Korupcija u Bosni i Hercegovini pogoduje krijumčarenju ljudi u pokretu

Krijumčarenje ljudi u pokretu na Zapadnom Balkanu procijenjeno na oko 50 miliona eura tokom 2020. godine. O tome govori izvještaj o protoku ljudi, droga i novca na Zapadnom Balkanu objalvjen nedavno od strane Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) u BiH

 “Organizovano krijumčarenje ljudi u pokretu ne može funkcionisati bez korumpiranih graničnih policajaca i dozvoljavanja nelegalnog prelaska, a rascjepkanost policijskih struktura i nepostojanje ministarstva unutrašnjih poslova na državnom nivou doprinosi otežanoj borbi protiv korupcije među tim strukturama u Bosni i Hercegovini”, kaže Anesa Agović, koordinatorica Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) u BiH, međunarodne ekspertske grupe koja je nedavno objavila izvještaj o protoku ljudi, droga i novca na Zapadnom Balkanu .

Policija u Bosni i Hercegovini je, navodi izvještaj, povezana sa krijumčarima ljudi koje istraživači prepoznaju u tri kategorije: fixers – oni koji ugovaraju, gatekeepers – oni koji sprovode preko granica i package dealers – organizatori ili naručioci posla.

“Shodno našem izvještaju i rezultatima istraživanja kroz intervjue sa različitim sagovornicima, pa i bivšim i sadašnjim pripadnicima policijskih struktura, ukazano je na povezanost policije sa krijumčarima, odnosno fixerima“, pojašnjava Anesa Agović.

Fikseri su pretežno manje organizovane grupe ili pojedinci koji pružaju usluge taksi prevoza ili su to vozači kamiona ili cisterni, koji obezbjeđuju transport unutar zemlje, ali rijetko van nje.

“Međutim, prelazak preko granice ili više granica, iz Crne Gore ili Srbije ka Hrvatskoj, ne bi bio moguć bez gatekeepera koji sarađuju ne samo sa lokalnim stanovništvom jedne zemlje, već više zemalja. Teško je ocijeniti da li su krijumčari iz BiH najčešće fikseri ili gatekeeperi“, kaže Agović.

Većina poslova koje rade fikseri se čine kao relativno sitni, poput nelicenciranih taksi prevoza ili prevoza kamionima što radi lokalno stanovništvo, a fikseri također predlažu rute i sigurne kuće i upozoravaju na policijske kontrole. Izvještaj navodi i kako su među fikserima i pripadnici policije i graničari koji se za finansijsku naknadu ili ne nađu na određenom mjestu u određeno vrijeme ili pomažu u ilegalnom transportu ljudi preko granice.

Najkritičnije tačke ilegalnog prelaza granice su između Grčke i Sjeverne Makedonije, Sjeverne Makedonije i Srbije, Srbije i Mađarske i Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

“Izgledno je da su kriminalne grupe na tim lokacijama miks lokalaca koji poznaju teren i kretanje policije, kao i državljana zemalja porijekla tražilaca azila i migranata“, navodi izvještaj. “Oni se uklapaju u opis organizovanih kriminalnih grupa [...] Neki od krijumčara su dobro opremljeni i dobro povezani uključujući i kontakte s policijom i graničnim službama“.

Gejtkiperi djeluju u prebacivanju preko granica i njima se plaća više nego fikserima a package dealers organizuju i upravljaju poslovima na visokosofisticiranom nivou koji podrazumijeva transnacionalne mreže, dokumente i prevozna sredstva. Za nekoliko hiljada eura, moguće je ilegalno stići iz Grčke ili Turske u Zapadnu Evropu, što može koštati i do 20.000 eura po osobi.

“Mreže smještene u Turskoj navodno imaju važnu ulogu u krijumčarenju. Tokom godina, u Turskoj se nalazio veliki broj sirijskih i iračkih tražilaca azila koji su se često oslanjali na turske krijumčare koji su naplaćivali između 6.000 i 20.000 eura da stignu do Zapadne Evrope preko Grčke i balkanske rute“, piše u izvještaju i dodaje se kako mnogi pokušavaju i tzv. ‘game’ ili prelazak granice na sreću: nekoliko muškaraca pohrli prema granici znajući da je velika šansa da budu uhvaćeni i time skrenu pažnju policije dok drugi prođu, uz nadu da će u narednoj igri i oni preći.

Raskrsnica kriminala

“Bosna i Hercegovina ima sve preduslove za funkcionisanje organiziranog kriminala, te samim time krijumčari i migranata i trgovci ljudima, u situaciji kada država ne može da se iznese sa datom migrantskom situacijom, mogu samo da profitiraju”, kaže Agović i dodaje da pandemija nije usporila niti zaustavila kretanje ljudi kroz Zapadni Balkan, već je zabilježen čak i porast.

“Problem migrantske situacije nije samo na jednom kantonu ni entitetu, već na kompletnoj državi, a upravo je to problem – nemamo upravljanje migrantskom situacijom na državnom nivou, pa je sve dodatno olakšano i za kriminal“, poručuje.

