Kohezija EU: rodna ravnopravnost, zapostavljen cilj

Pandemija je dodatno naglasila postojeće rodne nejednakosti u državama članicama EU. Situacija ni ranije nije bila blistava: analiza kohezijske politike tokom financijskog razdoblja 2014-2020. pokazuje koliko se malo uradilo u području rodne ravnopravnosti

Kriza izazvana pandemijom Covid-19 pogodila je naše društvo na dosad neviđen način, a njene društvene i ekonomske posljedice tek treba u potpunosti procijeniti. Pandemija je, između ostalog, produbila već postojeće rodne nejednakosti, najviše pogađajući djevojke i žene u brojnim segmentima života, naročito kada je u pitanju tržište rada.

Najčešće zaposlene na slabo plaćenim radnim mjestima u uslužnom sektoru te u sektoru pružanja njege, žene su na dramatičan način iskusile utjecaj pandemije, posebno u kontekstu pada zaposlenosti. Eurostat pokazuje da je stopa nezaposlenosti žena u EU u listopadu 2020 . porasla na 8%, dok je stopa nezaposlenosti muškaraca dostigla 7,2%. Prema nedavno objavljenim podacima , situacija se u međuvremenu malo poboljšala, no rodne razlike su još uvijek veoma izražene.

Rodna ravnopravnost je jedna od temeljnih vrijednosti Evropske unije i povezana je sa izazovima i već postojećim neujednačenostima unutar evropskog prostora. Analiza načina na koji kohezijska politika sudjeluje u promoviranju rodne ravnopravnosti doprinosi boljem razumijevanju društveno-ekonomskog rasta Evropske unije. Cilj kohezijske politike je poticanje društveno-ekonomskog i prostornog razvoja radi smanjivanja razlika između regija unutar EU, ali i onih između muškaraca i žena. Usvajanje rodne perspektive omogućuje adekvatniju alokaciju ljudskih resursa, doprinoseći tako ekonomskom razvoju.

Kakvo mjesto zauzima rodna ravnopravnost u kohezijskoj politici?

Tokom financijskog razdoblja 2014-2020. kohezijska politika EU promovirala je rodnu ravnopravnost kao horizontalni cilj u sklopu skoro svih dostupnih fondova, putem takozvanog “gender mainstreaming“. Jedan od negativnih aspekata ovog pristupa je tendencija da se rodna ravnopravnost tretira zajedno sa nekim drugim principima, poput nediskriminacije, što je dovelo do stvaranja jednog sklopa ciljeva u kojem preovladava uopštenost. Osim toga, ovaj pristup onemogućuje adekvatnu procjenu napora koje su pojedine države članice i regije EU učinile u području rodne ravnopravnosti.

Uzmimo za primjer Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR) koji ne predviđa nikakav konkretan cilj vezan za rodnu ravnopravnost. Brojni izještaji pokazuju, međutim, da više od polovine ciljeva predviđenih u sklopu EFRR može doprinijeti promoviranju rodne jednakosti. EFRR obuhvata široki spektar mjera – od poticanja startup poduzetništva do razvoja infrastruktura i informacijskih i komunikacijskih tehnologija – te bi mogao ponuditi konkretne alate za smanjivanje rodnih nejednakosti na evropskoj razini. Na primjer, ulaganja u usluge njege i u infrastrukture za brigu o djeci pozitivno bi utjecala na razvoj ženskih karijera, kao i na usporavanje strmoglavog demografskog pada. Međutim, veoma mali broj korisnika ovih sredstava potrudio se prevesti princip rodne jednakosti iz teorije u praksu te je promoviranje rodne ravnopravnosti ostalo mrtvo slovo na papiru.

