Ivo Josipović i Tomislav Nikolić (foto mondo.rs )
Izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije, i prije one njegove izjave o Vukovaru, nije u Hrvatskoj primljen s oduševljenjem. U intervjuu za njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung, izjavio je da je Vukovar oduvijek bio srpski grad u koga se Hrvati nemaju zašto vraćati.
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović neće prisustvovati inauguraciji novoizabranog srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, 11. lipnja u Beogradu. Josipović, koji je iznimno dobro surađivao s Nikolićevim prethodnikom, Borisom Tadićem, odlučio je ignorirati poziv novog srbijanskog predsjednika sve dok se ovaj ne odrekne od velikosrpskih pretenzija i izjava o svojatanju pojedinih dijelova Hrvatske.
Iako je Nikolić u prvim izjavama, čim je u izbornoj noći postalo jasno da je pobijedio Tadića, rekao kako je Hrvatska međunarodno priznata zemlja i kako se njene granice ne mogu mijenjati, samo nekoliko dana prije toga, u intervjuu za njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung, izjavio je da je Vukovar oduvijek bio srpski grad u koga se Hrvati nemaju zašto vraćati. Ta Nikolićeva rečenica u Hrvatskoj je primljena s ogorčenjem jer Vukovar, kao simbol stradanja u ratu na kojeg su sjećanja još bolno svježa, ima posebno značenje u kolektivnoj svijesti Hrvata. Pokušaj negiranja da je Nikolić takvo što rekao, koji je uslijedio iz njegove stranke nakon oštrih reakcija iz Hrvatske, samo je izazvao dodatno ogorčenje kada je njemački novinar pustio snimku na kojoj to Nikolić stvarno kaže. Nakon toga bilo je potpuno jasno da Josipović neće u Beograd.
Da bi Nikolić mogao postati destabilizirajući faktor na politički krhkom području Balkana postalo je očito i iz njegovih izjava koje je dao televiziji Crne Gore, samo tri tjedna nakon što je Vukovar proglasio srpskim gradom. Zanijekao je genocid u Srebrenici, gdje je vojska bosanskih Srba predvođena generalom Ratkom Mladićem ubila više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka; potom je rekao da nikada neće priznati Kosovo, ni po cijenu neulaska Srbije u Europsku Uniju, a onda izjavio kako za njega crnogorska nacija ne postoji: "Priznajem zauvijek Crnu Goru kao državu, ali ne priznajem razliku između Srba i Crnogoraca, jer je nema! ", rekao je Nikolić.
Nikolić je tako, u kratkom vremenu od izbora za srbijanskog predsjednika, uspio "zaratiti" s četiri susjedne države - Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Kosovom. Po reakcijama iz tih država jasno je da takve izjave ne mogu pridonijeti izgradnji dobrih međususjedskih odnosa, pa time ni stabilnosti u politički trusnoj regiji.
Izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije, i prije one njegove izjave o Vukovaru, nije u Hrvatskoj primljen s oduševljenjem. Nikolić je kao pripadnik srbijanski paramilitarnih postrojbi ratovao u istočnoj Slavoniji, boreći se za ostvarenje zamisli o Velikoj Srbiji. Uz tu njegovu ratnu epizodu vuku se repovi o počinjenim, doduše nikad dokazanim, ratnim zločinima. Tu tvrdnju prva je iznijela poznata beogradska mirovna aktivistkinja, Nataša Kandić, pozivajući se na izjave jednog svjedoka. Kad ju je Nikolić zbog te izjave tužio, svjedok na kojeg se pozvala Nataša Kandić, tu je izjavu povukao, pa je ona izgubila sud.
No, priče o tome nisu prestale. Nerazjašnjena Nikolićeva ratna uloga u selu Antin, u istočnoj Hrvatskoj, nadomak granice sa Srbijom, ponovno je aktualizirana njegovom spomenutom izjavom o Vukovaru. Novinari Hrvatske televizije u Antinu su pronašli nekoliko starijih osoba koje se sjećaju Nikolića kada je 1991. došao u to selo u uniformi srpskih dobrovoljaca, četničkog vojvode Vojislava Šešelja, kome se Haagu sudi za ratne zločine. Svjedokinje su rekle da je Nikolić povezan s odvođenje Hrvata iz tog sela koji se nikada više onamo nisu vratili.
U Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, naravno, nije nikakva tajna da je Tomislav Nikolić bio bliski suradnik, desna ruka Vojislava Šešelja i da je sve do 2008. godine bio njegov vatreni sljedbenik i zagovornik ideje o Velikoj Srbiji. Ali, nakon što se razišao sa Šešeljem, osnovao vlastitu partiju, Srpsku naprednu stranku (SNS) i značajno promijenio retoriku, izgledalo je da se odrekao ideologije koja je nanijela toliko zla na prostorima bivše Jugoslavije. I sam je znao reći kako jedino budala ne mijenja mišljenje, tvrdeći kako se odrekao ideja koje je zagovarao kao odani Šešeljev sljedbenik.
Neumjesne Nikolićeve izjave u Hrvatskoj ipak nisu izazvale takvu političku buru koja bi mogla ozbiljnije naštetiti odnosima dvaju država. Umjerena reakcija predsjednika Josipovića i ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, svele su se na to su Nikolićeve izjave o Vukovaru označene neprihvatljivima i stav kako treba pričekati da se stvari slegnu, te dati prilike Nikoliću da u jasnoj izjavi odbaci bilo kakve teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj.
Politički analitičari smatraju da će Nikolić biti izložen snažnom pritisku međunarodne zajednice da revidira one svoje stavove koji bi mogli ugroziti stabilnost zapadnog Balkana. U tom smislu odnosi Hrvatske i Srbije su ključni. Bivši srbijanski predsjednik i mogući novi premijer Boris Tadić, zajedno s hrvatskim predsjednikom Josipovićem, učinio je mnogo da se ti odnosi nakon krvavog rata bitno poprave. Tome je u značajnoj mjeri pridonijela Tadićeva posjeta Vukovaru i njegovo poklonjenje žrtvama na Ovčari, mjestu gdje su 1991. godine srpske dobrovoljačke jedinice i pripadnici Jugoslavenske narodne armije ubili više od 200 zarobljenih vukovarskih civila i ranjenika. Nikolićeve izjave te su odnose poljuljale, no službeni se Zagreb nada kako ih neće trajno poremetiti.