Balkan je još od ’70-tih godina bio zloglasna ruta za krijumčarenje droge sa Istoka na Zapad, a ta je ruta od 2015. dobila novi značaj kad je oko 1.5 miliona migranata i tražilaca azila krenulo preko Turske, Grčke i ostatka Balkana dalje prema Zapadnoj Evropi, navodi izvještaj i podsjeća kako je Zapadni Balkan važno raskršće trgovine mnogih nelegalnih komoditeta dok su informacije o veličini tog tržišta i zaradi manje evidentni.

U dijelu koji govori o krijumčarenju tražilaca azila i migranata, izvještaj navodi kako su u regiji glavne ulazne tačke u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji a izlazne između BiH i Hrvatske i između Srbije i Mađarske.

“Ruta preko Bosne i Hercegovine usmjerena je na Hrvatsku kao vrata Evropske unije, te je tu i najorganizovanije krijumčarenje. Postoje različite metode, prolazak putem motornih vozila preko graničnih prolaza, do prolaska u pograničnim dijelovima zemlje, gdje je slabije čuvana u odnosu na granične prelaze“, kaže Agović.

Iako je broj tražilaca azila i migranata značajno opao od 2015. godine kada su evropske zemlje zatvorile granice i pooštrile granične kontrole pa i podigle fizičke barijere, poput onih na mađarskoj granici, kretanje ljudi nije prestalo jer nisu nestali ni razlozi zbog kojih su krenuli ka Zapadnoj Evropi, a to su ratni sukobi u Siriji, Afganistanu i Libiji, nestabilnost u državama Roga Afrike i nejednakosti između globalnog Sjevera i Juga. Kako izvještaj naglašava, zatvaranje granica pogodovalo je krijumčarima, a kada su rute preko Grčke postale teže prohodne, preusmjerene su preko zapadnobalkanskih zemalja, što je u pojedinim područjima, poput Krajine u BiH, dovelo do humanitarne krize.

Većina ljudi u pokretu kroz Zapadni Balkan je iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka i Maroka, a zabilježeni su i putnici iz Alžira, Etiopije i Eritreje kao i Kurdi iz Turske. Većina migranata ima između 15 i 30 godina, a žene i djeca su među tražiocima azila i većinom putuju kao porodice.

Izvještaj navodi kako je Solun jedna od najkritičnijih tačaka za krijumčarenje migranata kroz Zapadni Balkan i da je tamo moguće pronaći i ugovoriti prevoz do zapadnobalkanskih zemalja. Izvještaj opisuje i precizna mjesta kuda se prelazi, koje su tačke okupljanja i najvažnije tačke kretanja.

Zaključak dijela izvještaja o krijumčarenju je da je to “tržište“ na Zapadnom Balkanu vrijedno oko 50 miliona eura, ali da taj novac zarađuje neko drugi. Ipak, manji dio toga se zadržava u BiH čemu pogoduju nepovoljni socio-ekonomski uslovi, potvrđuje Agović.

“Nizak standard, loša socio-ekonomska situacija i sveprisutna korupcija podstiče da ljudi u našem društvu iskoriste svaku situaciju za profit. Prema izvještaju većina novca koji se zaradi od krijumčarenja odlazi van BiH, ali i Zapadnog Balkana, ali je evidentno da su na ovoj migrantskoj situaciji pojedinci, a i organizovane kriminalne grupe profitirale. Imali smo slučajeva gdje se na dnevnom nivou u Unsko-sanskom kantonu hiljade eura zaradi na iznajmljivanju kreveta i tuša, kao i prevoza, gdje taj novac nigdje nije prikazan, neoporezovan, a samim time i dodatno podstaknuta siva ekonomija i nelegalni finansijski tokovi“, kaže ona i dodaje kako Globalna inicijativa već radi na narednim izvještajima koji se tiču i nelegalnih finansijskih tokova gdje su uvidjeli velike propuste u samoj utaji poreza, kao i provlačenju gotovinskog novca unutar migrantske situacije.

“Taj novac je jako teško pratiti, ukoliko nigdje nije prikazan, što smo naveli na primjerima iznajmljivanja smještaja i slično. Kako smo već i u izvještaju naveli, često se za usluge krijumčarenja koristi i hawala sistem, kao i kompanije za prijenos novca“, kaže ona. “Zašto hawala sistem posebno otežava praćenja toka novca, jeste upravo što hawala podrazumijeva različite vrste neformalnih sistema za prijenos novca, koji uopšte ne moraju imati fizički prijenos. U praksi to znači da ukoliko se nalazite u nekoj državi i ne možete imati pristup računu ili nemate dokumenata, za određeni procenat, neka osoba u vaše ime može zaprimiti novac, te samim time, taj novac se direktno i ne povezuje sa krajnjim korisnikom novca“.

Gruba procjena Globalne inicijative je da je tržište krijumčaranje migranata i tražilaca azila na ulaznim tačkama Zapadnog Balkana u 2020. bilo vrijedno od 20 do 28 miliona eura, a da je na izlaznim tačkama između 14.4 i 21.4 miliona eura.