Ivica Todorić
Najveća tvrtka na prostoru nekadašnje Jugoslavije duboko je potonula, a njezin većinski vlasnik i osnivač više nema upravljačku kontrolu nad koncernom
Koncern Agrokor, ekonomski je lider u regiji nekadašnje Jugoslavije. Agrokor je osnovan krajem 1980-ih od strane Ivice Todorića, tada jednog od najvećih uzgajivača cvijeća u Jugoslaviji, ali još uvijek ne multimilijunaša, tajkuna. Prijelazom iz socijalizma u kapitalizam 90-ih godina, tijekom procesa privatizacije i pretvorbe – koji su prema kasnijim analizama sadržavali brojne nezakonitosti i nepravilnosti – tvrtka se širila. S vremenom, tvrtka je prerasla u koncern koji je kupio upravljačke udjele u brojim prehrambenim, dobavljačkim, maloprodajnim i veleprodajnim lancima u Hrvatskoj. Tako je Agrokor kupio Jamnicu (poznatu po mineralnoj vodi), Ledo (poznat po sladoledima), Zvijezdu (poznatu po suncokretovom ulju) i mnoge druge. Najznačajnija je bila kupovina maloprodajnog lanca hrane i pića, Unikonzum, 1994. Lanac, koji je tada bio prisutan isključivo u zagrebačkoj regiji, ubrzo je preimenovao u Konzum, koji je ubrzo prerastao najveći lanac u Hrvatskoj i jedan od najjačih u regiji.
2000-ih se Agrokor počeo širiti i na države regiji, prvenstveno Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Sloveniju, ali i Crnu Goru, Mađarsku i još neke. U Srbiji je preuzeo jedan od većih maloprodajnih lanaca Ideu, a najveća akvizicija u posljednjem desetljeću bila je kupovina najvećeg slovenskog maloprodajnog lanca Mercator 2014. čime je zagospodario još jednim tržištem i dobio novih 10,000 zaposlenih. Što se tiče zaposlenih, trenutno Agrokor u Hrvatskoj, koja ima 4.2 milijuna stanovnika ima oko 40,000 zaposlenih, a u cijeloj regiji preko 60,000. Uz Agrokor su vezane i tisuće dobavljača, kao i velik broj poslovnih banaka – putem kredita. Jednostavno rečeno, Agrokor je progutao dobar dio ekonomije u regiji, ali je imao tu nesreću da je zagrizao više nego što je mogao prožvakati: konkurencija u maloprodajnim lancima hrane i pića je izrazito jaka uz međunarodne igrače poput Spara, Lidla ili Kauflanda.
Kriza s Agrokorom polako je počela tinjati u januaru, tako što je agencija Moody's snizila kreditni rejting tvrtke s B2 na B3, zbog velike zaduženosti tvrtke. Tada se već spekuliralo kako je Agrokor dužan oko 3.3 milijarde eura te su počeli spominjati velika izloženost tvrtke prema bankama u većinskom vlasništvu ruske države – Sberbank i VTB Bank – kojima je kroz kredite dužan oko 1.5 milijardi eura (između ostalog i 550 milijuna eura kredita od Sberbanka za spomenutu kupnju Mercatora).
Međutim, tada su još i većina stručnjaka, političara i medija prognozirali kako nije riječ o velikoj krizi i nema govora o velikoj krizi koja bi mogla poljuljati tvrtku. U samom Agrokoru su još tada odgovarali kako je situacija pod kontrolom.
Već u februaru postalo ja poprilično jasno kako situacija u Agrokoru nije pod kontrolom, posebice što se tiče zaduženosti tvrtke. Počinju se spominjati ukupni dug prema bankama i dobavljačima koji prelazi 5.5 milijardi eura. Počinje biti jasno da će davaoci PIK (payment in kind) kredita potencijalno postati vlasnici tvrtke u iznosu od 485 milijuna eura u 2018, ukoliko tvrtka ne vrati kredite. O svemu ovome progovara specijalistički Internet portal Debtwire, koji izvještava kako Agrokor duguje i oko 800 milijuna eura u neplaćenom porezu na dodanu vrijednost Hrvatskoj državi (što je Agrokor kasnije demantirao).
