Očekivani ishod

Međunarodni sud pravde u Hagu donio je odluku u slučaju tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore onako kako su svi ozbiljni analitičari hladne glave i pretpostavljali: Srbija nije kriva za genocid u BiH, a sve ostalo je učinjeno tek toliko da bi se uspostavio politički balans i mir na Balkanu. U Beogradu slave, u Sarajevu su konsternirani. Šta će biti nakon presude?

Priča je već poznata, a ukratko glasi: Međunarodni sud pravde u Hagu, u slučaju tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid u BiH tokom minulog rata odlučio je - Srbija nije u BiH počinila genocid; Srbija nije planirala da počini genocid niti je podstrekavala na genocid; Srbija nije saučesnik u genocidu; Srbija je odgovorna zbog toga što nije spriječila genocid u Srebrenici; Srbija je odgovorna što Haškom tribunalu nije predala genarala Ratka Mladića optuženog za genocid u Srebrenici; Srbija nema obavezu da plati odštetu; Srbija treba da donese deklaraciju kojom će priznati da nije spriječila genocid u Srebrenici.

Ovo su slobodnije interpretirane činjenice, sve ostalo je tumačenje. U Srbiji danas mnogi misle da je ovakva presuda razlog za slavlje. Tako ponajprije osjeća najšira javnost. Prethodno, ta je javnost svakodnevno uvjeravana da nikakvog osnova za tužbu nije ni bilo. Oni umjereniji, trezveniji i oni hladnije glave ne vide nikakvog razloga za slavlje. Naprotiv.

U Bosni i Hercegovini mnogi misle da je presuda potpuno frustrirajuća, nepravedna pa čak i sramna. Isto kao i u Srbiji tako prije svega misli najšira javnost. I ona je unaprijed bila preparirana žestokom ofanzivom "patriotski orjentiranih" medija. Oni što do juče nisu baš bili uvjereni da Tribunal može presuditi Srbiji za genocid u BiH, javno su smatrani bezmalo državnim neprijateljem. Istovremeno, i u Bosni danas postoji manjina onih koji hladne glave analiziraju odluku Tribunala. Učinjene propuste zbog kojih donesena odluka nije drugačija dosta njih vidi prije svega u domaćem dvorištu, pa tek onda na drugim stranama.

U ovisnosti od tabora iz kojeg se analizira "istorijska odluka Tribunala", dan kasnije čitaju se i naslovi u medijima. Mediji u službi srpskih interesa u naslovima ističu "konačnu nevinost Srbije", dok oni drugi potenciraju dijelove odluke u kojima se prepoznaje bitna međunarodno - pravna činjenica: Srbija je prva država koja je osuđena za nepoštivanje Konvencije o sprječavanju i nekažnjavanju zločina genocida.

Advokatski timovi i na jednoj i na drugoj strani, nakon presude, nastojali su da u prvi plan istaknu svoje zasluge za presudu, agresivno pripisujući sebi "uspjeh" u zastupanju optužbe, odnosno odbrane. Njihove prve izjave su politički manje i izbalansirane nego izjave nekih državnih i političkih zvaničnika. Advokati Srbije slave dokazujući da su pobijedili, a advokatski tim iz BiH tvrdi da "nisu potpuno nezadovoljni". Istovremeno svijet je obišla fotografija na kojoj se šefovi pravnih timova dvije strane, Radoslav Stojanović i Sakib Softić, rukuju srdačno i uz široke osmijehe poslije izricanja presude!

Raznih i različitih izjava u vezi sa tužbom na svim je stranama nebrojeno mnogo. U rezultanti svih tih izjava, u nekim slučajevima čak i veoma bizarnih i mimo nivoa cijele priče, ima nekoliko zajedničkih imenitelja. Ti zajednički imenitelji su:

- Slučaj tužbe je okončan uz evidentnu "mudrost" koju institucije međunarodne zajednice pokazuju od samog početka rata na prostorima bivše Jugoslavije. Ta "mudrost" je da zaključak uvijek mora biti - nema ekskluzivnog krivca ni ekskluzivne žrtve na "zaraćenim stranama". Političko-pravna solucija mora da bude u skladu stare narodne izreke: "I vuk sit i ovce na broju". Rat u BiH završen je u skladu sa tim stavom, Dejtonski sporazum je napisan u skladu sa tim stavom, država BiH je organizirana u skladu sa tim stavom i iluzorno je bilo očekivati da će posljednja odluka u vezi sa cijelom pričom biti drugačija.

