Izložba Breaking free © Zaboravljena djeca rata
Prijedlog zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) usvojen je krajem mjeseca jula u Zastupničkom domu i Domu naroda parlamenta FBiH. Na ovom zakonu se radilo pet godina, a civilne žrtve rata čekale su ga 30 godina
Prijedlog zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) usvojen je krajem mjeseca jula u Zastupničkom domu i Domu naroda parlamenta FBiH. Na ovom zakonu se radilo pet godina i su uvedene prvi put, kao kategorije civilnih žrtava rata, žrtve seksualnog nasilja te djeca rođena iz ovog zločina, a osobama koje su preživjele seksualno nasilje i koje su stradalnici zaostalog ratnog materijala ostavljena je mogućnost izbora povoljnijeg prava u kontekstu izbora između lične invalidnine i mjesečnih ličnih primanja.
Pored toga, zakonom se utvrđuju osnovni principi zaštite civilnih žrtava rata, pojam i status civilne žrtve rata, vrste prava, obim i uvjeti pod kojima se ostvaruju ta prava, svrha isplate novčanih naknada za priznata prava te postupak ostvarivanja i način finansiranja, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu civilnih žrtava rata na području Federacije BiH.
Zaštita civilnih žrtava rata zajednička je nadležnost Federacije i kantona. Zakon predviđa brojna poboljšanja u odnosu na ranije opće zakonsko rješenje, a važno je, između ostalog, da se ukida zabrana korištenja ostvarenog prava ukoliko korisnik ili korisnica prava napusti BiH duže od tri mjeseca, što je raniji zakon predviđao.
U prijelaznim i završnim odredbama predviđeno je, između ostalog, da svi nadležni prvostepeni organi, za sve postojeće korisnike prava donesu nova rješenja o daljnjem korištenju prava na osnovu odredbi ovog zakona, s tim da to neće iziskivati ponovne ocjene oštećenja organizma, ponovno pribavljanje stručnog mišljenja za posebnu kategoriju civilnih žrtava rata niti ponovno utvrđivanje činjenice nestanka ili pogibije osobe, kao osnova za ostvarivanje prava.
Tokom rasprave o zakonu je istaknuto da se ozbiljno prišlo njegovoj izradi i da je donio značajne novìne i poboljšanja. Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić rekao je da je u pripremu zakona uloženo mnogo truda i znanja, kako uposlenika Ministarstva tako i predstavnika udruženja civilnih žrtava rata.
Ministar je poručio i kako je ovo jedan od najvažnijih zakona u ovom mandatu te da je jedan od prvih sastanaka bio sa ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu: “Rekle su ‘ministre mi ćemo tebi pomoći da doneseš ovaj zakon da se ispravi nepravda koja traje 30 i više godina prema svim žrtvama’. U toku ratnih dejstava najveće žrtve su civilne”.
Aktivistička borba
Iz "Udruženja Zaboravljena djeca rata " (ZDR), inače prvog i jedinog udruženja u BiH koje je osnovano od strane djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja, djece koja su sada mladi ljudi u starosnoj dobi od 26 do 30 godina, pozdravili su usvajanje novog zakona. Istakli su i kako se radi o kategoriji društva koju nijedan pravni akt u posljednje tri decenije nije poznavao. Stoga je za njih bilo od izuzetne važnosti da budu lideri u borbi za ovu kategoriju, kao i za jednakost svih građana u BiH.
“Usvajanje Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata FBiH rezultat je međusobne saradnje nevladinog sektora, kao i zajedničke saradnje nevladinog i vladinog sektora. Udruženje Zaboravljena djeca rata, zajedno sa partnerskim udruženjima civilnih žrtava rata, jeste iniciralo i predvodilo ovu borbu za pravnu prepoznatljivost djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja”, kaže za OBCT predsjednica "Udruženja Zaboravljena djeca rata" Ajna Jusić i napominje da bez saradnje sa zakonodavnim i izvršnim vlastima ovo ne bi bilo moguće. Posebno izdvaja volju Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH bez koje se, kako vjeruju, zakon još uvijek ne bi našao na dnevnom redu zakonodavnih organa FBiH.
Jusić je istakla kako njihova borba za društvenu i pravnu prepoznatljivost traje već osam godina: “Usvajanje Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH je samo jedna prekretnica ka ostvarenju našeg cilja, a to jeste postizanje društva jednakih vrijednosti i mogućnosti. Put do ove prekretnice nije bio jednostavan, ali moramo reći da smo ipak, u mnogim izazovima, nailazili na podršku kako nacionalnih i međunarodnih aktera, tako i civilnog sektora. Na našem putu prisutna je podrška mnogih organizacija, ali i pojedinca, koji su itekako doprinijeli kvaliteti obezbjeđenja ovih rezultata”.
