Čapljina (foto Elvira Jukić - Mujkić)
Jedan grafit posvećen Slobodanu Praljku, koji je izvršio samoubistvo nakon što je u Haškom tribunalu osuđen za ratne zločine, ponovo je otvorio polemiku u Bosni i Hercegovini o historijskom revizionizmu i veličanju ratnih zločinaca, tendencijama koje predstavljaju prepreku u procesu pomirenja
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu”, riječi su citirane na upečatljivom grafitu na fasadi jedne stambene zgrade u Čapljini, zapadnohercegovačkom gradu gdje je rođen bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Praljak je prije tri godine osuđen na 20 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem progona Bošnjaka s teritorija opština Stolac, Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica.
Riječi koje danas stoji na fasadi zgrade u Ulici Mate Bobana u njegovom rodnom gradu bile su među zadnjim riječima koje je izrekao prije nego je nakon izricanja pravosnažne presude 29. novembra 2017. godine u sudnici Haškog tribunala ispio otrov od kojeg je umro. Zbog toga su tri godine kasnije u Mostaru i Kiseljaku za njega upaljene svijeće.
Veličanje ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini problem je na koji godinama ukazuju udruženja porodica stradalih tokom rata i preživjeli logoraši a na to upozoravaju i predstavnici međunarodne zajednice kao na prepreku u procesu pomirenja.
Tri godine od presude “šestorki”
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u pravosnažnoj presudi iz 2017. godine proglasio je krivima Jadranka Prlića, ratnog premijera samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), Brunu Stojića, ministra odbrane HRHB, Slobodana Praljka, načelnika Glavnog štaba HVO-a, Milivoja Petkovića, zamjenika komandanta HVO-a, Valentina Ćorića, komandanta Vojne policije HVO-a, i Berislava Pušića, predsjednika komisije HRHB za razmjenu zarobljenika, za udruženi zločinački poduhvat u cilju “ujedinjenja hrvatskog naroda” u granicama Banovine iz 1939. godine, a utvrđeno je da su u tom poduhvatu učestvovali i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske Janko Bobetko.
Tri godine nakon presude, koja je utvrdila i odgovornost za zločine vezane za postupanje sa zatvorenicima u logorima pod kontrolom HVO-a, preživjeli logoraši poručuju kako i dalje živi ideja o etnički čistom prostoru samo za jedan narod.
“Sve žrtve u toj presudi su vidjele tračak nade da će doći do katarze sljedbenika tadašnje politike zločina”, kažu u saopštenju Udruženja logoraša Mostar povodom treće godišnjice presude “šestorki”. “Svjedoci smo da su zločinci osuđeni ali ideja i te kako živi u politici političke partije koja za sebe voli da kaže da je ‘legitimni’ predstavnik hrvatskog naroda”.
Hrvatska demokratska zajednica BiH, HDZBiH, kao najveća politička stranka koja predstavlja Hrvate u Bosni i Hercegovini, nikada se nije jasno distancirala od pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, a Prlić je bio njen dugogodišnji istaknuti član.
Tadašnji i još uvijek aktualni predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, nakon izricanja kazni “šestorki” prije tri godine rekao je kako je presuda zločin prema Hrvatima u BiH i da se ne radi o sudu pravde nego političkom sudu.
“Slobodan Praljak je pokazao koliku žrtvu je spreman podnijeti pred cijelim svijetom da bi rekao: Slobodan Praljak nije ratni zločinac”, izjavio je Čović 2017. godine i opisao potez moralnim činom.
Veličanje ratnih zločinaca ne vodi boljitku
I 25 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, pravda nije zadovoljena i još uvijek su problematična odugovlačenja u procesuiranju zločina a postoji i opasnost da to dovede do nekažnjivosti za počinioce. Na ove činjenice, kao i na problematično veličanje zločinaca, upozorili su i pravni eksperti u prošlogodišnjem izvještaju pripremljenom za Evropsku komisiju.
“Nema mjesta glorifikaciji ratnih zločinaca ni na jednoj strani. Negiranje i revizionizam su protivni fundamentalnim vrijednostima i sprečavaju bilo kakav pokušaj unutarnjeg pomirenja. Zakoni na svim nivoima u BiH treba da adekvatno kriminalizuju takvo ponašanje kao što je to već učinjeno pod Krivičnim zakonom FBiH. Presude za ratne zločine, uključujući i nakon što su kazne odslužene, treba da budu uzete kao onemogućavajući faktor za učešće u vlasti”, stoji u izvještaju.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, Valentin Inzko, u nedavnoj izjavi za medije je rekao kako će od EU tražiti da članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku, zabrani ulazak u zemlje članice ako nastavi veličati ratne zločince, uz podsjećanje na jedan od načina kako to šef najveće političke stranke koja predstavlja Srbe u BiH radi, odnosno na imenovanje studentskog doma na Palama po Radovanu Karadžiću, pravosnažno osuđenom na doživotni zatvor zbog ratnih zločina, uključujući i genocid u Srebrenici.
“Ako ta ploča ne bude uklonjena do svibnja 2021. godine [...] ja ću tražiti da Dodik ne može putovati u zemlje Evropske unije. Ja u tome naravno nisam sam. Pa prije nekoliko dana je Heiko Maass, njemački ministar vanjskih poslova, doslovno rekao da za one koji veličaju ratne zločince nema mjesta u EU”, rekao je Inzko u intervjuu za Al Jazeeru Balkans.
Nedavno objavljena analiza Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini, BIRN BiH, pokazala je kako u BiH postoji više od deset primjera davanja naziva ulicama ili javnim prostorima i institucijama po optuženima ili osumnjičenima za ratne zločine, što predstavlja opasnost za razvoj revizionističkih narativa i ukoliko se ta praksa zakonski ne zabrani, odrazit će se na proces pomirenja. BIRN BiH piše kako je praksa revizionizma prošlosti u BiH, po tvrdnjama stručnjaka, izuzetno rasprostranjena.
U posljednjem obraćanju Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija 5. novembra, Inzko je rekao da je, iako je bio čvrst okvir za budući razvoj BiH, Daytonski sporazum donio nesavršeni mir, a da je realnost danas da pojedini političari i dalje rasplamsavaju nacionalističku politiku koja vodi ka podjelama.
“Neki bosanskohercegovački političari nisu razumjeli istorijsku lekciju iz Nirnberga i nisu uopšte shvatili smisao Haškog tribunala i njegovog rada”, rekao je on. “Za ratne zločine nema kolektivne krivnje – ne postoje loši narodi, postoji samo individualna odgovornost. Ali, najveća lekcija je da oni koji ignoriraju ili pokušavaju ponovo ispisati istoriju umjesto da prihvate istinu, neće imati stabilnu i prosperitetnu budućnost”.
U govoru je podsjetio i kako je najnoviji primjer veličanja ratnih zločinaca bio zahtjev člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika od 16. septembra 2020. godine da Predsjedništvo BiH minutom šutnje oda počast i izrazi “poštovanje” osuđenom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku, koji je preminuo prethodnog dana.
“Umjesto da gledaju ka budućnosti, političari gledaju u prošlost”, naglasio je Inzko komentarišući političku svakodnevnicu u Bosni I Hercegovini.