To potvrđuje i jedno detaljno istraživanje koje je obuhvatilo osam država članica EU, uključujući Italiju i Rumuniju, prema kojem je provođenje principa rodne ravnopravnosti u sklopu kohezijskih fondova za financijsko razdoblje 2014-2020. dalo slabe rezultate. Sredstva iz EFRR bila su usmjerena, kako stoji u izvještaju, u sektore koji nisu posebno vezani za žene i rodnu ravnopravnost. Problem je također u tome što programi za provođenje kohezijske politike sklopljeni između UE i država članica ne daju nikakve smjernice o načinu na koji bi se moglo konkretno doprinijeti rodnoj ravnopravnosti na nacionalnoj razini.

Evropski socijalni fond (ESF) predstavlja izuzetak u okviru kohezijske politike kada je u pitanju rodna problematika. Naime, ESF tretra smanjenje rodnih nejednakosti kao jedan od prioriteta, predviđajući konkretne mjere za poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja i osnaživanje djevojaka i žena. Tokom financijskog razdoblja 2014-2020. budžet ESF je iznosio 5,8 milijardi euro i većina provedenih mjera (skoro 92%) bila je direktno vezana za rodnu jednakost.

Međutim, jedan nedavno objavljen izvještaj Evropskog revizorskog suda ukazuje na nedovoljnu dostupnost informacija o općem doprinosu strukturalnih fondova u promoviranju rodne ravnopravnosti tokom financijskog razdoblja 2014-2020. Za ovaj nedostatak su, po mišljenju suda, prvenstveno odgovorne Evropska komisija i države članice koje direktno upravljaju strukturalnim fondovima. U izvještaju se tvrdi da Evropska komisija nije dovoljno promovirala “gender mainstreaming“ u sklopu kohezijske politike niti je tom principu posvetila dovoljno pažnje u okviru posljednjeg proračuna. Također, ističe se nedostatak mehanizama na evropskoj i nacionalnoj razini koji bi omogućili konkretno provođenje principa rodne ravnopravnosti.

Glavne prepreke na razini EU

Smanjenje rodnih nejednakosti ostaje izazov s kojim bi EU trebalo da su suoči tokom financijskog razdoblja 2020-2027. Iako su brojne države članice postigle veliki napredak na ovom području, glavna prepreka ostaje nedostatak političke volje.

Evropski parlament, u jednom izvještaju iz 2016. godine, ukazao je na nedostatak jasne strategije za provođenje principa rodne jednakosti u evropskim fondovima. U izvještaju se navodi da su pitanja vezana za rodnu ravnopravnost uglavnom bila tretirana u sklopu takozvane soft politike te da “gender budgeting“ (izdavanje sredstava za postizanje konkretnog cilja, u ovom slučaju rodne jednakosti) nikada nije ozbiljno uzet u obzir prilikom usvajanja općeg proračuna EU. Nova Evropska komisija predvođena Ursulom von der Leyen usvojila je strategiju rodne ranopravnosti za 2020-2025, ali ostaje da se vidi u kojoj mjeri će ta strategija biti provedena u djelo.

Još jednu prepreku predstavlja nedostatak odgovarajućih kompetencija te nedostatak svijesti, na regionalnoj razini, o neophodnosti hvatanja u koštac s pitanjem rodne nejednakosti u okviru kohezijske politike. U pojedinim državama članicama su ustanovljeni mehanizmi i strukture ad hoc u cilju širenja dobrih praksi, ali riječ je o sporadičnim iskustvima.

Najzad, bitno je istaći da države članice i lokalne institucije nemaju obavezu da prikupljaju statističke podatke razvrstane prema polu prilikom provođenja projekata financiranih iz evropskih fondova, što onemogućuje adekvatno nadgledanje i konačnu procjenu utjecaja datih projekata na rodnu ravnopravnost.

Ako se ne poduzme usklađena akcija na evropskoj razini u cilju adekvatnog suočavanja s pitanjem rodne ravnopravnosti, i u narednom financijskom razdoblju 2020-2027. mogu se očekivati samo osrednji rezultati, podređeni različitim nacionalnim političkim agendama.