Seksualna eksploatacija najčešći je motiv trgovine ženama u Europskoj uniji, a borbu protiv ove pošasti dodatno otežava neusklađenost zakonske regulative među državama članicama
(Tekst je prvobitno objavljen na portalu Voxeurop.eu)
Fenomen trgovine ljudima odnosi se na različite vidove iskorištavanja, bilo da je riječ o radnoj eksploataciji ili primoravanju na pružanje određenih vrsta usluga, uključujući prosjačenje, ropstvo ili prakse slične ropstvu, služinstvo, prinuđivanje na učestvovanje u kriminalnim radnjama, odstranjivanje organa. Osobe ženskog pola najviše su izložene ovom fenomenu, prije svega putem seksualne eksploatacija, čineći najveći postotak (koji ide i do 80%) među identifikovanim žrtavama trgovanja ljudima.
Prema dostupnim podacima, objavljenim u svibnju 2016. od strane Europske komisije, u periodu između 2013. i 2014. godine u Europskoj uniji je evidentirano više od 15.800 žrtava trgovine ljudima, među kojima je 76 posto žena i 21 posto maloljetnika. Prema istim podacima, najveći broj zabilježenih slučajeva trgovanja ljudima bio je u svrhu seksualne eksploatacije (67 posto), dok se znatno manji broj (21 posto) odnosio na radnu eksploataciju.
Regulativa i realnost
Europska komisija je 2012. godine usvojila novu Strategiju za iskorjenjivanje trgovine ljudima kojom je predviđeno da, zaključno sa 2016, bude provedeno četrdeset različitih mjera usmjerenih na borbu protiv ovog fenomena. Nadgledanje toka implementacije ove strategije povjereno je prethodno imenovanoj europskoj koordinatorki za antitrafiking.
18. listopada 2016, povodom obilježavanja Europskog dana borbe protiv trgovine ljudima, Europski parlament je izdao saopćenje u kojem se ističe da je više od 20 milijuna ljudi diljem svijeta završilo kao žrtva ovog fenomena, što jasno svjedoči o njegovim globalnim razmjerama. Što se tiče situacije u Europskoj uniji, kao zemlje najpogođenije ovom “veoma unosnom kriminalnom djelatnošću“ navode se Rumunjska, Bugarska, Nizozemska, Mađarska i Poljska.
Suradnja među državama članicama
Kako navodi Mirentxu Jordana Santiago, profesorica na Autonomnom univerzitetu u Barseloni, fenomen trgovine ljudima povlači za sobom i pitanja bezbjednosti i pravosudne suradnje. U jednoj studiji posvećenoj ovoj problematici, ona ističe da mehanizam Europske unije za zaštitu žrtava trgovine ljudima “još uvijek pokazuje brojne manjkavosti“ u pomenutim domenima. Naime, multilateralna dimenzija trgovine ljudima otežava posao nacionalnih organa vlasti, što u praksi dovodi do toga da istrage često bivaju organičene i samo parcijalne, doprinoseći nekažnjivosti ovih zločina“.
Suočena s tim izazovom, Europska unija traži rješenje u integriranon pristupu krivičnom gonjenju, koji podrazumijeva iskorištavanje potencijala pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, domen u kojem Eurojust, Ured Europske unije za pravosudnu suradnju, igra ključnu ulogu.
Problem definisanja seksualne eksploatacije
Trgovina ženama najčešće se obavlja u cilju seksualne eksploatacije. U jednom izvješću izrađenom za potrebe Europskog parlamenta, navodi se da je, prema najopreznijim procjenama, svaka sedma prostitutka u Europi žrtva trgovine ljudima, dok u nekim zemljama taj procenat varira između 60 i čak 90 posto, uz napomjenu da najveći broj prostitutki čine imigrantkinje.
“Istraživanja potvrđuju postojanje direktne veze između liberalizacije prostitucije i porasta trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, iz čega proizilazi da pomenuta liberalizacija ne doprinosi efikasnijoj primjeni zakona u borbi protiv trgovine ljudima“, tvrdi se u izvješću u kojem se dodaje da države članice imaju različite sustave reguliranja prostitucije, koji se ugrubo mogu podvesti pod abolicionistički ili regulacionistički pristup. Diskutabilno je, međutim, koliko je ova kategorizacija zaista korisna pri evaluaciji uspjeha u borbi protiv trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije.
Ono što je pak evidentno jeste da pristup problemu seksualne eksploatacije i prostitucije znatno varira diljem Europske unije, od regulacionističkog režima koji praktikuju Njemačka i Nizozemska, a koji, prema pomenutom izvješću, samo “podstiče trgovinu ženama u cilju seksualne eksploatacije“, do onog abolicionističkog kakav je na snazi u Švedskoj, kao jedinoj članici Unije koja je, zahvaljujući kažnjavanju korisnika seksualnih usluga, “na efikasan način uspjela smanjiti potražnju [za prostitucijom] i obeshrabriti trgovce“ ljudima. Tako širok spektar mjera otežava provedbu zajedničkih politika na razini cijele Europske unije, na taj način umanjujuću njihovu efikasnost.
Takvo mišljenje dijeli i Miriam Benterrak, tehnička savjetnica pri Delegaciji španske vlade za borbu protiv rodnog nasilja, koja kaže da “s točke gledišta europskih politika, problem trgovine ljudima nije nerješiv, ali ne postoji suglasje o definiciji pojma seksualne eksploatacije“. Ova stručnjakinja dodaje da je “Europski parlament, povrh svoje zakonodavne djelatnosti, odlučio promovirati i druge inicijative usmjerene podsticanju promjena u načinu razmišljanja i doprinošenju debati o pitanjima o kojima trenutno ne postoji međunarodni konsenzus. Zakonska regulativa vezana uz ovu problematiku veoma se razlikuje od zemlje do zemlje, uprkos činjenici da je prostitucija glavni pokretač trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije“.
Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava, koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
