Sarajevski pogled na Sandžak

Zvanični Beograd umiješao se u unutrašnja pitanja Islamske zajednice u Sandžaku - stav je Reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića. Iz Beograda ne dolazi traženi odgovor na ovu konstataciju. Šta je u pozadini cijeli priče?

Među muslimanima u Sbiji, mahom Bošnjacima u Sandžaku, situacija odavno nije bila tako napeta i eksplozivna kao što je to minulih sedmica. Politički analitičari u BiH podsjećaju da su podjele među Bošnjacima u novijoj istoriji bile gore samo za vrijeme posljednjeg rata, u Bosanskoj krajini. Ti su sukobi većinu tamošnjeg naroda krvavo podijelili na pristalice Alije Izetbegovića i Fikreta Abdića. Rat je prošao a rana još nije zaliječena.

Najnoviji sukob u Sandžaku duboko je podijelio muslimane na pristalice nasilno smijenjenog sandžačkog muftije Muamera Zukorlića i novouspostavljenog reisa Islamske zajednice (IZ) Srbije Adema Zilkića. Novi reis je godinama bio "ličnost iz sjene", imam u Tutinu. Do bukvalnog svrgavanja muftije Zukorlića došlo je u staroj i poznatoj džamiji Sultan-Valida u Sjenici uoči Bajrama. Operacija je obavljena uz tuču i uzajamne fizičke obračune vjernika te obilnu pomoć lokalne policije. Naoružane snage reda su, očigledno, intervenisale po nalogu Beograda i na strani "novog reisa Sandžaka" Adema Zilkića.

Sukob među muslimanima Sandžaka postoji i prije predbajramske intervencije policije. Posljednja faza evidentnog zaoštravanja, međutim, počela je od tzv. Objediniteljskog sabora muslimana održanog nedavno u Novom Pazaru kada je muftija Zukorlić sa svojim brojnijim pristašama pozicionirao IZ Sandžaka mnogo bliže Sarajevu nego Beogradu. Ovom Saboru prisustvovao je i reisu-l-ulema IZ BiH Mustafa ef. Cerić. Opšti je utisak tada bio da su veze između Sarajeva i Sandžaka snažno nadjačale koncept manje grupe muslimanskih vođa u Sandžaku koji su svoj glavni centar vidjeli u Beogradu.

Prevedeno na političko-poslovni teren, struja Sandžaklije Rasima Ljajića, bliskog predsjedniku Srbije Tadiću, nadvladala je struju Sandžaklije Sulejmana Ugljanina, predsjednika Skupštine opštine Novi Pazar i Koštuničinog koalicionog partnera a svojevremeno i Miloševićevog. Po mnogima Ugljanin je najmoćniji čovjek u regiji.

Cijela priča, naravno, nije sasvim jednostrana. U njoj se miješaju i politika između Sarajeva i Beograda, i politika unutar vrhova Srbije među premijerom Koštunicom i predsjednikom Tadićem, i dugogodišnji sukobi između moćnih Sandžaklija Ljajića i Ugljanina, i ogromni ne baš čisti biznis u regionu, i različito djelovanje bivših i sadašnjih obavještajnih i kontraobavještajnih službi, i medijski rat za "duše" muslimana na tim prostorima i za pravo na "duhovnu snagu Bošnjaka" na tim prostorima...Optužbe i kontraoptužbe na svim stranama su veoma teške i neprijatne.

Među posmatračima sa strane nije malo onih koji su spremni danas da kažu: " Ako je cilj Koštuničine Vlade Srbije (bez čijeg odobrenja nije moglo biti brutalne policijske intervencije u Sjenici) bio podjela muslimana Sandžaka - onda je cilj u potpunosti ispunjen. Iz tabora novog reisa Sandžaka Zilkića kojeg je postavio Vrhovni sabor Islamske zajednice Srbije smjenivši Zukorlića, krenula je lavina optužbi. Prema njima je smjenjeni muftija bio "apsolutista i bahat, držao je sve u siromaštvu, a velike novce poslate kao pomoć iz islamskog svijeta prigrabio sebi. Ima vozni park skupocjenih i brzih automobila itd." Najviše optužbi odnosi se na navodne veze Zukorlića sa poslovnim podzemljem i moćnim kriminalnim biznismenima.

