Vladimir Zagorec
Nakon slučaja generala Gotovine; nakon presude od 12 godina zatvora generalu Mirku Norcu; nakon što još trojica hrvatskih generala - Rahim Ademi, Ivan Čermak i Mladen Markač čekaju suđenje u Haagu; te nakon završene istrage i skorog podizanja optužnice protiv generala Branimira Glavaša; sada se dogodio i "slučaj generala Zagorca"
Slučaj generala Vladimira Zagorca, kojeg je prošlog petka istražna sutkinja Zemaljskog suda u Beču, Claudia Forsner, uz kauciju od milijun eura, pustila da sa slobode čeka odluku o sudbini hrvatske tjeralice da ga se izruči Zagrebu, dokazuje kako Hrvatska nema sreće sa svojim generalima. Nakon slučaja generala Gotovine, koji je zbog bijega od haške optužnice, bio ozbiljna prepreka Hrvatskoj na putu u Europsku Uniju; nakon presude od 12 godina zatvora generalu Mirku Norcu zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u Gospiću; nakon što još trojica hrvatskih generala - Rahim Ademi, Ivan Čermak i Mladen Markač čekaju suđenje u Haagu; te nakon završene istrage i skorog podizanja optužnice protiv generala Branimira Glavaša zbog ratnih zločina u Osijeku; sada se dogodio i "slučaj generala Zagorca".
No, za razliku od njegovih kolega, Zagorec nije umiješan u počinjenje ratnih zločina - njega državno tužiteljstvo tereti za krađu dijamanata, vrijednih oko pet milijuna dolara, koji su nestali iz sefa Ministarstva obrane u vrijeme dok je Zagorec bio pomoćnik ministra. General Vladimir Zagorec bio je, početkom devedesetih, u vrijeme dok je Hrvatska nabavljala oružje za obranu, jedna od najpovjerljivijih osoba tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Kroz Zagorčeve ruke prolazile su ogromne količine novca, a kako se na Hrvatsku u to vrijeme odnosio embargo na prodaju oružja, ono se kupovalo na crno. U takvim uvjetima ogromne količine novca završile su u privatnim džepovima i na računima inozemnih banaka, ponajviše Austrijskim.
O dijamantima koji su nestali iz sefa Ministarstva obrane, za što tužiteljstvo tereti Zagorca, saznalo se slučajno - na suđenju Hrvoju Petraču, jednom od pomagača generala Gotovine, dok se ovaj nalazio u bijegu. Petrač je nedavno, na Županijskom sudu u Zagrebu, osuđen na šest godina zatvora zbog otmice sina general Zagorca, za čiju je otkupninu tražio 1,5 milijun eura. Petrač se duže vrijeme nalazio u bijegu, uhićen je u Grčkoj, odakle je izručen u Zagrebu. Petrač, koji je također bio uključen u trgovanje oružjem, na suđenju je otkrio kako je Zagorec iz sefa Ministarstva obrane uzeo dijamante, a to je potvrdila još jedna osoba, u to vrijeme zaposlena u istom Ministarstvu. Istraga koju je provela policija pokazala je osnovanost takvih sumnji.
No, kad se Zagorec 9. ožujka trebao pojaviti pred istražnom sutkinjom u Zagrebu, kako bi dao svoj iskaz, on to nije učinio. Tada je za njim izdana tjeralica, a kako je već duže vrijeme živio u Beču gdje se bavio biznisom, austrijska ga je policija lako pronašla i uhapsila. Budući da je odbio izručenje Hrvatskoj, sada slijedi procedura koja može potrajati mjesecima.
Austrijski mediji procjenjuju da imovina generala Zagorca u Austriji vrijedi najmanje 26 milijuna eura. Na zahtjev bečke sutkinje da položi kauciju od milijun eura u gotovini kako bi na slobodi mogao dočekati odluku o vjerojatnom izručenju Hrvatskoj, Zagorec je udovoljio brzo i bez problema. Za samo jedan dan traženi je novac položen na račun suda.
Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDP) krajem prošle godine izašla je s prijedlogom zakona o kažnjavanju ratnog profiterstva, a tu je ideju snažno podržao i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. On je tada izrazio nadu da će hrvatski parlament prihvatiti taj zakon, rekavši kako vjeruje da bi onaj tko bi se tome usprotivio, izgubio izbore.
"Ne bi bilo dobro da veliki pljačkaši završe po onome 'tko je uzeo, uzeo'. Ako je ova zemlja bila u opasnosti, svi smo morali dati svoj dio, pa i oni koji su kupovali oružje, ali ne tako da se milijunima izgubi trag", izjavio je Mesić.
O pronevjeri novca koje se prikupljao za kupovinu oružja u Hrvatskoj se mnogo govorilo i pisalo. Neki od hrvatskih iseljenika, poput Radova Smokvine, koji danas živi u Švicarskoj i koji je za rata prikupljao pomoć i sam davao novac za kupovinu oružja, tužio je nekadašnjeg šefa Tuđmanovih kabineta Hrvoja Šarinića, smatrajući ga odgovornim za nestanak značajnog dijela novca koji je dijaspora uplaćivala za nabavku oružja. Šarinić je nakon smrti Franje Tuđmana i negdašnjeg ministra obrane Gojka Šuška jedini živući potpisnik nekadašnjeg bankovnog računa otvorenog u austrijskom gradu Villachu.
Iako je austrijska policija tragala za putovima tog novca i utvrdila čudne transakcije koje su s njega išle, hrvatski istražni organi nisu učinili ništa da rasvijetle putove kojima su odlazili milijuni nekadašnjih njemačkih maraka, austrijskih šilinga i američkih dolara. No, račun u Villachu bio je samo jedan od nekoliko putem kojih su se plaćali računi za nabavku oružja, ali s kojih je značajan dio novca otišao u nepoznatom pravcu.
Analitičari smatraju da bi sudski postupak protiv Zagorca, izruče li ga Austrijanci, dobrodošao u izbornoj godini, kako bi vlast ostavila dojam da se odlučno bori protiv kriminala i korupcije. Žrtvovanje jedne krupne ribe, kao što je Zagorac, trebalo bi smanjiti nezadovoljstvo građana, osjetljivih na nezakonito bogaćenje koje je u Hrvatskoj poprimilo ogromne razmjere. Uz to, javnost bi bila zabavljena pikantnim pričama o tome kako se novac krao prije 15-ak godina kada se kupovalo oružje, pa bi zaboravila na mnoge financijske i korupcijske skandale novijeg datuma, u koje su umiješani neki bliski suradnici, pa i ministri aktualnog premijera Ive Sanadera.
