Milo Đukanović (foto Vijesti)

Milo Đukanović (foto Vijesti )

Novi predsjednik crnogorske vlade naći će se na toj funkciji po sedmi put u posljednje dvije decenije. Njegovi najbliži saradnici tvrde da je pred njim lično i tom malom državom veoma težak period.

11.12.2012. -  Mustafa anka Ulcinj

Nema sumnje: Đukanović se nevoljno prihvatio ključne pozicije u izvršnoj vlasti. Rekao je da je to bio „zahtjev biračke javnosti koja je svjesna tereta krize kroz koju prolazi zemlja“. Najavio je radikalnije kadrovske promjene u državnom aparatu i rezove u trošenju državnog novca, te pozvao ministre i funkcionere da stegnu kaiš i ličnim primjerom pokažu spremnost na odricanje.  

I zaista: Crna Gora je u izuzetno teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji. Za samo posljednje dvije godine spoljni dug je povećan dva puta, zemlja pet puta više uvozi nego što izvozi, strane investicije su u 2012. godini bile za 40 manje nego godinu ranije. Prosječna plata iznosi oko 480 eura, dok su mjesečni troškovi četvroročlanog domaćinstva gotovo dva puta veći.

Predsjednik crnogorskog parlamenta i lider Socijaldemokratske partije, manje članice vladajuće koalicije, Ranko Krivokapić, navodi da je primjetan pad životnog standarda stanovništva, a da su novčanici mnogo prazniji nego što su prije bili. „Nikada nije bilo teže biti premijer Crne Gore“, kaže on i dodaje da je Đukanović stavio na svoja leđa veliki teret. „Sada smo svi u situaciji da kao crnogorski građani treba da upiremo na istu stranu kako bi smo se spasili, nebitno ko je vlast, a ko je opozicija“, zaključuje on.

Ali, malo je naznaka da će do toga doći. Jer, opozicionari za ovo stanje krive prvenstveno Đukanovića, koji je već dvije decenije apsolutni vladar u Crnoj Gori što sa pozicije premijera što predsjednika države ili lidera vladajuće partije. Predsjednik najmlađe političke stranke u crnogorskom parlamentu Darko Pajović kaže da osim nešto radikalnije dijagnoze stanja, Đukanović ništa novo ne nudi građanima, posebno ne dobra rješenja za izlazak iz krize.                     

Sličan je stav i predstavnika Demokratskog front, najjače opozicione grupacije u skupštini Crne Gore. Jedan od čelnika tog saveza Nebojša Medojević ocjenjuje da Crna Gora mora hitno promijeniti ekonomski model koji se temelji na potrošnji, uvozu i zaduživanju.

I nezavisni ekonomista iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske odnose Vladimir  Gligorov smatra da Crna Gora samo bolnim strukturnim promjenama na unutrašnjem planu može da izbjegne dugogodišnju stagnaciju.                                                                                                     

Da je prošlo vrijeme manipulacije sa političkim temama i da se građanima mora ponuditi nešto više od praznih formula, uvjeren je i politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski. „Imamo žrtve krize, nezaposlene, penzionere i siromašne i u tome leži najveća opasnost po Đukanovićev režim“, ocjenjuje on. Prema njegovim riječima, nekim međunarodnim faktorima je ranije bilo važnije stanje u regionu nego manjak demokratije u Crnoj Gori. Čini se da tim smjerom i dalje idu SAD, bar dok Crna Gora 2014. godine, kako se očekuje, ne postane članica NATO-a, dok su Brisel i Berlin dosta kritičniji prema zvaničnoj Podgorici. Jer, Crna Gora je krajem juna otvorila pristupne pregovore sa EU, pa je njen šef delegacije u Podgorici Mitja Drobnič novoj vladi već poručio: „Nas ne interesuje toliko što je napravljeno, nego što još nije napravljeno. To je krajnji cilj i tu neće biti ustupaka. EU će biti jako stroga.“.

Posebno se to odnosi na ispunjavanje kriterijuma iz najtežih poglavlja 23. i 24., kojima je Crna Gora počela pregovore, a koja se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tu Đukanović brzo nešto mora da uradi kako bi EU uvjerio da je odlučan u svojim namjerama, a tako nešto od nove vlade traže i crnogorski građani.                                                            

U suprotnom, ostvariće se projekcija političkog analitičara Rada Bojovića kako je u fokusu nove crnogorske vlade samo očuvanje vlasti, a da će se promjene dešavati samo u onoj mjeri u kojoj to bude u njenom interesu. „Prosto, ovdje je riječ o vlasti koja traje preko dvije decenije, koja je u mnogim svojim aspektima iscjeđena i koja će praviti određene unutrašnje pomake, a koje ja nazivam reformama niskog intenziteta“, dodaje Bojović.