(Foto Shutterstock )
Kako bi gladnim i obespravljenim građanima BiH skrenuli pažnju sa najtežeg ekonomsko-socijalnog stanja u posljednjih sedamnaest godina, osnovni moto političara u BiH postale su promjene, ali ne stanja, nego učesnika u vlasti.
Međunarodna kampanja Dan solidarnosti muzeja kojom su diljem svijeta eksponati prekriženi žutim trakama u znak skretanja pažnje na težak položaj sedam institucija kulture od značaja za državu na najbolji način su ilustrovali stanje u Bosni i Hercegovini. Cijelom svijetu je, izgleda, više stalo do spasa kulturnih institucija od BiH same.
Dok je Zemaljski muzej BiH već mjesecima zatvoren, a Historijski muzej BiH, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Kinoteka BiH i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH preživljavaju svoje najteže dana od osnivanja, političari u BiH su zaokupljeni "važnijim stvarima" – rekonstrukcijama vlada i parlamentarnih većina.
Ne brine ih ni to što i onako umanjene, kasne plaće uposlenim u obrazovanju, policiji, cijeloj javnoj upravi. I penzije/mirovine su polako počele da kasne. Nije im važno ni što se brojke onih koji postaju korisnici narodnih kuhinja vrtoglavo mijenjaju iz dana u dan. Ne zabrinjava ih izgleda ni što je cifra nezaposlenih davno premašila 550.000 nezaposlenih. Važno je osvojiti, a tamo gdje to već jesu što ostati na vlasti.
Umjesto ekonomije, rekonstrukcije
Kako bi gladnim i obespravljenim građanima BiH skrenuli pažnju sa najtežeg ekonomsko-socijalnog stanja u posljednjih sedamnaest godina, njihov osnovni moto postale su promjene, ali ne stanja, nego učesnika u vlasti. Predizborna utrka za 2014. i opće izbore već uveliko je počela. Zapravo nikada potpuno nije ni prestajala od 2010. godine, posebno iz razloga što su u međuvremenu, prošle godine, 2012. održani lokalni izbori u BiH.
Tek što se nazire kraj rekonstrukciji entitetske Vlade u Republici Srpskoj, gdje je došlo do personalne promjene svega nekoliko ministara i to samo jedne stranke – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) već se najavljuje nova, druga, rekonstrukcija Vijeća ministara BiH. Isključenjem iz vlasti na razini države predsjednik RS-a Milorad Dodik, ali i svi viđeniji zvaničnici u tom entitetu i na nivou "zajedničkih institucija" BiH prijete Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) koja je proglašena "izdajnikom interesa Republike Srpske".
Iako je uloga SDS-a posve čudna, posebno s aspekta da na nivou BiH sa SNSD-om zajednički sudjeluje u vlasti, dok je istovremeno na nivou RS-a istoj stranci opozicija, razlozi za isključenje te stranke iz aktualne vladajuće šestorke su posve drugačiji.
SNSD, odnosno Milorad Dodik se, jasno je, ponajviše boji da se SDS ne priključi aktualnom opozicionom bloku kojeg čine Partija demokratskog progresa (PDP), Demokratska partija (DP), Srpska radikalna stranka RS (SRS) i Nova socijalistička partija (NSP) u rušenju vladajućeg režima u RS-u na općim izborima 2014. godine.
Dodikov strah od SDS-a
Zna Dodik da vladajućoj koaliciji SNSD - Demokratski narodni savez (DNS)- Socijalistička partija (SP) nisu ozbiljna prijetnja PDP, DP, SRS i NSP bez SDS-a.
Pokazalo je to i stanje sa oktobarskih lokalnih izbora 2012. godine kada je jak opozicioni blok prvenstveno predvođen SDS-om, uz sudjelovanje PDP-a, DP-a, SRS-a, NDS-a, ali i još nekih manjih stranaka u desetinama opština u Republici Srpskoj ozbiljno uzdrmao vlast SNSD-a, a u brojnim tu stranku i poslao u opoziciju.
Zato je sada SNSD, odnosno Dodik promijenio taktiku: na sve načine SDS vezati uz sebe. Da je tako svjedoči i podatak o ponudi za učešću u entitetskoj Vladi u RS-u zbog čega je, između ostalog, osim skretanja pažnje sa teškog ekonomskog stanja ona i pokrenuta.
Koliko je sve u BiH dovedeno do apsurda najbolje se može ilustrovati kroz to da je poziv za Vladu RS-a dobila Stranka demokratske akcije (SDA) čije je kadrove upravo SNSD zajedno sa Socijaldemokratskom partijom (SDP) BiH istjerao u jesen 2012. iz vladajuće šestorke iz Vijeća ministara BiH i zamijenio predstavnicima Saveza za bolju budućnost (SBB).
