U Srbiji se o pitanju nasilja u porodici rijetko javno raspravlja, uprkos statističkim podacima i anketama koji pokazuju da je najmanje polovina svih žena u Srbiji izložena nekom vidu nasilja. Preovladavajuće patrijarhalno društvo pitanje nasilje u porodici smatra tabuom i ima tendenciju da ga izbjegava. Naša prića
Tekst je dostupan i na makedonskom i na albasnkom.
Vlada Srbije je 01.04.2011 usvojila Nacionalnu strategiju za prevenciju nasilja nad ženama u porodici i patnerskim odnosima, prva strategija ovog tipa koja je usvojena na državnom nivou.
Glasnogovornik Vlade, Milivoje Mihajlović izjavio je da se dokument fokusira na koordinaciju svih aktera i institucija koji rade na ovom polju i nudi brojne preporuke kako poboljšati i ojačati zakone u vezi s ovim pitanjem.
Aktivnosti izrade ovog dokumenta koordiniralo je Vijeće za jednakost polova Vlade Srbije. Proces izrade dokumenta je trajao prilično dugo, a čitav dokument je osporilo nekoliko organizacija civilnog društva. Među tim organizacijama je i Autonomni ženski centar, koji nije bio zadovoljan procesom izrade Strategije, te je zahtjevao da Vijeće za ravnopravnost polova izbriše njihovo ime sa liste učesnika u izradi Strategije. Glavne tačke neslaganja se odnose na principe koje Strategija promovira i činjenica da je postojeća Strategija koju je usvojila Autonomna pokrajina Vojvodina, potpuno zanemarena. Osim toga, dokument nije u skladu sa Nacionalnom strategijom za poboljšanje položaja žena i ravnopravnost polova, što oba dokumenta čini besmislenim.
Nakon toga je Autonomni ženski centar pripremio detaljne komentare na Strategiju koji su dostavljeni Vijeći za ravnopravnost polova na razmatranje tokom javne rasprave o nacrtu Strategije. Na konferenciji koja je održana 21.04.2011. u Beogradu, Autonomni ženski centar i Mreža Evropski ženski lobi u Srbiji, pokrenuli su inicijativu za formiranje Opservatorija za nasilje nad ženama, nezavisnog ekspertnog tijela za praćenje rodno zasnovanog nasilja.
U Vojvodini funkcioniše
Naravno da je prerano za procjenu implementacije nove Strategije. Međutim, mogli bismo našu analizu bazirati na Autonomnoj pokrajini Vojvodini koja je usvojila svoju Strategiju o prevenciji nasilja u porodici i svih oblika rodno zasnovanog nasilja još 2008. godine. Danica Kolarov, zamjenica pokrajinskog ombudsmena za ravnopravnost polova, koja je i bila angažirana kao konsultant u procesu izrade- kaže da se Strategija implementira na zadovoljavajući način.
“Implementirali smo programe edukacije za stručnjake koji rade na pitanju nasilja u svojim insistucijama, završili smo istraživanje o rodno zasnovanom nasilju u Vojvodini, te jedinstvenu bazu podataka koju će testirati nadležne institucije” rekla je Kolarova. “Jedini problem ostaje rad s medijima: edukacija i trening aktivnosti koje ne napreduju kako je planirano, mada promotivna kampanja treba da bude pokrenuta na pokrainskom javnom radiodifuznom servisu (RT Vojvodina)”.
Uprkos dovoljnoj institucionalnoj i finansijskoj podršci, nema dovoljno ljudskih resursa koji rade na implementaciji i obuci policije, centara za socijalni rad u manjim opštinama. Kontinuirana obuka, redovne konsultacije i poticanje sinhroniziranih aktivnosti je u stvari potrebno. Međutim, Vlada Vojvodine je prihvatila obvezu da usvoji Strategiju za integraciju rodnih perspektiva u svim svojim politikama i programima, a pokrainski budžet treba osigurati dovoljna sredstva za programe i mjere u oblasti prevencije nasilja u porodici.
Nadalje, upravo u glavnom gradu Vojvodine, italijansko Ministarstvo vanjskih poslova podupire jačanje mreže lokalnih usluga kojima je cilj kontrastiranje nasilja nad ženama. Ustvari, prije samo nekoliko dana je potpisan Memorandum o razumijevanju između svih uključenih aktera: centar lokalne zajednice, odjel za planiranje porodice, policija, sudovi, te jedinice hitne pomoći i neke škole. U ovom trenutku aktivnosti obuke za ove partnere će se nastaviti u okviru SeeNet II Programa, velikog programa decentralizirane Italo-Balkanske saradnje.
