Filip Vujanović - Shutterstock.com
Početkom aprila u Crnoj Gori će se održati predsjednički izbori. Oni bi u značajnoj mjeri mogli odrediti buduća politička kretanja u toj maloj balkanskoj zemlji.
Samo je jedno za sada sigurno: ova predsjednička kampanja biće veoma interesantna, iako sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je veliki favorit za pobjedu kandidat vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) Filip Vujanović. Jer, iza Vujanovića, koji je deset godina predsjednik Crne Gore, stoji ne samo DPS, čiji je on potpredsjednik, već i državni resursi, koji se u svakoj kampanji (zlo)upotrebljavaju od strane vladajuće stranke.
No, ovoga puta je situacija nešto interesantnija. Naime, Vujanovića ne podržava vjerni saveznik DPS-a, Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića. Socijaldemokrate smatraju da je Vujanović neustavni kandidat, jer, kako tvrde, on se ne može po treći put kandidovati za funkciju predsjednika Crne Gore, pošto crnogorski ustav predviđa da jedna osoba može biti samo dva puta na čelu države. No, u DPS-u smatraju da je Vujanović prvi put biran na tu funkciju dok je Crna Gora bila u državnoj zajednici sa Srbijom.
Ostaje da se o ovom pitanju izjasni Ustavni sud Crne Gore, ali analitičari vjeruju da će ta institucija čije je članove ranije imenovao upravo Vujanović, donijeti odluku po mjeri DPS-a.
Ali, iz SDP-a, koji je već 15 godina saveznik DPS-a, su veoma nezadovoljni ukupnim odnosom Vujanovića prema crnogorskim nacionalnim i državnim interesima. Naime, Vujanović je veoma blagonaklon prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sa nelagodom sluša crnogorsku himnu i već godinama odbija da imenuje crnogorskog ambasadora na Kosovu. Sve je to uslovilo da socijaldemokrate kao „branioci tekovina nezavisnosti Crne Gore“ imaju negativan odnos prema kandidatu DPS-a, što značajno umanjuje njegove šanse na izborima. Pitanje je takođe da li će glasači iz manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori (Bošnjaci, Albanci i Hrvati), a koji čine gotovo petinu biračkog tijela u toj zemlji, masovno podržati dosadašnjeg predsjednika.
No, ako Vujanović, ipak, uspije da osvoji većinu, posebno u prvom krugu, onda se mogu očekivati promjene u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, pa možda i novi parlamentarni izbori.
Takav rasplet bi svakako uslijedio ako na predsjedničkim izborima pobijedi najozbiljniji kandidat opozicije Miodrag Lekić. Taj bivši šef crnogorske diplomatije i ambasador u Rimu ima podršku ne samo svog Demokratskog fronta, najjače opozicione grupacije u crnogorskom parlamentu, već i Socijalističke narodne partije Srđana Milića, te velikog dijela medija i civilnog sektora. Stoga se Lekić nastoji predstaviti kao nezavisni kandidat, ili jedinstveni kandidat opozicije, pozicija koja bi mu osigurala podršku i dijela suverenističkog biračkog tijela.
Iako još nije definitivno jasno, gotovo je izvjesno da će kandidat Pozitivne Crne Gore na ovim izborima biti njen lider Darko Pajović. Ova stranka je na nedavnim parlamentarnim izborima na velika vrata ušla u Skupštinu Crne Gore uspijevši da nakon dvije decenije slomi apsolutnu premoć koalicije okupljene oko premijera Mila Đukanovića. Pajović bi sada da zadrži i homogenizuje svoje biračko tijelo i predstavi se još jednom kao prava alternativa postojećoj vlasti.
Kandidaturu na izborima je najavio i čelnik Političkog kluba „Pravedna Crna Gora“ Rade Bojović, koji je, inače, bio koordinator Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, kada je ta zemlja 2006. godine povratila samostalnost. Bojović vjeruje da će ga podržati dosadašnji glasači vladajuće koalicije koji su nezadovoljni ekonomskim i društvenim procesima u toj zemlji poslije obnove nezavisnosti.
Politički analitičar Nedjeljko Rudović kaže da više opozicionih kandidata povećava izlaznost birača i šansu za drugi krug, u kojem bi se potom našli Vujanović i Lekić.
Mnogo toga će svakako biti jasnije početkom marta kada će se održati lokalni izbori u Nikšiću. Ukoliko opozicija u tom drugom po veličini gradu u zemlji ostvari uspjeh, onda će ishod predsjedničkih izbora biti veoma neizvjestan.
