Polizia serbo bosniaca
Bosna i Hercegovina izgleda postaje neslavni dokaz kako unutrašnja politička kriza može da preraste u rutinu koja više nikoga osobito ne zanima. Ogromna je greška uvjerenje da se to nikoga ne tiče. Bolest u srcu Evrope ne može se izolirati i zanemariti. Pogotovo ne u ime demokracije
Bosna i Hercegovina izgleda postaje neslavni dokaz kako unutrašnja politička kriza može da preraste u rutinu koja više nikoga osobito ne zanima. Ozbiljni normalni ljudi već sa izvjesnom dozom gađenja gledaju na dnevne novine i večernje tv dnevnike. Neutjecajni sindikalni lideri mlako prijete socijalnim buntom ali ih malo ko uzima za ozbiljno. Mediji vode privatne ratove u ulozi produžene ruke moćnih tajkuna koji su se sudarili u nedovršenoj lopovskoj privatizaciji. Ustavne i druge reforme stoje i niko ne zna kada će biti nastavljene. Samo novoizabrana i krajnje heterogena politička elita i dalje uporno istrajava na duboko suprodstavljenim pozicijama u svim oblastima života. U isto vrijeme strani političari neprestano obilaze Bosnu i ponavljaju već hiljadu puta ponovljene stavove o tome kako je "krajnji čas da domaći lideri uozbilje". Posljednja posjeta vječne i bez pokrića uporne i površne Doris Pack Bosni i Hercegovini bila je posebno znakovita. Samo fingirana pristojnost domaćih političkih tajkuna sakrila je ironiju kojom se komentira uvjerenje stare dame da ovdje neko sluša njene političke eskapade bez pokrića. Žena voli da se u ime Parlamenta Evrope bavi Bosnom ne razumijevajući pri tome neke osnovne elemente ovdašnje priče. Prije svega ne razumijevajući balkanski mangupluk kojim se lokalni političari ponose.
Sa malo više respekta, ali sa podjednakim krajnjim efektom, prošla je i posjeta pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Euroaziju Daniela Frieda. Mnogi stranci naprosto ne mogu ili neće da shvate da je "tajna" trajne blokade BiH od strane lokalnih političara starog datuma: Na "demokratskim izborima" unutar nedemokratskog i institucionalno nakazno uređenog sistema, uz radikalnu instrumentalizaciju nacionalizma i politike plemena, ti su političari izabrani i niko im više ništa ne može. Prostor za funkcioniranje isključivo u vlastitu korist i korist svojih stranaka i kriminala otvoren je. Stranci zaluđeni "demokratskiom legitimitetom" izabranih nemaju mehanizama da tu nešto promijene, ne shvatajući da mehanizmi koji postoje u normalnim demokratskim sistemima ovdje ne funkcioniraju. Lokalni političko-kriminalni lideri dobro su pročitali ovu nemoć, i tu se krug zatvorio. Pametnim i obrazovanim ljudima u BiH ostaje samo da se cinično uveseljavaju pozicijom tzv. međunarodne zajednice. Upozorenja uvaženih gostiju domaćim političarima kako "Bosna nema evropske budućnosti ukoliko se oni ne uozbilje" ironija je prvorazrednog karaktera. Suštinski, jedino što te političare ne interesuje jeste - evropska budućnost. Ovaj raj koji oni danas imaju u slobodi manipulacije, pljačke i bahatosti svake vrste, unutar evropskih standarda i mehanizama teško mogu imati. Na naivno pitanje "zašto to građani ne promijene na izborima" odgovor je sasvim jednostavan. Zato što su izluđeni i izmanipulirani stalnom proizvodnjom nacionalizma i strahova što je najbolja prepreka protiv demokracije. U ime formalnog legaliteta i legitimiteta zapadnog tipa partneri međunarodnoj zajednici ovdje su "tzv. demokratski izabrani lideri" a ne snage koje su istinski za demokratsku BiH. Oni nisu većina u vlasti.
