Prema mišljenju istraživača Oliviera Ertzscheida, autora “Nove deklaracije o neovisnosti kiberprostora“, nova EU uredba o zaštiti osobnih podataka, koja stupa na snagu 25. svibnja 2018, predstavlja važan korak naprijed u zaštiti prava korisnika interneta
(Prvobitno objavljen u Voxeurop )
Opća uredba o zaštiti osobnih podataka (GDPR), koja će se početi primjenjivati od 25. svibnja, predstavlja korak naprijed ka odgovornijem korištenju interneta ili je riječ o još jednom setu restriktivnih mjera?
Radi se nesumnjivo o značajnom pomaku, kako u zaštiti prava korisnika interneta tako i u uspostavi čvrstog zakonskog okvira za djelovanje velikih platformi. Pooštravanje mjera je, u krajnjoj liniji, sasvim opravdano, što potvrđuje i afera Facebook/Cambridge Analytica. Tko bi do prije samo nekoliko mjeseci pomislio da će Mark Zuckerberg postati zagovarač uvođenja novih pravila o zaštiti podataka?
Koliko će predviđene sankcije biti zaista efikasne prema velikim platformama, koje ostvaruju godišnji promet koji premašuje BDP pojedinih europskih zemalja?
Ako upoređujemo prihode koje ostvaruju internet platforme i predviđene novčane kazne, ove druge se zaista čine preblagim. No ne treba gubiti iz vida ono što je zaista važno. Pitanje novčanog kažnjavanja mora se rješavati i lično mislim da treba uvesti strožije kazne od trenutnih. Međutim, suština nije toliko u visini kazne koliko u garancijama koje osiguravaju izvršenje i naplatu kazni. Kada je riječ o zaštiti osobnih podataka, velike platforme su u potpunosti svjesne koliko je poštivanje novih pravila bitno za njihov javni imidž. A bojazan od gubljenja popularnosti i reputacije često je efikasnija od prijetnji novčanim kaznama.
Da li će revizija procedure prikupljanja privola, uvođenjem opcije opt-in, predstavljati prepreku razvoju elektroničkog poslovanja i, posljedično, digitalizaciji ekonomije?
Ne vjerujem. Google je nedavno najavio da će uvesti “nepersonalizovane“ oglase, a Facebook je izrazio spremnost ne samo da primijeni GDPR u Europi, već i da se njime generalno rukovodi. Na državama članicama i na Europskoj uniji je da stvore povoljnu klimu za daljnji razvoj digitalne ekonomije, ograničavajući u što većoj mjeri trku za profitom i zlouporabe osobnih podataka. Brojni analitičari se pribojavaju da bi GDPR mogao biti dodatna kočnica za rast europskih tvrtkih na globalizovanom tržištu, međutim nova regulativa zapravo predstavlja priliku da se postigne željena harmonizacija propisa koja ne bi ometala tržišno natjecanje već bi, naprotiv, omogućila uključivanje novih aktera, uz veće poštivanje naše privatnosti.
Da li mjere predviđene novom regulativom omogućuju korisniku da dâ informirani pristanak za obradu osobnih podataka?
Predstavljaju prvi korak u tom smjeru. U odnosu na trenutnu situaciju, to je već veliki pomak.
2019. godine stupiće na snagu uredba o zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija, zamijenjujući trenutno važeću direktivu. Da li mislite da će ova uredba, zajedno sa Uredbom o zaštiti podataka, osigurati adekvatnu zaštitu europskih građana?
Bilo bi preuranjeno tvrditi tako nešto. Treba sačekati i vidjeti kako će velike platforme primijeniti nova pravila u praksi. Činjenica da se danas pokazuju spremnim da to čine dosledno ne znači da europske institucije i poreski organi trebaju smanjiti nivo budnosti.
U "Novoj deklaraciji o neovisnosti kiberprostora" tvrdite da ”vlade crpe svoju legitimnu moć iz suglasnosti onih nad kojima vladaju. Vi niste ni tražili ni dobili našu [suglasnost]. Nismo vas zvali”. Međutim, pristupanje društvenim mrežama je dobrovoljno i prije registrovanja nužno je pročitati pravila i uvjete korištenja, zar ne?
Naravno, ali svi znaju da je čitanje pravila i uvjeta korištenja puka formalnost. Nitko ih ni ne čita. A i oni koji se natjeraju da ih pročitaju teško da mogu sve razumjeti. Kao što je jedan član američkog Kongresa napomenuo Marku Zuckerbergu tijekom ispitivanja održanog 10. i 11. travnja, uvjeti korištenja morali bi biti mnogo kraći i jasniji kako bi ih svi korisnici mogli razumjeti.
Što je potrebno učiniti da bi korisnici zaista razumjeli kako se koriste njihovi osobni podaci?
Preliminarno traženje eksplicitne suglasnosti za obradu svih prikupljenih podataka je prvi korak. Osim toga, nužno je precizirati razloge prikupljanja podataka: zašto, od strane koga, u kojem kontekstu i u koje svrhe će biti korišteni prikupljeni osobni podaci. I koliko dugo. Također je nužno aktivirati instrumente koji bi korisnicima omogućili da lakše pristupe uvjetima korištenja. I iznad svega, neophodno je omogućiti korisnicima da provjere da li su se uvjeti izmjenili.
U vašoj deklaraciji pominjete digitalni “društveni ugovor“. O čemu je riječ?
O istom onom društvenom ugovoru (kod mene naravno skromnije koncipiranom) o kojem govori Rousseau. Digitalni prostor je svojevrsna “sredina“ a ne neka zasebna sfera odvojena od sfere zakona. U njemu dakle moraju važiti isti oni zakoni koji važe na nacionalnim teritorijama, pri čemu je nužno stvoriti jedan koherentan pravni okvir koji bi uzeo u obzir određene specifičnosti te sredine. Dobar primjer te vrste su Creative Commons licence, koje je osmislio Lawrence Lessing u vrijeme dok je bio profesor prava na Harvardu, a koje garantuju poštivanje autorskih prava, istodobno uzimajući u obzir logiku masovnog distribuiranja i korištenja digitalnih sadržaja.
Okosnice tog “društvenog ugovora“ moraju biti emancipacija i empowerment, koje digitalni ekosistemi “prirodno“ potiču ali koji, zbog potpuno dereguliranog ekonomskog sustava, veoma često bivaju pretvoreni u oruđa otuđenja.
Internet je zamišljen i stvoren kao demokratski prostor par excellence. Da li je to još uvijek?
Mislim da jeste. Naravno ako govorimo o prostoru izvan zatvorenih platformi (tzv. walled gardens) i aplikacija koje isuviše često ograničavaju slobodu korištenja interneta i nemaju u sebi ništa demokratsko. Na sreću još uvijek postoje prostori istinske slobode gdje, protivno uvreženom shvaćanju, anonimnost i pseudoanonimnost nisu prepreka za vođenje argumentovane diskusije i poštivanje tuđeg mišljenja.
Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava, koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
