Jadransko-jonska regija: treba li nam još uvijek teritorijalna suradnja?

Kakav razvoj predviđaju kohezijske politike? Je li program Interreg, nakon više od dva desetljeća postojanja, još uvijek validan? Ova pitanja postavili smo Lodovicu Gherardiju, koordinatoru upravljačkog tijela (za regiju Emilia Romagna) Interreg IPA Adrion programa

U Šibeniku će se 15. i 16. svibnja održati 9. Forum Strategije EU za Jadransko-jonsku regiju (EUSAIR) . Događaj će okupiti partnere iz deset zemalja, od kojih su četiri članice Europske unije (Italija, Slovenija, Hrvatska i Grčka), dok šest još uvijek nije pristupilo EU (uz San Marino, tu su sve zemlje Zapadnog Balkana, osim Kosova).

Forum budi interesovanje ne samo zato što zatvara godinu hrvatskog predsjedanja EUSAIR-om, pružajući priliku za rezimiranje problematika, projekata i izazova koji su zajednički zemljama regije, već i zato što se održava u trenutku kada je pokrenuta diskusija o budućnosti kohezijske politike EU i, nakon godina stagnacije, oživljen proces europskih integracija Zapadnog Balkana.

O najbitnijim aspektima i rizicima koje sa sobom nosi aktualna rasprava razgovarali smo s Lodovicom Gherardijem, koordinatorom upravljačkog tijela programa Interreg IPA Adrion za regiju Emilia Romagna.

Za početak da malo razjasnimo pojmove. Što je EUSAIR, a što Interreg IPA Adrion?

EUSAIR je akronim za Strategiju Europske unije za Jadransko-jonsku regiju. U pitanju je jedna od četiri makroregionalne strategije koje trenutno postoje u Europi. Ostale obuhvaćaju baltičku, dunavsku i alpsku regiju. U biti, riječ je o međudržavnom sporazumu koji je usvojilo i ratificiralo Europsko vijeće.

Cilj je identificirati i pokrenuti dijalog o pitanjima od posebnog značaja za razvoj makroregije te razviti projekte vezane za ta pitanja i predstaviti ih u sklopu različitih programa EU. Stoga su uspostavljeni paneli za raspravu i stalne radne skupine u kojima sudjeluju stručnjaci iz zemalja uključenih u strategiju. Aktivnost radnih skupina fokusirana je na teme vezane za kohezijsku politiku EU, a velika pozornost usmjerena je na uključivanje lokalnih zajednica.

Program IPA Adrion (ranije poznat samo kao Adrion) nastao je kao gotovo izravan odgovor na aktivnosti ove strategije. Naime, zemljopisno područje nadležlosti je identično, kao i u slučaju alpske, dunavske i baltičke strategije.

Ovi programi, koji se preklapaju s makroregionalnim strategijama, imaju neke specifične karakteristike. Na primjer, moraju usmjeriti najmanje 80 posto vlastitih sredstava na teme kojima se bavi strategija. Kada je u pitanju EUSAIR, tematska područja na koja je fokusirana akcija obuhvaćaju takozvani “plavi rast”, odnosno gospodarstvo povezano s morem, zatim turizam, okoliš, promet i energiju. U revidiranom Akcijskom planu, koji je trenutno u fazi rasprave, dodato je i tematsko područje posvećeno mladima.

Recimo sada nešto o događaju koji će se ovih dana održati u Šibeniku. Što je godišnji forum EUSAIR-a?

Forum je završni čin rotirajućeg predsjedanja. Svaka država obvezuje se da će u godini svog predsjedanja nastaviti diskusiju naznačenu makroregionalnom strategijom, razvijajući pitanja do kojih joj je najviše stalo. Dakle, forum je momenat koji ima i snažnu političku dimenziju, gdje okrugli stolovi i tehnički događaji zapravo najavljuju najvažniji susret između državnih i lokalnih političkih predstavnika. Forum je prilika za važne bilateralne susrete (naime, nije neuobičajeno da sudjeluju ministri država partnera).

