© Proxima Studio/Shutterstock
Tijekom posljednjih pet godina, u Italiji prosječna brzina pristupa internetu učetverostručila se, u skladu s napretkom zabilježenim diljem Europe. Međutim, postoji rizik da pojedini teritoriji ostanu izostavljeni: ključna su javna ulaganja u širokopojasnu mrežu uz podršku EU
Jaz između europskih regija po pitanju pristupa internetu i dalje je velik. U zemljama poput Francuske prosječna brzina veze premašuje 300 megabita u sekundi (Mbps), dok je u Grčkoj brzina samo 78,9 Mbps. Grčka bilježi najlošiji rezultat među svim zemljama EU – u pitanju je jedina država članica s prosječnom brzinom manjom od 100 Mbps – i treći najlošiji u Europi, uključujući države izvan EU.
U Italiji brzina veze je oko 190 Mbps: vrijednost niža od one u drugim velikim europskim zemljama poput Francuske, Španjolske i Rumunjske, no viša od one u Njemačkoj.
Vrijednosti su izvedene iz OBCT elaboracije podataka o brzini interneta koje je objavila Ookla, a koji obuhvaćaju razdoblje od prvog kvartala 2019. do trećeg kvartala 2024. U ovom razdoblju, Cipar je zabilježio najznačajniji porast brzine interneta među svim državama člancama, za pet godina prelazeći sa manje od 18 Mbps na više od 100 Mbps. U Italiji je također prosječna brzina veze porasla više od četiri puta u istom razdoblju.
Među ostalim zemljama EU koje su zabilježile veći porast ističu se Hrvatska, Irska i Francuska. Najlošija je Švedska, koja je “samo” udvostručila brzinu veze i trenutno bilježi vrijednosti slične onima u Italiji.
Više gigabita za sve
Razvoj širokopojasnog pristupa preduvjet je bolje digitalizacije europskog društva. Od ključnog je značaja da se digitalni jaz među europskim regijama postupno smanjuje kako bi se promicali društveno-ekonomska inkluzija i skladan gospodarski razvoj.
Ciljevi digitalizacije EU provode se kroz inicijative poput Europskog digitalnog desetljeća 2030. i Gigabit society, kojima se teži osigurati veća povezanost i širokopojasna pokrivenost diljem Unije. Riječ je o ambicioznim inicijativama koje predviđaju brzi pristup internetu za sva kućanstva do 2025., kao i potpunu 5G pokrivenost urbanih područja i glavnih komunikacijskih linija.
Dok urbana područja često privlače ulaganja s tržišta, ruralne i nedovoljno povezane regije suočavaju se s visokim troškovima i nedostatkom privatnih ulaganja. Ovdje stupa na scenu kohezijska politika EU, koja i u digitalnom području nastoji premostiti razlike među regijama i osigurati da svi teritoriji imaju pristup novim mogućnostima koje nudi tehnologija.
Kohezijska politika usmjerava značajna sredstva u digitalizaciju kroz Europski fond za regionalni razvoj i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Tijekom programskog razdoblja 2021. – 2027. devetnaest država članica imat će pristup sredstvima u iznosu od 3,17 milijardi eura za razvoj širokopojasnog interneta.
Najveći korisnik je Poljska s 800 milijuna eura. Među ostalim zemljama koje primaju značajna sredstva ističu se Španjolska (preko 420 milijuna) i Grčka (342 milijuna), dok je Italiji dodijeljeno 102 milijuna. Predviđeno je i financiranje od 1,8 milijuna eura za projekte programa Interreg, koji ulažu u prekogranične regije.
Napori kohezijske politike kombiniraju se s drugim instrumentima financiranja koje predviđa ili podupire EU, poput Fonda za povezivanje Europe (CEF) i nacionalnih planova za širokopojasni internet. Sinergije doprinose povećanju učinka i usklađivanju napora u kontekstu digitalizacije sa širim razvojnim prioritetima, uključujući gospodarski rast, inovacije i društvenu uključenost. Uključivanje digitalizacije u kohezijsku politiku nadilazi puki aspekt tehnologije i komunikacija, doprinoseći širim koristima.
U kontekstu napora EU ka ostvarivanju digitalnih ciljeva za 2030., interakcija između digitalizacije i kohezijske politike ostat će ključna za stvaranje otpornijeg i ujedinjenijeg digitalnog društva. Međutim, države članice morat će se potruditi potrošiti sva dodijeljena sredstva i izbjeći da, kao što se dogodilo tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020., nedovoljno korištenje dobivenih fondova ograniči transformativni učinak digitalizacije.
Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.
To Top