjesto novcem, plaćaju pristup internet servisima pružanjem određenih informacija i ličnih podataka.
Giezeman pojašnjava da su za primjenu europskih pravila o mrežnoj neutralnosti zadužena nacionalna regulatorna tijela. Većina pravila, poput onih koja zabranjuju blokiranje i usporavanje internetskog prometa, vrlo su jasna i ne ostavljaju prostora za interpretaciju. Izuzetak je upravo pravilo kojim se uređuje praksa nulte tarife, koja i dalje predstavlja razlog za zabrinutost. Ipak, kako ističe Giezeman, regulativa usvojena prije dvije godine može se smatrati pobjedom. “Bilo je nekoliko tužbi, uglavnom vezanih za nulti rejting. Vjerujem da će uvijek biti protivljenja, ali poredeći trenutnu situaciju u Europskoj uniji sa onom u SAD-u, mogu reći da sam veoma zadovoljan našim pravilima.”
U europskim zemljama koje nisu članice Europske unije odredbe o neutralnosti interneta, tamo gdje postoje, sadržane su u zakonima o elektroničkim komunikacijama. Bojan Perkov, istraživač pri beogradskoj SHARE Fondaciji, objašnjava da se “u Zakonu o elektronskim komunikacijama Republike Srbije u ciljeve i načela regulisanja odnosa u oblasti elektronskih komunikacija (član 3) ubraja obezbeđivanje mogućnosti krajnjih korisnika da, prilikom korišćenja javnih komunikacionih mreža i usluga, slobodno pristupaju i distribuiraju informacije, kao i da koriste aplikacije i usluge po svom izboru (član 3, stav 1, tačka 11). Dakle, ne spominje se eksplicitno neutralnost mreže, ali je jasno da je njena suština opisana u samim načelima zakona.”
Što se tiče eventualnih reperkusija nedavne odluke američke administracije na balkanske zemlje, Perkov smatra da ona za sada neće imati direktne posljedice po korisnike interneta na Balkanu. “Ali ako se takva politika provodi u zemlji u kojoj je rođen internet, to može podstaći vlade drugih država da posegnu za istom praksom.”
Još jedno od pitanja vezanih za problematiku mrežne neutralnosti jeste sudbina tehnoloških startup tvrtki. Eventualne promjene pravila o mrežnoj neutralnosti, osim što bi utjecale na naše navike u korištenju određenih servisa, mogle bi otežati razvoj startup poduzetništva.
Perkov, čija je Fondacija nedavno realizirala dokumentarnu TV seriju pod nazivom "U mreži" s ciljem skretanja pažnje na ovo i brojna druga pitanja vezana za digitalna prava, to pojašnjava ovako: “Nove kompanije na IT tržištu, tzv. startapi, kada započinju biznis nemaju novca da plate internet provajderima da budu u ‘brzoj traci’, tj. da se saobraćaj ka njihovoj aplikaciji ili onlajn platformi prioritetno tretira u odnosu na druge. Konkurencija bi dakle bila znatno umanjena jer male kompanije ne bi mogle da se takmiče sa velikim igračima, koji već imaju ogroman broj korisnika i sredstva da plate favorizovanje saobraćaja kod operatora.”
U ljeto 2014. godine, peta epizoda prve sezone serijala Last Week Tonight with John Oliverpostala je prava viralna senzacija. Britanski komičar tom prilikom nije govorio o nekoj popularnoj temi, poznatoj osobi niti o svjetskoj politici. Tema epizode bila je neutralnost interneta. Pozivajući korisnike interneta diljem SAD-a da ustanu u obranu svog prava na ravnopravan pristup internetu, Oliver je učinio da ovo pitanje dopre do milijuna običnih građana. Unatoč tome, svega tri godine kasnije stigao je preokret kojeg su se mnogi pribojavali.
Građani SAD-a uskoro bi se mogli suočiti s velikim promjenama u načinu korištenja interneta i, kako ističe Perkov, upravo bi oni mogli “platiti” najveću cijenu dokidanja mrežne neutralnosti. S druge strane, europski stručnjaci smatraju da je Europska unija zauzela čvrstu poziciju po pitanju zaštite neutralnosti interneta.
Iako je još uvijek neizvjesno hoće li odluka Sjedinjenih Američkih Država navesti vlade drugih zemalja da revidiraju pravila o neutralnosti interneta, mediji predviđaju da će debata o mrežnoj neutralnosti biti aktualna i ove godine.
Europski parlament
Usvajanju pravila o mrežnoj neutralnosti u Europskoj uniji prethodio je dug put. 2010. godine Europska komisija je pokrenula postupak revizije propisa u ovom području, u okviru programa “Connected Continent” koji je imao za cilj reorganizaciju telekomunikacijskog sustava, kao preduvjet za stvaranje jedinstvenog europskog digitalnog tržišta.
Europski parlament se oduvijek veoma aktivno zalagao za načelo mrežne neutralnosti, usvajajući više rezolucija vezanih za tu problematiku, doduše neobvezujućeg karaktera. Veoma bitnu ulogu odigrao je 2014. godine, kada je – zahvaljujući zalaganju zastupnika iz klubova Socijademokrata, Zelenih, Ujedinjene europske ljevice i Nordijske zelene ljevice, i liberala iz ALDE-a, a uz potporu jedne koalicije aktivista za digitalna prava – doprineo usvajanju izmjena na prijedlog Uredbe o mrežnoj neutralnosti koja je, prema mišljenju aktivista za zaštitu neutralnosti interneta, krenula u zabrinjavajućem smjeru. Parlament je tom prilikom pokušao uvesti norme koje bi zabranile diskriminaciju među internet servisima, dajući prvu pozitivnu definiciju mrežne neutralnosti.
U studenom 2015, nakon međuinstitucijske razmjene mišljenja, usvojen je konačan tekst Uredbe , iz kojeg su pak izostavljeni brojni elementi predloženi od strane Parlamenta, i koji je, svojim uopćenim definicijama, ostavio širok manevarski prostor operaterima. 2016. godine, nakon javne rasprave tijekom koje je pristiglo preko 500.000 komentara – od kojih su mnoge uputili aktivisti organizacije Save the Internet – Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) objavilo je smjernice za ujednačenu i dosljednu primjenu uredbe, potvrđujući načelo mrežne neutralnosti, ali prepuštajući nacionalnim regulatornim tijelima monitoring i procjenu specifičnih slučajeva.
Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava, koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.