Dva predsjednika

Iznenadni susret hrvatskog i srpskog predsjednika, Ive Josipovića i Borisa Tadića, prošle srijede u poznatom jadranskom ljetovalištu Opatija, puhnuo je snažan vjetar u jedra boljim odnosima dvaju susjeda. Puno osmijeha, srdačnih rukovanja i tapšanja po ramenima u "susret bez kravata", da bi se naglasila neformalnost, bila je poruka koju su dvojica čelnika upadljivo slala javnosti.

Iznenadni susret hrvatskog i srpskog predsjednika, Ive Josipovića i Borisa Tadića, prošle srijede u poznatom jadranskom ljetovalištu Opatija, puhnuo je snažan vjetar u jedra boljim odnosima dvaju susjeda. S tim se slažu i hrvatska i srpska strana, dijeleći zadovoljstvo što su Josipović i Tadić otoplili političke odnose, koji su – slikovito rečeno – bili tek koji stupanj iznad točke smrzavanja. Iako pozvan, Tadić nije bio u Zagrebu prije nešto više od mjesec dana na svečanosti inauguracije trećeg hrvatskog predsjednika, izrazivši tako svoje negodovanje što se ondje našao predsjednik Kosova, nove države s čijim se postojanjem Srbija ne miri, smatrajući svoju nekadašnju pokrajinu i dalje sastavnim dijelom Srbije.

Puno osmijeha, srdačnih rukovanja i tapšanja po ramenima u "susret bez kravata", da bi se naglasila neformalnost, bila je poruka koju su dvojica čelnika upadljivo slala javnosti. Njihov prvi susret u svojstvu državnika (Josipović i Tadić poznaju se od ranije, dok još nisu bili predsjednici), po ocjeni obojice, novi je početak odnosa među državama koje opterećuje teško breme krvavog rata od prije dvadeset godina. Dio tog tereta su i međusobne tužbe pred Međunarodnim kaznenim sudom, gdje je Hrvatska tužila Srbiju za genocid, a potom, Srbija uzvratila protutužbom. Zanimljivo, pisac hrvatske tužbe upravo je bio Ivo Josipović, koji se kao vrsni pravnik, specijaliziran za međunarodno kazneno pravo, stavio na raspolaganje vlasti Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, kada je, krajem devedesetih, voljom tadašnje politike, trebalo sastaviti tužbu protiv Srbije.

- Ako se nađe mogućnost izvansudske nagodbe u pitanjima koja su predmet tužbe, onda tužba više ne bi imala smisla, rekao je Josipović, ponovivši i pred Borisom Tadićem ono što je više puta rekao tijekom izborne kampanje, prije nekoliko mjeseci. Tadić se s njim složio i dodao kako to nipošto ne znači da bi Srbija – povuče li Hrvatska tužbu – odustala od progona ratnih zločinaca. Za njihovo procesuiranje, osobito dvojice preostalih haških bjegunaca, Gorana Hadžića i Ratka Mladića, Hrvatska je itekako zainteresirana, budući da su i jedan i drugi, a Hadžić naročito, odgovorni za mnoge zločine počinjene u Hrvatskoj.

Hrvatsko povlačenje tužbe, naravno, značilo bi da bi isti potez povukla i Srbija, čime bi s dnevnog reda neriješenih međusobnih pitanja bila skinuta jedna od najbolnijih točaka. Dvije zemlje moraju urediti i međusobne granice, a puno je još posla i na traženju nestalih tijekom rata, povratku srpskih izbjeglica u Hrvatsku, ali i povratku hrvatskog kulturnog blaga koje je za vrijeme rata odneseno u Srbiju. Nešto manje od dva sata koliko su dvojica predsjednika razgovarala na brodu ploveći od aerodroma na otoku Krku - gdje je sletio Tadić – do Opatije, gdje su prošetali i ručali, bilo je dovoljno da se spomenute teme tek započnu.

Josipović i Tadić trebali su se sresti prošloga tjedna u Ljubljani na sastanku zemalja zapadnog Balkana koji nije uspio jer srbijanski predsjednik onamo nije došao zbog toga što je skupu prisustvovao predsjednik Kosova. I Beograd i Zagreb očito su ocijenili da je bilateralni susret dvojice predsjednika bolji od kakvog usputnog razgovora na nekom međunarodnom skupu, na kakvom će se u petak naći u Bruxellesu. Odnosi Hrvatske i Srbije ključni su za stabilnost u regiji, na što opetovano upozorava i Europska Unija. Hrvatska je pri kraju puta u Uniju, Srbija tek na početku, pa njihova suradnja znači i više od međusobno dobrih odnosa. – Ako Hrvatska uđe u EU, a Srbija ne, to ne bi bilo dobro ni za Srbiju, ni za Hrvatsku, rekao je Tadić u Opatiji.

- Hrvatska mora biti zainteresirana za unapređenje odnosa sa Srbijom i zbog svojih gospodarskih probitaka, kaže komentatorica zagrebačkog Jutarnjeg lista, Jelena Lovrić. - Trenutno je ekonomska suradnja mnogo bolja i razvijenija od političke. Umjesto da politika otvara prostor za intenziviranje gospodarskih odnosa, između Srbije i Hrvatske sada je tako da političari kaskaju za privrednicima. Ako hrvatski turizam velike, često i nerealne, nade polaže u goste iz Srbije, onda je maksimalno relaksiranje odnosa između dviju država - hrvatski interes.

Opatijski susret na kojem su Josipović i Tadić proveli samo nekoliko sati – jednodušni su analitičari – iznimno je važan poticaj suradnji dvaju susjeda. Iako ni Tadić, ni Josipović, nemaju širih ovlasti, još manje mogućnosti kojima bi otklonili nagomilane probleme između Zagreba i Beograda – jer to mogu samo Vlade dvije države – ozračje koje su stvorili najavljuje da će se i u konkretnim pregovorima oko spornih pitanja lakše naći rješenja. Nakon dugo vremena, odnosi između Hrvatske i Srbije, ponovni kreću uzlaznom linijom.