La Chiesa di San Marco a Zagabria, all'interno della quale si sono barricati i veterani croati

Poziv pobuna branitelja policiji da im se pridruži, bio je poziv na državni udar

05.06.2015. -  Drago Hedl Osijek

Dio pobunjenih branitelja, koji već više od sedam mjeseci, utaboreni u šatoru pred Ministarstvom branitelja u jednoj od najprometnijih ulica Zagreba, glavnog grada Hrvatske, protestiraju zbog navodnog smanjenja svojih prava, zauzeo je prošlog četvrtka Markov trg. Ondje je središte vlasti: s jedne strane malenog trga je Hrvatski sabor, s druge, Banski dvori, gdje je sjedište Vlade i ured premijera Zorana Milanovića. Upravo ta Vlada ukinula je zakon o zabrani demonstracija na tom trgu i dopustila nezadovoljnim građanima da i ondje mogu iskazivati svoje nezadovoljstvo, ali do 22 sata uvečer. Nakon toga ne.

Dio pobunjenih branitelja, međutim, nije želio napustiti trg ni nakon 22 sata, pa je onamo došla policija. Branitelji su se povukli u Crkvu svetog Marka, na sredini trga između zgrade Vlade i Sabora. Nekoliko svećenika stalo je na ulaz, zapriječivši policiji pristup u crkvu. Situacija je postala krajnje napeta. No, policija je ostala suzdržana, ali pred šatorom u Savskoj, oni koji su ondje ostali, blokirali su gradski promet postavivši na cestu plinske bocama. U Splitu, gdje se dio branitelja solidarizirao s onima u Zagrebu, također je za promet blokirana jedna ulica, a iz drugih hrvatskih gradova počele su stizati najave kako će sutradan autobusi puni branitelja krenuti prema Zagrebu, da bi podržali svoje ratne drugove zabarikadirane u crkvi.

Sljedećeg jutra, prošloga petka, policija je na Trg svetog Marka poslala pojačanja kako bi spriječila dolazak novih prosvjednika i moguće nerede. Do nereda je ipak došlo. Dio branitelja probio je policijski kordon, rušene su metalne prepreke i došlo je do sukoba s policijom. Policajci su pri tom upotrijebili minimalnu silu, no Đuri Glogoškom, jednom od vođa braniteljske pobune, koji je inače stopostotni ratni vojni invalid, prikovan za kolica, to je bio povod da pozove policajce da prijeđu na njihovu, pobunjeničku stranu, i odbiju se pokoriti nalozima vlasti. Bio je to jasan poziv na državni udar, što je veliki dio javnosti upravo tako i doživio. Činilo se da je pobuna doživjela vrhunac u kojem je tok zbivanja lako mogao izmaći kontroli i pretvoriti se u krvavi obračun.

U tom trenutku, čini se, obje strane postale su svjesne da bi takav razvoj događaja mogao imati nesagledive posljedice. Prosvjednici koji su se sklonili u Crkvu svetog Marka započeli su pregovore s policijom. Najavili su povlačenje s trga u svoj šator u Savskoj ulici, ali zauzvrat tražili jamstvo da nitko od njih neće biti uhapšen. Iz Vlade je stigla vijest da će izaslanstvo pobunjenih branitelja u ponedjeljak primiti premijer. Strasti su splasnule, sukob je izbjegnut u posljednji čas.

Točno 225. dan otkako su u Savskoj ulici u Zagrebu, pred Ministarstvom branitelja počeli s prosvjedima, kako su ih tada nazvali, za ostvarenje svojih prava i zaštitu svog dostojanstva, predstavnici pobunjenih branitelja sjeli su, u zgradi Vlade, za stol s premijerom, ministrom branitelja i ministrom obrane.