50% žena je izloženo nasilju u porodici
Istraživanje koje je predstavljeno prošlog decembra, a koje je provela SeCon grupa za Ministarstvo rada i socijalne politike, a koje je finansirao UN, pokazalo je da 54,2% žena u Srbiji trpi neki oblik porodičnog nasilja, u 90% ovih slučajeva počinioci su muškarci. Istraživanje, koje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 2500 žena u dobi od 18-75 godina, pokazalo je da je 31,8% svih žena u Srbiji bilo izloženo psihološkom nasilju, 10,1% njih je bilo izloženo fizičkom nasilju.
“Žene svih starosnih skupina, iz različitih geografskih područja i socijalnog statusa su izložene nasilju", rekla je na prezentaciji rezultata istraživanja Snežana Lakićević, državna sekretarka Ministarstva rada i socijalnih politika , dodajući da su žene van Beograda sklonije da šute o nasilju.
Dragana Veljović iz nevladine organizacije “Fenomena” čije je sjedište u Kraljevu, se slaže sa ovom činjenicom. Ona dodaje, međutim, da iskustva SOS telefona kojim upravlja NVO pokazuju da je vjerovatnije da će žene koje imaju završenu samo srednju školu prijaviti nasilje nego one koje imaju fakultetsku diplomu, “koje to smatraju ponižavajućim i “sramotnim” i radije će “održavati svoj javni izgled dobro obrazovanih i nezavisnih žena nego što će prijaviti nasilje kojem su izložene”.
Veljović ističe problem nedostatka dovoljnog broja skloništa za žene žrtve nasilja u porodici, jer je značajan broj skloništa zatvoren i ugašen u proteklih nekoliko mjeseci. Iako ukazujući na pozitivan primjer Vojvodine, gdje gotovo svaka opština ima sklonište koje radi pod pokroviteljstvom Centra za socijalni rad, ona potvrđuje da u centralnoj Srbiji ima samo pola tuceta ili tako nešto takvih objekata – tri u Beogradu i jedan u Leskovcu.
Fenomena radi na tome da uspostavi svoju sigurnu kuću u Kraljevu. Prvobitno je bilo planirano da se sigurna kuća završi i počne sa radom do kraja ove godine, ali zemljotres koji je pogodio Kraljevo prošlog novembra preusmjerio je pažnju vlasti na hitne popravke i pomoći. Uz pomoć koju Fenomena prima od Privredne komore Srbije, očekuje se da će radovi započeti do kraja godine i da će Fenomenina sigurna kuća biti završena i otvorena za dvije godine.
Trenutno žene iz Kraljeva moraju da idu u skloništa u Beograd i Kragujevac ali često oklijevaju jer njihova djeca i porodice ostaju u Kraljevu. Pored toga, centri za socijalni rad imaju vrlo komplikovane procedure za prijem, zahtijevaju izjave svjedoka i sl. tako da je ženama prilično teško da kod njih potraže sklonište.
Kazneni zakon
Od 2002. godine promjene u Porodičnom zakonu i Krivičnom zakonu uključuju porodično nasilje na listu kaznenih djela. U 2006. godini dalje promjene uvode nove, strožije kazne za prekršaje u kategoriji nasilja u porodici. Međutim, Veljović kaže da je implementacija Zakona vrlo spora, naročito u pogledu propisanih radnji Centara za socijalni rad te pravosudnih i organa tužilaštva. Pozitivna ocjena se može zabilježiti kod policijskih organa čiji je rad racionalizovan i sada je mnogo prikladniji.
Po mišljenju Veljovićeve, država nije dovoljno uradila na podizanj usvijesti o problemu nasilja u porodici, koje dobiva značaj u javnosti samo kada žena biva ubijena (u prva tri mjeseca ove godine Mreža žene protiv nasilja prijavila je 12 ubistava , što je u prosjeku 2,5 ubistava mjesečno u 2011.godini) ili kada se održavaju veće medijske kampanje.
Članak je djelo više od jednog autora u saradnji sa OWPSEE.
