Revithoussa, greben plina

Otočić Revithoussa maleni je komad suhe zemlje u Megarskom zaljevu, zapadno od Atene. Ovo mjesto ni po čemu ne bi bilo posebno da nije postalo prvi LNG terminal u Grčkoj i strateško energetsko uporište za istočnu Europu

Prošlog travnja, pred nadolazećom energetskom krizom, kapacitet terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Revithoussa – koji je proteklih godina proširen zahvaljujući, između ostalog, brojnim investicijama u sklopu kohezijske politike EU – dodatno je povećan. Mnogi govore o strateškoj ulozi malenog otoka u očuvanju energetske sigurnosti Grčke i Balkana u svjetlu nastojanja Europske unije da pronađe izvodiva rješenja kao alternativu ruskom prirodnom plinu.

“Otvaranje LNG postrojenja na otoku Revithoussa doprinijet će jačanju pouzdanosti sustava prirodnog plina, s obzirom na to da nudi alternativno rješenje u odnosu na ruski plin”, izjavio je Savvas Papafilippou, bivši direktor grčkog javnog poduzeća za opskrbu plinom DEPA u jednom intervjuu grčkom dnevnom listu To Vima povodom puštanja u rad prvog LNG terminala u Grčkoj. Ova izjava, koja se čini tako aktualnom, datira iz studenog 2008. godine.

U to vrijeme Grčka nije imala nikakvu namjeru prekinuti suradnju s moćnim prijateljem i saveznikom. Nije bilo prošlo ni desetljeće od prve, dugo očekivane isporuke ruskog prirodnog plina u Grčku, u Solun (1996.). Nakon višegodišnjih pregovora s ondašnjim Sovjetskim Savezom, Grčka, pod vođstvom PASOK-a, izvojevala je diplomatsku pobjedu, postigavši dogovor s Moskvom o isporuci ukapljenog prirodnog plina, unatoč američkom protivljenju. U Ateni je, početkom listopada 1987., potpisan međudržavni ugovor između Grčke i Sovjetskog Saveza, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 1988., Grčka sklopila još jedan sporazum, ovaj put s Alžirom.

Ovako brz razvoj događaja u energetskom sektoru doveo je do nastanka terminala na otoku Revithoussa kao sastavnog dijela vizije o jačanju grčke pozicije u jugoistočnoj Europi. Kako bismo razumjeli opseg ovog ambicioznog projekta, moramo imati u vidu da je tokom prvih dvanaest godina izgradnje, u postrojenje na otoku Revithoussa uloženo 440 milijardi grčkih drahmi, što ga čini drugom najvećom investicijom u energetski sektor, poslije ulaganja u javno elektroenergetsko poduzeće (DEI).

Kao što je bio slučaj s mnogim drugim velikim planovima u Grčkoj, trebalo je proći više godina da bi ovaj konkretan projekt zaživio. Prvo privremeno postrojenje za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina izgrađeno je 2000. godine. Plan je ažuriran 2008., da bi deset godina kasnije terminal Revithoussa konačno postao funkcionalan.

U travnju ove godine grčka vlada predvidjela je izgradnju novog LNG pristana malih razmjera u blizini terminala Revithoussa. Odlukom zamjenika ministra za razvoj i investicije Ioannisa Tsakirisa, projekt je uključen u Operativni program “Konkurentnost, poduzetništvo i inovacija 2014. – 2020.” u sklopu kohezijske politike EU.

Novi plutajući spremnik (FSU) stigao je za svega nekoliko mjeseci. Zahvaljujući ovoj strukturi skladišni kapacitet terminala Revithoussa povećan je za 145.000 kubičnih metara. Nakon obilaska postrojenja u kolovozu ove godine, ministar okoliša i energije Kostas Skrekas izjavio je da je grčka vlada spremno intervenirala “kako bi zaštitila zemlju pred nemilim scenarijem prekida dotoka ruskog plina”. Ako uzmemo u obzir i nove terminale u Korintu i Aleksandropolisu, jasno je da Grčka dobiva ulogu vrata za dotok prirodnog plina u cijelu jugoistočnu Europu.

Energetska neovisnost u brojkama

Govoreći na grčkoj državnoj televiziji u listopadu, Aristotelis Nastos, upravitelj postrojenja na otoku Revithoussa, objasnio je da ovaj terminal može garantirati energetsku neovisnost zemlje kada je u pitanju prirodni ukapljeni plin. Od početka ove godine, u luku Revithoussa pristiglo je oko 4,5 milijuna kubičnih metara prirodnog ukapljenog plina, što znači oko 28 teravat sati (TWh) struje.

Od puštanja u rad postrojenja 2000. godine, u luci je istovareno 690 tankera za ukapljeni plin, dok su samo od početka ove godine pristigla 62 tankera. Odnos između ukapljenog i običnog prirodnog plina je 1 naprema 600, što znači da kapacitet jednog LNG tankera odgovara kapacitetu 600 tankera za obični prirodni plin.

Prema riječima Aristotelisa Nastosa, čak i kada jedno vrijeme ne bi pristizali novi LNG tankeri, postrojenje na otoku Revithoussa moglo bi obezbijediti energetsku neovisnost Grčke u trajanju od 12 do 15 dana.

Značajna prednost ukapljenog prirodnog plina u tome je što može biti dopremljen iz bilo kojeg dijela svijeta, za razliku od dostave plina preko plinovoda nad kojom postoji monopolska kontrola. Prisustvo više snabdjevača garantira sigurnost opskrbe zahvaljujući alternativnim izvorima. Terminal na otoku Revithoussa trenutno se uglavnom oslanja na svog američkog snabdjevača, ali pristižu i tankeri iz Španjolske, Alžira, Omana i Indonezije.