Naglašava da je ključna saradnja sa institucijama i predstavnicima vlasti, koji su prema njenim riječima pokazali volju za dijalogom i saradnjom koja može biti primjer funkcionalnosti demokratskog društva: “Sve vrijeme, vjerovali smo da će predstavnici vlasti imati sluha za prepoznavanje stvarnih potreba civilnih žrtava rata i djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja, a to se, evo u Federaciji BiH, i ostvarilo”.
Pored toga, Jusić je izrazila zadovoljstvo zbog toga što su ova rješenja napokon ugledala svjetlo dana u entitetskim zakonskim okvirima FBiH. Ipak, njihovo usvajanje ne može nadoknaditi 30 godina zanemarivanja djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja i njihovih potreba.
“Posljedica toga će sigurno biti otežana implementacija zakona, ali ipak vjerujemo da će kantonalni organi vlasti tome adekvatno pristupiti. S obzirom da je implementacija zakona podijeljena na entitetski i kantonalni nivo, zakon je postavio minimalan standard prava ispod kojih kantonalni organi vlasti ne mogu pristupiti. Prednost toga jeste što, na nivoima kantona, potrebe krajnjih korisnika zakona, odnosno prava koja su im dodijeljena ovim zakonom, mogu biti unaprijeđene”, kaže predsjednica udruženja i dodaje da su novim zakonom eliminisani pojedini restriktivni uslovi koje je predviđao prethodni zakon.
“Odredbu po kojoj se status civilne žrtve rata gubi ukoliko lice napusti BiH duže od tri mjeseca, novi zakon ne poznaje. Također ukinut je cenzus kod porodične naknade za roditelje koji su izgubili djecu u minulom ratu u BiH, a prema novim zakonskim rješenjima svi roditelji imaju pravo na jednake naknade, bez obzira na njihov materijalni status”, kaže Jusić i ističe da je najvažnija prednost novog zakona pravna prepoznatljivost djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja kao posebne kategorije civilnih žrtava rata.
Zakon se počinje primjenjivati od 1. januara 2024. godine, a iz Udruženja vjeruju da će do tada svi kantoni svoje propise harmonizirati te se pripremiti za implementaciju zakona. “Ne smatramo da zakon ostavlja previše toga da riješe kantonalni organi vlasti“, jer je ovaj zakon prati političko uređenje Federacije BiH.
“Dosljedna primjena zakona će se upravo i vidjeti u kantonima, a ovakvo rješenje je, po našem mišljenju i smisleno, s obzirom da je obim potreba civilnih žrtava rata različit u zavisnosti od kantona”, zaključuje Jusić i ističe kako će njihovi daljnji koraci biti usmjereni na pružanje podrške organima vlasti i krajnjim korisnicima po pitanju implementacije zakona, kako na entitetskom, tako i na kantonalnim nivoima.
Iz Udruženja ZDR, čiji je rad vidljiv i u drugim državama Evrope i svijeta, kažu kako svojim uspjehom žele motivisati druga konfliktna i postkonfliktna društva da što prije pristupe rješavanju ove problematike i pruže adekvatnu zaštitu ovoj kategoriji društva u svojim zemljama.
U ostatku BiH
Djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja dobila su status civilne žrtve rata u Brčko distriktu, posebnoj administrativnoj jedinici u BiH, odlukom Skupštine Brčko distrikta 15. jula 2022. godine, što je takođe bio rezultat zalaganja aktivista i aktivistica civilnog sektora u BiH. To je prvi put u BiH da je vlast prepoznala kako ova populacija stanovništva treba biti "vidljiva". U entitetu Republika Srpska djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja nemaju status civilne žrtve rata.
U BiH nema podataka o broju djece koja su rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja. Prema nezvaničnim procjenama koje su mediji u BiH objavili u periodu od 1992. do 1995. godine seksualno nasilje je preživjelo između 20.000 i 50.000 žena, djevojčica i muškaraca. Iz Udruženja „Zaboravljena djeca rata“ navode da podaci o djeci rođenoj zbog rata nisu bilježeni ni tokom rata niti poslije rata, i smatraju da je nedostatak ove statistike uzrok što se o ovoj temi nije govorilo 30 godina.
