Od Norveške do Rumunjske: želimo ostati na planini

Ujedinjene nacije proglasile su 2022. Međunarodnom godinom održivog razvoja planina. Tim povodom udruga Euromontana pokrenula je jedno zanimljivo istraživanje među mladim Europljanima koji žive u planinsksim područjima

Europska udruga planinskih područja, Euromontana, provela je tri ljetnja mjeseca 2021. godine kontaktirajući stotine mladih Europljana u dobi između 18 i 29 godina koji su na neki način povezani s planinskim svijetom. Rezultati tih napora dostupni su u izvješću objavljenom u siječnju 2022.

Istraživači su izabrali spomenutu dobnu skupinu kako bi stekli uvid u stavove, poteškoće i želje osoba koje donose svoje prve zrele odluke, koje će odrediti njihovu budućnost.

Izvješće donosi stavove mladih iz dvadeset država (uključujući mnoge države koje mi pratimo, poput Slovenije, Grčke i Hrvatske) i nudi detaljni pregled situacije u šest država o kojima je sakupljeno najviše podataka: Francuska, Italija, Norveška, Poljska, Rumunjska i Španjolska.

“1134 mlade osobe iz Europe, sve podrijetlom iz planinskih krajeva, doprinijele su našem istraživanju“, ističe Juanan Gutiérrez, “najbitniji podatak do kojeg smo došli jest da mladi žele ostati na planini. Dakle, po tom pitanju se ništa nije promijenilo u zadnjih deset godina, točnije otkad smo izradili prethodno izvješće o ovoj problematici“. Tračak nade u situaciji karakteriziranoj općim slabljenjem planinskih zajednica koje traje već desetljećima.

Ostati ili otići? I zašto?

Prvo pitanje odnosilo se upravo na želju, ili nedostatak želje, da se ostane na planini. Čak 77 posto ispitanika već živi na planini neprekidno ili povremeno. “66 posto onih koji već žive na planini izjavilo je da želi tu i ostati“, objašnjavaju autori izvješća, “a vrlo pozitivan je i podatak da ni u jednoj zemlji većina mladih ne želi otići“. Naravno, postoje razlike: “Poljska je zemlja s najvećim postotkom mladih koji su izjavili da žele napustiti planinu, 29 posto, što je brojka bliska europskom prosjeku. U Rumunjskoj je pak samo jedan posto ispitanika izjavio da želi otići živjeti negdje drugdje“.

Od ukupnog broja ispitanika, 5 posto je nedvosmisleno izjavilo da želi napustiti planinu. Nameće se pitanje: zbog čega? Čak 53 posto mladih koji su izjavili da žele otići studira ili radi u nekom od visoko specijaliziranih područja – poput prava, psihologije, medicine, inženjerstva – i niko od njih ne vidi vlastitu budućnost u “tradicionalnom planinskom radnom ambijentu“. Dakle, moguće je da upravo nedostatak mogućnosti školovanja i zapošljavanja navodi mlade da napuste planinska područja.

Velike razlike po ovom pitanju, uočene među državama uključenim u istraživanje, potvrđuju našu tezu. Mladi Španjolci i Rumunji najmanje su skloni napuštanju planine: samo 2 posto mladih podrijetlom iz Španjolske i jedan posto iz Rumunjske izjavio je da želi otići. Upravo u tim zemljama mladi su najviše zainteresirani za poslove u tradicionalnim sektorima vezanim uz planinska područja.

Covid-19

Veliki dio ispitanika je također izrazio interesovanje za rad na daljinu. “Evidentno je da je kriza vezana uz Covid-19, zajedno sa poboljšanjem digitalnih alata, donijela nove mogućnosti za rad u planinska područja“, objašnjavaju istraživači iz udruge Euromontana i dodaju da “planinska područja trebaju razviti potrebne infrastrukture – pristup internetu, coworking prostori, prijevoz između ruralnih područja i gradova – kako bi se tim mladim ljudima omogućilo da se trajno nastane u najzabačenijim planinskim krajevima, a da istovremeno ostanu povezani s velikim gradovima“.

Međutim, po mišljenju istraživača, postoji jedan vrlo konkretan rizik. “Tek će naredne godine pokazati da li su planinska područja uspjela privući više mladih zahvaljujući Covidu. Za sada je teško utvrditi koji teritoriji bi mogli imati koristi od ovog povratka u planinska područja“. Istraživači dodaju da bi ovaj novi demografski fenomen mogao ostati ograničen na teritorije u okolini gradova na uštrb najzabačenijih planinskih područja.