- Svakom iole ozbiljnijem promatraču sa strane potpuno je jasno da Evropska Unija presudi u Hagu želi da obezbijedi status "zatvaranja ratne stranice na Balkanu". Prva reakcija Havijera Solane u tom pogledu je više nego jasna. On kaže da će "presuda doprinijeti zatvaranju debate o dramatičnoj historiji koja je bila bolna i štetna za mnoge..." I dodaje još preciznije da je "najviši sud u svijetu, na kraju, zatvorio ovu stranicu".

Lično, sumnjam da je kraj i da je stranica zatvorena.

Za građane BiH koji su nekada bili apsolutni poklonici proklamacija o postojanju svjetske pravde, ta međunarodna pravda odavno već ne postoji. Takođe im je više nego jasno da pravda i politika nemaju nikakve uzajamne veze. Interes koji se zove politika, jači je od svega drugog. Čak i od onoga što su sami doživjeli. Odluka Tribunala u Hagu bila je ustanovljavanje nove pravne norme u međunarodnim odnosima. Ko je pametan mogao vjerovati da će na slučaju Bosne biti ustanovljena pravna norma koja će se sutra ticati velikih i moćnih. Glupost! Da li se moglo oičekivati da će međunarodna zajednica potpuno opsjednuta stanjem u Srbiji i posebno pitanjem Kosova donijeti odluku koja bi dodatno destabilizirala to stanje tamo. Glupost!

Veoma značajna činjenica u cijeloj priči jeste relativni mir koji na obadvije strane karakteriše prvi dan nakon čitanja presude. Ljudi nisu izašli na ulice, a to ne bi bilo čudo na obje strane. Motivi bi, naravno, bili sasvim suprotni, jedni da slave, drugi da protestiraju. Priča, uz značajan naboj, ipak kao da ostaje u domenu razumnih reakcija i analiza. Sve drugo bilo bi pogubno.

Na bosanskoj strani tek sada polako na površinu ispliva pitanje - šta smo ovim dobili a šta izgubili ? Simptomatičan je i gorak komentar sarajevskog profesora koji kaže: "Cinično je što je tek BiH svojom tužbom oslobodila Srbiju optužbe za genocid. Skidanja te hipoteke ne bi bilo da je BiH mudrije procijenila kako odluka nije ni mogla biti drugačija u svijetu u kojem živimo".

Konačno, razlozi za slavlje u Srbiji ? Prvo triježnjenje će pokazati da ih nema. U prilično zvaničnoj "Politici" je u prvom komentaru dan kasnije glavna urednica napisala: "Ipak smo presudom najuglednijeg međunarodnog suda postali dio neke zvanične i presuđene priče o genocidu. Time ni naša nevinost pred međunarodnom pravdom nije potpuna..."

Sa stanovišta pitanja šta dalje, pomenuti komentar je još provokativniji: "...Haška presuda je razriješila i prirodu zločina u Srebrenici. Za ostatak svijeta će to zanavijek biti genocid. Zločin u Srebrenici počinili su Srbi, pojedinci, s one strane Drine, i Srbija im u tome, kaže sud, nije bila saučesnik. Niti im je pomagala, niti ih je podstrekavala. Ali za srpsku kolektivnu sudbinu na ovim prostorima ipak ne može biti nebitno što će ovu presudu susjedi u Bosni po svoj prilici koristiti kao odličnu osnovu za radikalnu delegitimizaciju postojanja Republike Srpske..."

Smisao posljedica, uz neslaganje u nijansama u vezi sa interpretacijom priče iz Haga, u ovom je citatu tačno je i logično dijagnosticiran. Ništa još nije riješeno, ni gotovo.