I dok se u RS-u mijenja samo jedna Vlada, cijela Federacija BiH je satkana od rekonstrukcija. Vlast na razini tog entiteta je u agoniji: Vladu kojoj je Parlament FBiH izglasao nepovjerenje ali se održava do odluke Ustavnog suda FBiH zahvaljujući pokrenutom postupku ugroženosti vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda predvode stranke bivše Platforme SDP, SDA, Narodna stranka Radom za boljitak (NSRB) i Hrvatska stranka prava (HSP), dok većinu u Parlamentu FBiH čine SDP, SBB, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) i Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990). U takvoj konstalaciji borbe za vlastite uskostranačke interese i fotelje stradaju građani Federacije BiH.
Licemjerstvo NSRB-a i BPS-a
Sprema se i nova, druga rekonstrukcija Vlade u Tuzlanskom kantonu. Poučen iskustvom Kluba delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH kojeg predvodi SDA, SDP sprema sličan scenarij ostanka Vlade, povlačenjem zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ali hrvatskog naroda. Tako bi se i u ovom kantonu mogla preslikati federalna slika: Vlada sa jednom većinom (manjinom), a skupštinska sa drugom.
Paradoks je samo da se toj novoj većini predvođenoj SDA priključio i HDZ BiH u Tuzlanskom kantonu koji im je protivnik na nivou FBiH.
Kako u FBiH za razliku od RS-a uopće nema bilo kakve opozicije i kako svako može sa svakim, pa čak i najvećim neprijateljima svjedoče NSRB i Bosnaskohercegovačka patriotska stranka (BPS). Obje stranke su u Tuzlanskom kantonu bile uz SDP u prvoj rekonstrukciji radi ministarskih mjesta, ali radi očuvanja istih spremni su bili sada se prikloniti SDA i drugoj većini.
NSRB-u nije bilo mrsko u Zeničko-dobojskom kantonu čak ni uči u vlast sa HDZ-om BiH, odnosno obratno. To uprkos činjenici da HDZ BiH na sve načine želi da ospori NSRB teško optužujući dužnosnike te stranke za brojne malverzacije. Slično je i sa Bosanskopodrinjskim kantonom gdje su već izvršene dvije rekonstrukcije – naizmjenično su se smjenjivale većine predvođene SDP-om i SDA. U Unsko-sanskom kantonu NSRB učestvuje u vlasti sa SDP-om i Strankom demokratske aktivnosti (a-SDA) nastalom izdvajanjem dijela kadrova na tom području iz SDA.
Rekonstrukcija nije zaobišla ni Kanton Sarajevo. Nova parlamentarna većina predvođena SDA, uz Stranku za BiH koja izravno ne učestvuje u izvršnoj vlasti, te Socijaldemokratsku uniju (SDU), NSRB, Bosansku stranku (BOSS) nakon što se malo ustabilila počela je sa užurbanim smjenama kadrova po javnim preduzećima, upravnim i nadzornim odborima i skupštinama istih.
Prividna multietničnost
To je preče od brige za plaće zaposlenih u školstvu, zdravstvu, policiji koji prijete štrajkovima zbog njihovog kašnjenja, kao i iznalaska preko 120 miliona KM kako bi se pokrpio budžetski deficit.
I dok se u Kantonu Sarajevo kao uspjeh slavi provedba presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić-Finci na mikroplanu, izjednačavanjem prava Ostalih, novi upravni i nadzorni odbori formiraju se bez predstavnika srpskog i hrvatskog naroda. "Multietničnost" na djelu.
Novu vlast dobiva i Grad Sarajevo u koju ulazi Naša stranka (NS). Borba se vodi oko mjesta gradonačelnika Sarajeva. "Najvažnije" je, hoće li on biti iz NS ili SDU.
I tako u Federaciji BiH nema stranke koja ima bar jednog poslanika ili vijećnika, a da nije u vlasti ili nekoj većini.
A, građani oba entiteta pozorišta i muzeje koji su zatvoreni ili se zatvaraju, zamijenili su cirkusom koji im se prenosi posredstvom televizijskih ekrana. Gladnih stomaka, bez posla, prava, hljeba imaju samo (besplatnih) igara koje im priređuju "vođe". I ne planiraju ništa promijeniti. Šute i trpe. Dok im "vođe" ove ili one većine međusobno dijele tal(ove).
Građane nema ko ni usmjeriti, ni povesti u promjene jer su sindikati, ali i nevladine organizacije u velikoj mjeri ispolitizirane, odnosno u službi određenih interesa.
