Bush e Sanader a Zagabria
Hrvatska je u četvrtak, na summitu NATO-a u Bukureštu, dobila pozivnicu za taj moćni vojni savez, a američki predsjednik George Bush u subotu je došao u Zagreb da hrvatskim građanima na tome čestita. Članstvo u NATO savezu jamstvo je sigurnosti Hrvatskoj da se moguće nestabilnosti u susjedstvu neće preliti i preko njenih granica.
Hrvatska je u četvrtak, na summitu NATO-a u glavnom gradu Rumunjske, Bukureštu, dobila pozivnicu za taj moćni vojni savez, a američki predsjednik George Bush u subotu je došao u Zagreb da hrvatskim građanima na tome čestita. Premijer Ivo Sanader, koji se na početku drugog mandata našao u nevoljama zbog ozbiljnog zastoja pregovara s Europskom Unijom (zbog inzistiranja Zagreba na proglašenju zaštićene ribolovne zone na Jadranu, zbog čega se, pod pritiskom EU, na kraju odustalo) sada može odahnuti jer je jedan od dva njegova prioritetna vanjskopolitička cilja - ulazak zemlje u NATO savez i Europsku Uniju - napola ostvaren.
Hrvatska u Bukureštu još nije postala članica NATO saveza, ali sada je to, ipak, manje-više formalnost: 27. članica postat će sljedeće godine, na jubilarnom zasjedanju Sjevernoatlantskog pakta, kojeg će zajednički organizirati Francuska i Njemačka.
"Ako vašem narodu ubuduće zaprijeti bilo kakva opasnost, Amerika i NATO bit će uz vas. I nitko vam neće moći oduzeti slobodu", rekao je Bush obraćajući se hrvatskim građanima na Trgu svetog Marka u Zagrebu, u povijesnoj jezgri, gdje je i sjedište, Hrvatskog sabora (parlamenta) i Vlade. Tako je Bush, drugim riječima, samo ponovio ono što su najviši hrvatski dužnosnici govorili posljednjih mjeseci, ne bi li uvjerili naciju u prednosti koje pruža članstvo u NATO savezu.
Potpora Hrvata ulaska u NATO savez bila je prilično slaba. Još prije godinu dana samo 43 posto građana željelo je vidjeti Hrvatsku u Sjevernoatlantskom vojnom savezu, no sada je podrška oko 67 posto. Tako značajan rast potpore u samo godinu dana, analitičari objašnjavaju strahom Hrvata od nestabilnog i potencijalno eksplozivnog okruženja, prije svega nastalog proglašenjem nezavisnosti Kosova, ali i najavama nekih političara u Bosni i Hercegovini da bi i Republika Srpska, po uzoru na Kosovo, mogla proglasiti neovisnost. Članstvo u NATO savezu jamstvo je sigurnosti Hrvatskoj da se moguće nestabilnosti u susjedstvu neće preliti i preko njenih granica.
Protivnici ulaska Hrvatske u NATO savez izražavali su bojazan od mogućeg većeg angažmana hrvatskih vojnika u operacijama NATO saveza, poput one u Afganistanu ili Iraku. Hrvatska trenutno u Afganistanu ima 200 vojnika, a do kara godine taj će se kontingent povećati na 300. Kao razlog protivljenju ulaska Hrvatske u NATO, oni koji to ne podržavaju, navode strah od izgradnje vojnih baza, te bojazan da bi to moglo naškoditi turizmu.
Iako je podrška hrvatskih građana ulasku zemlje u NATO značajno porasla, Vlada je ipak odlučila da se o tome ne odlučuje referendumom. Nevladine organizacije, nezadovoljne takvom odlukom, počele su potpisivati peticiju u nadi da će skupiti oko 450.000 potpisa građana (deset posto od ukupnog broja birača), koliko je po zakonu potrebno da Vlada mora provesti referendum. Čini se da to u roku od 10 dana neće moći napraviti, mada je podršku toj ideji dao vođa oporbe, socijalist Zoran Milanović. On je rekao kako se osobno, kao i njegova Socijaldemokratska stranka (SDP) zalaže za ulazak zemlje u NATO, ali da "tu važnu i dalekosežnu odluku politika i građani moraju donijeti zajedno, i to referendumom".
Hrvatska je sada dobila krila pa državni vrh ponovno širi tezu o Zagrebu kao "regionalnom lideru". Govoreći o pridruživanju Hrvatske NATO savezu, na zajedničkom obraćanju građanima s američkim predsjednikom Bushom, premijer Sanader posebno je to i apostrofirao:
"Ponavljam zato poruku našim susjedima: Ne posustajte! Uključivanje cijelog europskog jugoistoka u euroatlantske integracije će se nastaviti. Vrijeme je za budućnost. Naši su partneri uz vas".
Rekavši kako i Makedonija, koja u Bukureštu, zbog sukoba s Grčkom oko naziva zemlje nije dobila pozivnicu za NATO, ima "puno pravo na našu potporu i ohrabrenje", te kako će se uskoro pronaći rješenje da se i ta zemlja pridruži zapadnom vojnom savezu, Sanader se izravno obratio Srbiji:
"I Srbija ima pravo na svoje mjesto u Europi i svijetu. Srbija je platila cijenu svoje promašene bivše politike i Srbija ne samo da ima pravo, već će, uvjeren sam i pokazati da je spremna na novu budućnost", rekao je Sanader.
On sada taj dvostruki vanjskopolitički uspjeh - pozivnicu u NATO i posjet američkog predsjednika Busha Zagrebu - želi kapitalizirati, ne samo na unutrašnjopolitičkom planu, kako bi oponentima dao dokaz ispravnosti svoje politike, već i prema vani, predstavljajući Zagreb motorom pozitivnih promjena na zapadnom Balkanu.
Hrvatska je, za nešto manje od pet godina - od potpisivanja američko-jadranske povelje 2. svibnja 2003. godine u Tirani - uspjela završiti put koji vodi u NATO savez. Tog dana, zajedno s Albanijom (koja je također dobila pozivnicu) i Makedonijom (kojoj je poziv u Bukureštu izostao) tri su zemlje, pod američkim patronatom, uspostavile okvir za provedbu reformi svojih oružanih snaga, ali i nužno jačanje demokracije i gospodarskih reformi.
Hrvatski premijer i njegovi ministri sada šire optimizam govoreći kako će ulazak u NATO ubrzati put Hrvatske u Europsku Uniju, te kako je Sloveniji, Rumunjskoj i Bugarskoj, nakon što su postale članice NATO-a, trebalo još samo dvije godine da postanu i članice EU. Službeni Zagreb se nada da ni on neće čekati duže.