Vođe branitelja, stopostotni ratni vojni invalid Đuro Glogoški i Josip Klemm došli su na sastanak u vojnim odorama. Tražili su da njihov razgovor s premijerom bude otvoren za javnost, pa su ga televizije s nacionalnom koncesijom i prenosile. U sat i 45 minuta, u kojem su dvostruko više vremena od premijera i dvojice ministara, govorili vođe pobunjenih branitelja, nije zaključeno ništa osim da se razgovor nastave sljedećeg ponedjeljka. Sve se svodilo na optužbe koje su premijer i njegovi suradnici nastojali opovrgnuti. Iako je prije početka razgovora bilo najavljeno da bi branitelji napokon mogli okončati prosvjed koji je ušao u osmi mjesec, to se nije dogodilo. I dalje su u šatoru u Savskoj.

Premijer Milanović pristao je na razgovor, mada su iz redova pobunjenih branitelja na njegovu i adrese njegovih najbližih suradnika, ministara, stizale teške i uvredljive optužbe. Prozvali su ih nenarodnom vlašću, tražili ostavke premijera i ministra branitelja, optuživali ih za nepoštivanje, vrijeđanje i omalovažavanje branitelja i tvrdili kako im je sadašnja vlast uskratila mnoga prava. Zahtjevi branitelja od samog su početka bili nejasni i stalno su ih mijenjali. No, kad su zatražili da njihova prava budu regulirana posebnim, jedinstvenim zakonom, i to ne bilo kakvim, već ustavnim zakonom, te da ta prava uđu u Ustav, okrenuli su protiv sebe dobar dio javnosti i one koja je na početku s razumijevanjem i odobravanjem gledala na početak njihovog prosvjeda. Vjerodostojnost njihovih zahtjeva osobito je u pitanje doveo podatak kojeg je objavilo Ministarstvo branitelja: Đuro Glogoški, stopostotni ratni vojni invalid i vođa prosvjeda pobunjenih branitelja mjesečno prima mirovinu višu od 25.000 kuna (više od 3.300 eura) što je gotovo pet prosječnih mjesečnih plaća u Hrvatskoj. Uz to od države je dobio kuću i automobil, prilagođene potrebama invalida.

Premijer Milanović više je puta tokom sedmomjesečnih protesta dijela branitelja govorio da iza njihove pobune, logistički i organizacijski, stoji HDZ, najjača oporbena stranka u Hrvatskoj. Optužio je HDZ da manipulira braniteljima želeći iskoristiti njihov prosvjed za destabilizaciju i rušenje legalno izabrane vlasti. HDZ je to uporno demantirao, ali je isto tako javno podržavao sve postupke branitelja, uključujući i zbivanja na Markovu trgu. Tomislav Karamarko, šef HDZ-a (i bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi premijera Ive Sanadera), dajući podršku braniteljima rekao je da policija nije smjela intervenirati jer da zakon valja primjenjivati drugačije kada je riječ o braniteljima, zaslužnim građanima, u odnosu na huligane. Time je izrekao opasnu tezu koja je naišla na osudu velikog dijela javnosti: zakoni u Hrvatskoj ne vrijede jednako za sve.

Iako se HDZ više puta javno ogradio od optužbi da stoji iza pobune dijela branitelja, jasno je da tako dugotrajan prosvjed u kojem se – pod krinkom borbe za braniteljska prava - u ilegalno podignutom šatoru na javnoj površini, usred glavnoga grada, ističu zahtjevi za smjenu vlasti, nije nikakav spontani čin očajnika. Sedam mjeseci u kojem je šatorom prodefiliralo više stotina branitelja, koji ondje jedu, borave, troše struju, griju se, a dio njih i provodi noć, iziskuje znatan novac kojeg netko osigurava. Zato je pravo pitanje bi li se prosvjednici iz šatora povukli i kako bi završili svoj prosvjed da je na vlasti HDZ.

Vjerojatna pobjeda HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima dat će odgovor i na to pitanje. Izbori bi trebali biti početkom sljedeće godine, no pobunom dijela branitelja oni se, očito, žele isprovocirati puno ranije.