Hrvatski put u EU započeo je u veljači 2003. kada je Zagreb predao zahtjev za kandidaturu u članstvo. U nedjelju, na referendumu, bit će zaključeno i posljednje poglavlje tog dugog hrvatskog puta prema Bruxellesu. Spotakne li se Hrvatska pred samim ciljem bilo bi to nalik maratoncu koji je istrčao 42.194 metra, a onda odustao u posljednjem
Devet dana prije odluke na kojoj će građani Hrvatske, u nedjelju, 22. siječnja, odlučiti jesu li za ili protiv ulaska zemlje u Europsku Uniju, 21-godišnja Kristina Ćurković, pred zgradom suda u Splitu, drugom po veličini gradu u Hrvatskoj, demonstrativno je poderala zastavu EU. Učinila je to netom nakon što je izišla iz sudnice gdje joj se sudilo što je u travnju prošle godine s jedne zgrade u Splitu skinula zastavu EU i na njeno mjesto stavila Hrvatsku.
Ako je vjerovati anketama, protivnici ulaska Hrvatske u Uniju u značajnoj su manjini. Posljednja istraživanja javnog mišljenja, provedena početkom siječnja, govore da će 55,1 posto Hrvata podržati pridruživanje Hrvatske velikoj europskoj obitelji. Točno jedna trećina ispitanika, njih 33,3 posto izjasnila se protiv.
No, ogorčeni protivnici ulaska Hrvatske u Uniju, kakva je djevojka s početka ove priče, vrlo su glasni, a razlozi koje navode idu od zastrašujućih do smiješnih. Jedan, onaj smiješni, koji se na javnoj sveni povlači još iz vremena kada je Hrvatska započela pregovore s Unijom, već je postao urbani mit: građani Zagreba na otvornim tržnicama više neće moći kupovati svježi sir kojeg proizvode mljekari iz okolnih sela. Drugi su upravo katastrofični: u Hrvatsku će, nakon pristupa Uniji, 1. srpnja sljedeće godine, nahrupiti stotine tisuća useljenika, baš kao što je Poljsku, čim je postala članica EU, odmah naselilo 60 tisuća Vijetnamaca.
Oni koji se protive ulasku Hrvatske u Uniju tako plaše svoje sugrađane postojanjem planova o naseljavanju Hrvatske strancima, koji će imati pravo birati lokalne vlasti, a kako će ovi biti u većini jer će brojčano nadjačati domicilno stanovništvo, zemljom će upravljati stranci. "Poplava useljenika uslijedit će zbog hrvatske ljepote kakvu je EU sebi već odavno uništila i hrvatskog Jadrana, i službeno najljepšega od tridesetak mora na svijetu, koje bi takvom politikom useljenja stranaca postalo europsko, a ne hrvatsko", stoji među 20 najvažnijih razloga koje protivnici integraciji Hrvatske u EU glasno izvikuju po gradskim trgovima ili na javnim tribinama na kojima se iznose argumenti "za" i "protiv" Unije.
Kada se ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, dan prije 20. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske (Hrvatsku je 15. siječnja 1992. priznalo svih 12 tadašnjih članica Unije, te još osam zemalja) pojavila na glavnom zagrebačkom trgu da među okupljenim građanima zagovara pristup Uniji čula je različita pitanja. Možda zbog koincidencije što se referendum o ulasku u EU održava samo tjedan dana od obilježavanja 20 godina hrvatske samostalnosti, naviše ju je građana pitalo hoće li zemlja, postane li 28. članica Unije, izgubiti samostalnost i suverenost, te hoćemo li, kad jednog dana Uniji pristupi i Srbija, opet biti u istoj državi, kao nekad u Jugoslaviji.
"Glasat ću za ulazak u Uniju", kaže Nives, 20-godišnja studentica iz Osijeka. "Govorim engleski i njemački, učim španjolski i ne budem li našla posao u Hrvatskoj potražit ću ga u nekoj od zemalja Unije. Ali mislim da će nam svima biti bolje. Hrvatske je mala zemlja i kada uđe u Uniju otvorit će nam se veliko tržište, bez carina. Ljudi nisu svjesni prednosti, već samo vide mane i zatvaraju se u vlastito dvorište, zavaravajući se kako su jedino u njemu sigurni".
Njen sugrađanin, 50-godišnji programer u jednoj maloj tvrtci, kaže kako su neke pozitivne stvari, koje su se dogodile tijekom dugih pregovora s Unijom, već vidljive. Ističe prilagođavanje hrvatskog zakonodavstva europskom, rezultate u borbi protiv korupcije, značajan novac koji je Hrvatska dobila iz predpristupnih fondova EU. "Sve koji se protive ulasku u Uniju šireći strahove kako će nas Europa opljačkati, uzeti nam naša bogatstva i učiniti nas robovima, upitao bih: A tko je Hrvatsku u njenih 20 godina samostalnosti zadužio 50 milijardi eura, tko je prodao njeno 'obiteljsko srebro' i tko je stvorio toliko korumpiranu državu da je čak i njen premijer završio u zatvoru?".
Sve hrvatske parlamentarne stranke, kako oni na vlasti, tako i oporbene, osim jedne, koja ima samo jednog zastupnica u Saboru, podržavaju ulazak Hrvatske u EU. Ovoga tjedna pridružio im se i donedavno vrlo skeptični vrh Katoličke crkve. U priopćenju javnosti, Hrvatska biskupska konferencija poziva vjernike da na referendumu glasaju slijedeći vlastitu savjest, no ipak "potiču sve katoličke vjernike i sve hrvatske građane da zajednički odbace strahove i svaku malodušnost te se hrabro otvore budućnosti". Podsjećaju i na riječi pape Benedikta XVI. izgovorene tijekom posjeta Hrvatskoj kada je ohrabrio vjernike perspektivama koje pruža EU.
Hrvatski put u EU započeo je u veljači 2003. kada je Zagreb predao zahtjev za kandidaturu u članstvo. Status zemlje kandidata dobila je u lipnju 2004., a u prosincu iste godine i datum početka pregovora. Početkom listopada 2005. pregovori su i započeti. Trajali su gotovo punih šest godina - mnogo duže nego što je pregovarala ijedna članica EU - i napokon okončani u lipnju 2011. U nedjelju, na referendumu, bit će zaključeno i posljednje poglavlje tog dugog, napornog i na trenutke mučnog hrvatskog puta prema Bruxellesu. Spotakne li se Hrvatska pred samim ciljem bilo bi to nalik maratoncu koji je istrčao 42.194 metra, a onda odustao u posljednjem.