Ovako razumijevaći generalni kontekst današnje situacije u Bosni i Hercegovini, perspektive su tužne: Evropska Unija s razlogom insistira na nastavku reformi unutar BiH, kao uslovu za dalje približavanje Uniji. Prije svega s razlogom se insistira na reformi policije kojom treba da se uspostavi državna kontrola nad policijskom vertikalom u svakom smislu. Republika Srpska i premijer Dodik su jasno rekli da ih evropski put uopšte ne interesuje ako je uslov za taj put ukidanje njihove, entitetske policije! Jasno i precizno. Reklo bi se čak i - pošteno! Zašto je to tako? Zato što "njihova" policija funkcionira pod njihovom političkom i svakom drugom kontrolom, zato što ta policija čuva granice njihovog entiteta i zato što sa takvom policijom oni imaju svoju nacionalnu državu unutar države BiH. To se minulim ratom i htjelo.
Evropska Unija na vrijeme je prepoznala ovu priču i postavila tri osnovna kriterija na kojima se nacionalne i entitetske policije moraju ukinuti. Evropska Unija, međutim, nema mehanizama da te kriterije realizira. Ucjene ne prolaze, pritisci nemaju rezultata, a granica cijele priče značajno je omeđena i regionalnom situacijom. Ne uznemiravajte Republiku Srpsku dok je Beograd pritisnut Kosovom! Uz sve ovo u Banjaluku dođe pomenuta vječna gospođa Pack i kaže Dodiku da "nije nikakav problem ako policija RS ostane u okviru reforme policije u BiH?!" Nekako istovremeno visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH ponavlja po ko zna koji put kako je "vrijeme da političari u BiH promijene način razmišljanja". Možda bi naivo pitanje običnog Bosanca moglo da glasi: a zašto bi oni promijenili svoj način razmišljanja i još više djelovanja ? Oni su sve učinili što je do njih da se baš ovako ponašaju i da baš ovako razmišljaju jer je to njihov cilj i njihov interes. Evropljani neće da shvate o čemu se ovdje radi i nemaju mehanizama da se bore protiv ovakvih političara. Istovremeno nemaju ni interesa ni volje da pomognu one domaće snage koje bi dugoročnije mogle da okrenu zemlju prema evropskoj budućnosti i evropskim standardima života. Lokalni političari su to perfektno shvatili i obilno iskorištavaju. Prijetnje izolacijom njima idu u prilog.
Željezna izolacija Bosne i Hercegovine od Evrope postojećim viznim režimom i potencijalne izolacije na sve druge načine samo su motiv više mladim i obrazovanim da nastave i onako tragičan trend iseljavanja i trajnog napuštanja domovine. Obrazovna struktura i kvalitet domaćih institucija u Bosni i Hercegovini ionako je već na dramatično niskoj razini. Ovih dana objavljen je katastrofalan podatak prema kome je cijelih dvadeset posto ukupne populacije u ovoj državi - nepismeno. Prije dvije decenije taj je broj bio desetak puta manji. Uz ovo, broj fakultetski obrazovanih ljudi je svega 3 posto. Svakodnevno se, pri tome, otkrivaju na desetine lažnih diploma i privatnih kvazi-škola bez ikakvih dozvola i standarda. Bosna i Hercegovina je danas jedina država u Evropi u kojoj ne postoji zakon o visokom obrazovanju. Dakle, riječ je o galopirajućem negativnom trendu koji u svojoj osnovi ima političku oligarhiju sa kojom Evropa koketira u ime "legaliteta demokratskih izbora". Ogromna je greška uvjerenje da se to nikoga ne tiče. Bolest u srcu Evrope ne može se izolirati i zanemariti. Pogotovo ne u ime demokracije. Tim prije što uzroci te bolesti nisu nepoznati, prenosioci bolesti nisu nepoznati, a ni lijek nije nepoznat.
