Tomislav Mercep (foto Feral Tribune)
Izvješće koje je CIA objavila početkom godine na svojim Internetskim stanicama pod nazivom "Hrvatska: Uloga Tomislava Merčepa u zločinima", a koje su potom prenijeli vodeći mediji u Hrvatskoj, uzburkala je službeni Zagreb
Američka CIA, mogla bi potaknuti istragu protiv Tomislava Merčepa, čije se ime već desetak godina veže za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima u Vukovaru, Pakračkoj Poljani, Gospiću i Zagrebu. Naime, izvješće koje je CIA objavila početkom godine na svojim Internetskim stanicama pod nazivom "Hrvatska: Uloga Tomislava Merčepa u zločinima", a koje su potom prenijeli vodeći mediji u Hrvatskoj, uzburkala je službeni Zagreb. Činjenica da je CIA-in materijal, objavljen kao deklasificirani dokument, dio analitičara tumači i kao pritisak na Hrvatsku, budući da sama do sada nije poduzela ništa kako bi istražila je li Merčep doista odgovaran za smrt više desetina ljudi. Istragu o tome vodio je i Haški sud, ali zbog svoje izlazne strategije, po kojoj suđenja mora završiti do 2008., nije je uspio i okončati pa je ogromna količina materijala, godinama prikupljanja u vezi Merčepovog ratnog djelovanja, u svibnju prošle godine dostavljena Hrvatskoj. Haag je to učinio u sklopu dogovora s hrvatskim vlastima da nezavršene istrage (ali i neka suđenje, na primjer, već optuženim generalima Mirku Norcu i Rahimu Ademiju) prepusti hrvatskom pravosuđu.
Iako dokument CIA-e ne sadrži ništa nepoznato i mahom ponavlja sve ono što je i do sada poznato o Merčepovoj ratnoj ulozi, a o čemu su proteklih desetak godina pisali hrvatski mediji, za Vladu premijera Sanadera ono je prilično neugodno. Tim prije što u izvještaju CIA-e stoji kako je hrvatska Vlada o zločinima koji se povezuju s Merčepom sve znala još 1992., ali kako nije poduzela ništa jer su neki visoki politički dužnosnici strahovali da bi hapšenje i istraga protiv Merčepa mogli destabilizirati političke prilike. Vlada zato nije činila ništa, stoji u izvještaju američke obavještajne službe, nadajući se kako će cijeli slučaj pasti u zaborav.
Iako je od tada prošlo već gotovo 15 godina stvari oko Merčepa, što se istrage tiče, nisu se promijenile. Doduše, on danas više nije član vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koju je napustio krajem devedesetih osnovavši vlastitu, posve marginalnu partiju - Hrvatsku pučku stranku (HPS); više nije ni član parlamenta, kamo ga je imenovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je po Ustavu, mimo izbornih rezultata, mogao imenovati petoricu zastupnika; Merčep danas više nije ni značajna politička ličnost, kakva je bio 2000. godine kada se kandidirao za funkciju predsjednika Republike. Pa ipak, istraga protiv njege ne pokreće se.
Profesor Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO), kaže kakao je njegova organizacija još 1996. državnom tužitelju predala popis nestalih srpskih civila u Vukovaru, u proljeće 1991. u vrijeme kada je ondje sekretar za narodnu obranu bio Tomislav Merčep. Merčepovi ljudi ondje su privodili civile, ispitivali ih i nakon toga gubio bi im se svaki trag. HHO je, kaže Puhovski, državnom tužiteljstvu ponovno 2002. godine predao spis s dodatnim informacijama o nestanku 19 građana srpske nacionalnosti u Vukovaru, koje su priveli Merčepovi vojnici i kojima se nakon toga gubi trag. No, ništa se nije dogodilo, kaže predsjednik HHO-a, Žarko Puhovski.
I hrvatske vlasti bile su upoznate sa stradanjima Srba u Vukovaru u proljeće 1991. jer ih je o tome, u pisanom obliku, izvijestilo nekoliko pripadnika lokalne vlasti, Hrvata, koji su se protivili onome što Merčep radi. Nakon toga Merčep je povučen iz Vukovara i postavljen na mjesto savjetnika ministra unutarnjih poslova. No, ubrzo, ponovno je oformio vojnu jedinicu i otišao u Pakračku Poljanu.
U rujnu 1997. tjednik Feral Tribune objavio je šokantnu ispovijest Mire Bajramovića, jednog od pripadnika Merčepove jedince koja je bila smještena u Pakračkoj Poljani, nadomak položaja snaga pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Bajramović je opširno pričao o zločinima koje je činila Merčepova skupina, o tome kako su privodili i mučili civile, te ih potom likvidirali. Kad se njegovo svjedočenje pojavilo u novinama, uhapšen je zajedno s nekoliko svojih suboraca, pripadnika Merčepove jedince, a potom i suđen. No, Merčepa ni tada nitko nije dirao.
Priča o Merčepu ponovno je postala aktualna u svibnju prošle godine kada se u Haagu policiji predao Munjib Suljić, jedan od pripadnika njegove jedinice. Suljić je bio osuđen u Hrvatskoj zbog ratnog zločina, ali je pobjegao iz zemlje i nije se znalo gdje se nalazi, sve dok se nije, samovoljno, pojavio pred haškim istražiteljima. No, Haag ga je izručio u Hrvatsku. Suljić, kojeg se smatralo jednim od najvažnijih svjedoka u mogućem procesu protiv Merčepa, umrijet će od karcinoma, tri mjeseca kasnije, u kolovozu 2006.
Kad se počelo govoriti o mogućem sudskom procesu protiv Merčepa, on je u više navrata izjavljivao kako - dođe li do toga - neće nikoga štedjeti i tvrdio da su postojali njemu nadređeni koji su znali za sve što radi. Merčep je tada izložio moguću taktiku obrane, koju je kasnije - kada ga se okrivilo za ratne zločine - prihvatio i Branimir Glavaš. I Glavaš, protiv kojeg je zbog bolesti izazvane štrajkom glađu privremeno prekinuta istraga, pa je pušten iz pritvora, također je rekao kako ništa nije radio na svoju ruku i kako je iznad njega, u vrijeme kada su počinjeni zločini koji mu se pripisuju, bio Vladimir Šeks, aktualni predsjednik Sabora.
I Merčep i Glavaš, bili su 1991. sekretari na narodnu obranu, prvi u Vukovaru, drugi u Osijeku. Obojici je bio nadređen Šeks, koji je u ljeto i jesen 1991. obnašao dužnost predsjednik kriznog stožera za Slavoniju i Baranju, tijela koje je koordiniralo aktivnosti civilnih i vojnih vlasti na početku rata.
Analitičari smatraju da razlog zašto pravosudne vlasti nisu progonile Merčepa, te zašto istraga protiv Glavaša ide neobjašnjivo sporo i zašto mu je bilo omogućeno da ga se zbog štrajka glađu pusti iz pritvora, te da se istraga privremeno prekine, leži u povezanosti obojice sa Šeksom, aktualnim predsjednikom parlamenta. Naime, u izbornoj godini, ocjena je promatrača, premijeru Ivi Sanaderu, predsjedniku HDZ-a, bilo bi teško odreći se Šeksa. To bi uzdrmalo njegovu stranku, a pred izbore koji se moraju održati do kraja godine, on si tako što ne može dopustiti.