Osim strogo ekonomskih pokazatelja, Agrokor počinje gubiti i na vanjsko-političkom planu, gdje ruski veleposlanik u Zagrebu, Anvar Azimov, počinje davati u sumnju kako je upitno hoće li Sberbank financirati daljnje poslovanje tvrtke. Sve se glasnije počinje pričati u potrebama restrukturiranja tvrtke, mada još uvijek nisu masovno rašireni pesimistični scenariji. Osim toga, i Vlada i oporbeni političari još uvijek su smatrali kako situacija nije kritična i uporno su zagovarali opstanak Agrokora, kao lokomotive gospodarstva i regije. Pa tako, ministar financija i bivši direktor u Agrokor, Zdravko Marić umiruje javnost kako će Agrokor sigurno opstati, a ministrica gospodarstva Martina Dalić daje paušalne komentare kako menadžment Agrokora mora voditi brigu o situaciji. Najdalje odlazi Branko Grčić, zastupnik oporbene Socijaldemokratske partije Hrvatske i ekonomski stručnjak, koji upozorava kako Agrokor mora opstati „na bilo koji način“, tvrdeći kako je „u ovom trenutku ključno … ne širiti loše vijesti o Agrokoru“.
Situacija počinje eskalirati u martu kada postaje jasno da situacija izmiče kontroli. Iako i ministar Marić i Agrokor tvrde da nema dugova prema državi, postaje sve jasnije da će Vlada morati odigrati svoju ulogu. Pritisnuta medijskim upitima, Vlada priznaje sredinom mjeseca kako se potajice našla s vlasnikom Agrokora Todorićem i njegovim menadžmentom, kao i sa predstavnicima Sberbanka. Iako je već tada na tim sastancima zaključeno kako Vlada neće izravno financijski reagirati kako bi spasila koncern, Vlada svejedno započinje sastanke s dobavljačima.
Isto tako, sve se glasnije počinje pričati o potencijalnom zakonu vezanom za situaciju, koji bi Vlada hitno predložila Saboru. S druge strane, sve se glasnije priča o potencijalnom posebnom aranžmanu između Agrokora i banaka, kojim bi se dugovi na neko vrijeme stavili na „stand-by“. To je i napravljeno, tako što je 31. marta potpisan stand-still ugovor između Agrokora i kreditora, čime se postavlja posebna privremena uprava koja bi provela brzo snimanje situacije u tvrtki i restrukturiranje.
Kao posljedica toga, za glavnog direktora za restrukturiranje postavljen je Antonio Alvarez III iz globalne konzultantske kuće Alvarez & Marsal – želja najvećeg kreditora. Alvarez III odmah je najavio veliku bitku za tvrtku, a dalo se naslutiti kako će se ići u opsežno restrukturiranje – smanjenje broja zaposlenih, gašenje i prodaja tvrtki – kako bi se spasio koncern.
A aprilu se odvio finale krize Agrokor. Vlada početkom mjeseca upućuje svoj prijedlog zakona za rješavanje situacije u saborsku proceduru, koji se navodno nadahnuo sličnim zakonskim rješenjima u drugim europskim državama – poput Italije. Sabor je tako 6. aprila donio Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, koji je odmah prozvan Lex Agrokor – što zbog trenutka u kojem je donesen, što zbog uvjeta u definiranju sistemskih tvrtki: više od 5,000 zaposlenih i preko jedne milijarde eura duga. Ovaj zakon, koji predviđa 15-mjesečnu izvanrednu državnu upravu – od strane izvanrednog upravitelja postavljenog od Ministarstva gospodarstva – je navodno donesen po uzoru na zakonska rješenja u slučaju afere Parmalat u Italiji. No međutim, problematičnost zakona je naznačena od više aktera, Peđa Grbin, zastupnik SDP-a, primijetio je kako sličan zakon u Italiji – mnogostruko moćnije i veće tržište od hrvatskog – uključuje tvrtke s 1,000 zaposlenih i dugom od 200 milijuna eura.
Odmah prvim danom stupanja Zakona na snagu 7. aprila, Todorić je u ime menadžmenta zatražio pokretanje postupka izvanredne uprave za Agrokor.
„Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi,“ napisao je Todorić u svojoj izjavi nakon pokretanja postupka, koji znači neizvjesnost za njegove zaposlenike, brojne dobavljače i hrvatsku ekonomiju u cjelini.