Kontra-optužbe Zukorlićevih ljudi prema Zilkiću malo su drugačijeg karaktera, ali ništa blaže. Oni kažu da je Zilkić bio "obična figura i pulen politike iz Beograda, od Miloševića do Koštunice". O njegovom navodnom djelovanju "u godinama prije rata i čvrstim vezama sa KOS-om (bivša jugoslovenska vojna kontra-obavještajna služba) mogle bi se knjige napisati..."

Cijelu ovu mučnu dramu umutar IZ Sandžaka, ipak, pomalo u sjenu baca sami vrh ledenog brijega: To je reakcija IZ BiH i pismo koje je u vezi sa svim tim reis Cerić uputio direktno srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću. Stvar dobija na posebnoj dimenziji kada se zna da je to pismo u Beograd otišlo posredstvom Ambasade Srbije u Sarajevu. Ef.Cerić je očigledno imao namjeru da cijelu slučaj mudro digne na nivo međudržavnog odnosa, a da sebe predstavi zastupnikom BiH pred Srbijom. Riječ je, eto, o problemu zbog kojeg "bošnjački lider" piše "srpskom lideru". Pismo se i stavlja u kontekst "otvaranja bošnjačko-srpskog dijaloga na principu međusobnog razumijevanja i uvažavanja".

Sasvim je uočljivo kako se reis Cerića, dakle vjerski lider, poistovjećuje sa liderom svih Bošnjaka. Među njima, međutim, svi nisu vjernici a svojim "pregovaračkim" liderom na međudržavnom nivou sigurno ne smatraju vjerskog lidera muslimana u BiH. Veliko je pitanje koliko bi ga i svi vjernici iz BiH htjeli vidjeti u toj vrsti političkog pozicioniranja.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić se u pismu predsjedniku Tadiću fokusirao na tri dimenzije. Prva se tiče upozorenja o "političkom miješanju vlasti Srbije u unutrašnja pitanja IZ". Pri tome se reis poziva na nedavno izrečeni stav Tadića da toga ne treba da bude. Druga dimenzija se tiče samog čina imenovanja tutinskog imama Zilkića za reisu-l-ulemu. Vrhovni poglavar muslimana u BiH smatra da Srbija nema ni šerijatsku ni istorijsku osnovu (menšuru) za instituciju reisu-l-uleme. Treća dimenzija obraćanja je upozorenje o odnosima muslimana ali i pravoslavaca na ovim prostorima prema svojim "duhovnim centrima". On kaže da "Bošnjaci u Srbiji, posebno Sandžaku, nemaju obavezu, ali imaju pravo na duhovne veze sa Sarajevom". Negiranje ovog prava, kaže ef. Cerić bi bilo "isto kao kada bi se u BiH uspostavila institucija srpskog patrijarha i osporilo pravo Srbima u BiH da komuniciraju sa Beogradom radi zadovoljavanja svojih duhovnih i intelektualnih potreba".

Očigledno je da je reis Cerić svojim ukupnim nastupom branio smijenjenog muftiju Zukorlića kao što je ovaj godinama u unutrašnjim odnosima muslimana u Srbiji Beograd podređivao Sarajevu. Za takvu praksu danas ga otvoreno napadaju iz Zilkićevog štaba tvrdeći da su "glasovi imama iz Sandžaka koje je prilikom reisovog izbora u Sarajevu Zukorlić donosio Ceriću, ovome omogućavali da pobijedi mnogo validnije kandidate za to mjesto".

Istovremeno, svi promatrači "sandžačkog rata" primjetili su kako je prvog dana tek minulog Bajrama, novi reis Zilkić bio domaćin bajramske svečanosti u Skupštini Srbije, prvi put održane u istoriji ! Kazao je kako se nada da će "svi sarađivati za dobro ove naše zajedničke države". Samo malo poslije toga izjavio je novinarima da "ni Ankara ni Sarajevo nemaju pravo da odlučuju u ime muslimana Srbije!" Malo je kome bilo jasno kakve veze tu, recimo, ima Ankara!

Priča, međutim, još nije završena. Do ovoga časa iz Tadićevog kabineta u Beogradu nije stigao odgovor u kabinet ef. Cerića u Sarajevu.

U ime neba, nastavljaju se zemaljske političke igre.