Usluge

Još jedno pitanje od ključnog značaja: koje usluge nedostaju u planinskim područjima? Ni u ovom slučaju odgovori nisu očigledni. Stupanj zadovoljstva mladih ispitanika je vrlo ohrabrujući kada je riječ o pojedinim uslugama, prije svega o pristupu internetu, kojim je zadovoljno ili vrlo zadovoljno čak 75 posto ispitanika.

“Slično je i sa pristupom zdravstvenim ustanovama, koji ne predstavlja problem za veliku većinu ispitanika, 73 posto ispitanika je zadovoljno ili vrlo zadovoljno“, objašnjavaju istraživači, ističući da taj podatak ne treba da iznenadi s obzirom da mladi, uopćeno gledano, ne spadaju u onaj dio stanovništva koji ima redovitu potrebu za različitim važnim zdravstvenim uslugama.

Međutim, analize provedene na razini pojedinačnih zemalja ukazuju na bitne razlike. U Rumunjskoj, na primjer, stopa mladih koji su zadovoljni ili vrlo zadovoljni zdravstevnom zaštitom iznosi samo 50 posto.

Što se pak tiče ostalih usluga, stopa zadovoljstva je niža. Tako, na primjer, čak 52 posto ispitanika smatra da su usluge javnog prijevoza nezadovoljavajuće ili čak nepostojeće.

“Treba ponovo istaći da je nedostatak mogućnosti za školovanje i zapošljavanje glavni faktor koji doprinosi tome da planine ostanu neprivlačne za mlade. To se nije promijenilo u posljednjih deset godina“, objašnjavaju autori izvješća, dodajući, međutim, da mnogi mladi priželjkuju da privremeno napuste planinska područja, na primjer zbog školovanja negdje drugdje, ali i da se kasnije vrate na planinu. Dakle, planinska područja bi trebala razviti strategije za poboljšanje privlačnosti lokalnih teritorija koje uzimaju u obzir cijeli životni ciklus mladih osoba. To konkretno znači stvaranje kvalificiranih radnih mjesta te izgradnju infrastruktura koje su potrebne mladim radnicima, poput stambenih prostora i dječjih ustanova.

Planine u 2040. godini

Sudionici u anketama predstavljenim u izvješću “Biti mlad u planinskom području“ trebali su također opisati kako zamišljaju idealnu planinu u 2040. godini. Vizije mladih se bitno razlikuju od države do države, ali i unutar pojedinačnih zemalja.

Ipak, pitanje turizma zauzima centralno mjesto u brojnim vizijama budućnosti. Iako se brige mladih koji žive u planinskim područjima razlikuju od zemlje do zemlje, njihove glavne želje su fokusirane na održiviji turizam. U slučaju Francuske i Italije, gdje najveći dio ispitanika živi u Alpama, idealna planina nije više primarno okrenuta turizmu. U Italiji mlade brine da bi gospodarsto previše ovisno o turizmu moglo ponuditi premalo profesionalnih mogućnosti u ostalim sektorima. U Rumunjskoj pak mladi maštaju o planini na kojoj bi 2040. godine turizam bio razvijeniji i više okrenut valoriziranju kulturne i prirodne baštine, uključujući zanatstvo i poljoprovredne proizvode, i predviđaju model turizma utemeljen na malim lokalnim poduzećima.

“Vizija fokusirana na poštivanje prirode ne znači da se mladi koji žive na europskim planinama protive svakom obliku gospodarskog razvoja“, ističu autori istraživanja, “naprotiv, maštaju o živim i dinamičnim planinama, gdje stanovništvo opstaje zahvaljujući različitim gospodarskim djelatnostima. Njihova idealna planina također nudi više usluga i infrastruktura. Ne očekuju da će im osnovne usluge biti dostupne baš u njihovom selu, ali očekuju da će ih imati na raspolaganju na razumnoj razdaljini“. Dakle, mladi koji žive na planinama razmišljaju imajući u vidu funkcionalan prostor, bilo da se radi o cijeloj jednoj dolini ili o području koje se nalazi u blizini nekog manjeg grada. Upravo zbog toga mobilnost ostaje od ključnog značaja i predstavlja jednu od glavnih tema u zahtjevima mladih u ovoj anketi i u njihovim vizijama budućnosti.

“Putem ovog izvješća Euromontana želi prenijeti glas mladih iz planinskih područja tijekom 2022. koja je proglašena ’Europskom godinom mladih’ i ’Međunarodnom godinom održivog razvoja planina’“, objašnjava predsjednik udruge Juanan Gutiérrez, “stoga pozivano političke lidere da se odazovu na ove apele i da odgovore na zahtjeve mladih kako njihove preokupacije ni bi bile zaboravljene“.