Forum u Šibeniku posebno je zanimljiv jer se održava na kraju prve faze djelovanja strategije, koja je pokrenuta 2014. upravo u razdoblju hrvatskog predsjedanja (onomad je događaj bio organiziran u Dubrovniku). Ukratko, s trenutnom revizijom Akcijskog plana došli smo do prekretnice. Izdvojena su nova tematska područja, poput onog posvećenog mladima, i uključene su dvije nove zemlje, Sjeverna Makedonija i San Marino, koje će također biti prisutne na Forumu.

Forum se održava u vrlo specifičnom trenutku kada je u pitanju europska kohezijska politika, imajući u vidu da je Komisija nedavno otvorila konzultacije o budućnosti Interreg programa nakon 2027…

Točno. Upravo iz ovog razloga u Šibeniku će se 14. svibnja, dakle prije službenog otvaranja Foruma, održati konferencija posvećena budućnosti Interreg programa koju organizira Europski odbor regija. Rasprava o budućnosti kohezijske politike vrlo je interesantna. Suočeni s uvođenjem značajnih i hitnih instrumenata financijske pomoći, kao što je Next Generation EU, pitamo se ima li smisla nastaviti s kohezijskom politikom u aktualnom obliku.

Interreg, iako predstavlja možda najnapredniju komponentu ovih politika, daje rezultate koji su najmanje opipljivi za obične građane. Po svojoj prirodi, Interreg ne financira velike konkretne intervencije na terenu, već projekte u okviru kojih se stvaraju mreže podrške i razmjene iskustava između dionika, službenika (uključujući i one lokalnih uprava) i znanstvenika iz različitih država o specifičnim pitanjima. U ovom smislu, Interreg projekti su sinergijski i korisni za makroregije. Naime, dok makroregionalne strategije djeluju između država i ministarstava, Interreg projekti pokreću dijalog između lokalnih uprava i teritorija, premještajući raspravu s centralne na lokalnu razinu.

Ukratko, Interreg pomaže nacionalnim i lokalnim akterima da usporede vlastite aktivnosti s djelovanjem drugih subjekata koji se suočavaju sa sličnim izazovima. Program u aktualnom obliku postoji od 2000. godine, došli smo do četvrtog programskog razdoblja, međutim danas ima onih koji, zbog “mekog” djelovanja programa, dovode u pitanje njegovu korisnost.

Ovo znači da Interreg više nije potreban?

Po mom mišljenju, Interreg je i dalje koristan, iako razumijem potrebu za revizijom njegovih operativnih metoda. Međutim, smatram da treba napraviti razliku između situacije u državama članicama Europske unije i one u područjima koja ne pripadaju Uniji. Unutar EU možda se i može tvrditi da su, nakon 24 godine Interrega, uspostavljeni i učvršćeni odnosi između lokalnih uprava, no situacija je drugačija u područjima obuhvaćenim Instrumentom za pretpristupnu pomoć (IPA) i Europskom politikom susjedstva.

Evo jednog primjera. Nedavno sam boravio u jednoj državi koja je kandidat za članstvo u EU vezano za projekt financiran iz europskih fondova. Uvidio sam da u ovim zajednicama postoje velike teškoće u razumijevanju funkcioniranja europskih programa i vrijednosti na kojima se temelje. Smatram dakle da je teritorijalna suradnja i dalje potrebna ovim regijama, upravo zato što donosi dodanu vrijednost od ključnog značaja.

Dakle, suradnja na lokalnoj razini je prioritet Jadransko-jonske makroregije?

Da. Mislim da je potreba za razvojem dijaloga na lokalnoj razini najhitniji među velikim zajedničkim izazovima pred kojima se nalazi ova regija. Naravno, imamo konkretne tehničke prioritete, kao što su zaštita okoliša, suzbijanje rasipanja mladih talenata, infrastrukture… Međutim, suradnja je u osnovi svih ovih tema i od ključnog je značaja za europske integracije regije, posebno u vrijeme geopolitičke krize poput aktualne. Države Zapadnog Balkana trebaju se hitno pridružiti Europskoj uniji. Dijalog o konkretnim temama može napredovati na lokalnoj razini, čak i ako se na nacionalnoj razini zapinje oko krupnih političko-ideološlih pitanja. Ovo je velika dodana vrijednost Interrega i teritorijalne suradnje.