Red and black (foto di Marcella Bona )
Kad god je u Hrvatskoj na vlasti lijeva koalicija, zemlja oštro skreće udesno. Slično je bilo i 2000. godine, kada je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), prvi put nakon višestranačkih izbora 1990. izgubila vlast.
Radikalna desnica nasilno u Vukovaru već mjesecima skida dvojezične table postavljenje na državnim institucijama, protiveći se ravnopravnoj upotrebi srpskog, ćiriličnog pisma u tom gradu. Nakon prošlotjedna nogometne utakmice Hrvatska - Island reprezentativac Joe Šimunić poticao je publiku na ustaški pozdrav „Za dom spremni“. U nedjelju, 1. prosinca, u Hrvatskoj se održava referendum za promjenu Ustava, čiji inicijatori traže da se u najvišem pravnom aktu brak definira kao isključiva zajednica žene i muškarca, kako bi se i Ustavom onemogućilo sklapanje homoseksualnih brakova. Po cijeloj Hrvatskoj već se danima potpisuje peticija za referendum kojim bi se promjenom ustavnog zakona smanjila prava nacionalnih manjina. Hrvatska, očito je, snažno maršira udesno mada ima lijevu Vladu.
Slično je bilo i 2000. godine, kada je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), prvi put nakon višestranačkih izbora 1990. izgubila vlast. Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana (prosinac 1999.) na vlast je, na izborima 3. siječnja, došla koalicija lijevog centra. Samo godinu dana kasnije, u Splitu, drugom po veličini gradu u Hrvatskoj, u veljači 2001. održane su demonstracije na kojima je bilo oko 150.000 ljudi. Tražili su ostavku Vlade i predsjednika Republike (tada je to bio Stipe Mesić), nazivajući ih uvredljivim imenima. Formalni povod bila je optužnica protiv generala Mirka Norca, kojem je trebalo početi suđenje ra ratne zločine.
Jedan od vatrenijih govornika na Rivi bio je Ivo Sanader, koji će pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima i krajem 2003. postati hrvatski premijer. On je na demonstracijama u Splitu Vladu lijevog centra zbog optužnice protiv Norca, prozivao za veleizdaju, što je naišlo na euforičnu reakciju prosvjednika, odlučnih da vlast sruše na ulici.
Samo dva mjesec nakon što je došao na čelo Vlade, Sanader je na božićnom primanju Srpskog narodnog vijeća, koje okuplja srpsku manjinu u Hrvatskoj izgovorio „Hristos se rodi“, što je način na kojeg Srbi čestitaju Božić. Ubrzo je započelo i suđenje generalu Mirku Norcu (osuđen je na 12 godina zatvora), a Sanader će kasnije – kada je međunarodna zajednica pritisnula Hrvatsku zbog nemogućnosti da se uhvati tada odbjeglog generala Antu Gotovinu – hladno poručiti putem potpredsjednika Hrvatskog sabora, Vladimira Šeksa, kako Gotovinu treba „locirati, identificirati, uhititi i transferirati“. Uistinu, ubrzo nakon toga Gotovina je uhićen i transferiran u Haag.
U međuvremenu, za Sanaderove vlasti, ukinuta je zabrana rada trgovina nedjeljom, na što je – pod snažnim pritiskom Katoličke crkve – pristala ranija Vlada lijevog centra. Za to, ali i sve drugo što je u dva puna mandata uradila Sanaderova desna Vlada (od 2003. do potkraj 2011.), nije bilo nikakvih protesta. Da je te poteze povukla ranije, lijeva Vlada, gotovo je sigurno da se ne bi uspjela održati.
Aktualna Vlada lijevog centra predvođena socijaldemokratom Zoranom Milanovićem, upravo je na polovini svoga mandata, no desni udari toliko su snažni da je pitanje hoće li izdržati još dvije godine. Najdrastičniji udar na Vladu (ali ne samo na Vladu, već na kompletni državni vrh) zbio se 18. studenoga, upravo u Vukovaru, gradu u kojem već mjesecima radikalna desnica demonstrira svoju moć.
Milanovićeva Vlada odlučna je u provođenju Ustavnog zakona kojim nacionalne manjine,u sredinama gdje čine 30 posto stanovništva i više, imaju pravo na javnu upotrebu svog jezika i pisma. U Vukovaru, gradu koji je podnio veliku žrtvu u srpskoj agresiji 1991., po zadnjem popisu stanovništva, više je od 30 posto Srba.
Zato je Vlada morala provesti zakon i na državne institucije (sudove, policiju, carinu i slično) postaviti ploče na kojima njihovi nazivi pišu latinicom i ćirilicom, na hrvatskom i srpskom jeziku. Te ploče bile su predmet višemjesečnog nasilnog ukidanja. Čim bi Vlada postavila nove, protivnici dvojezičnosti nasilno bi ih uklanjali.
Kulminacija protesta zbog postavljanja dvojezičnih ploča dogodila se u Vukovaru, gdje se svake godine, tradicionalno 18. studenoga, u mimohodu gradskim ulicama, odaje počast poginulim braniteljima tog grada.
Ove godine, desničarske skupine blokirale su prolaz državnom vodstvu u kome su bili predsjednik Republike, premijer sa svim ministrima, predsjednik parlamenta, praćeni diplomatskim zborom u Zagrebu. Da ne bi izazvao sukob i moguće krvoproliće s osobama koje su blokirala prolaz, državni se vrh, ne mogavši odati počast vukovarskim žrtvama, vratio u Zagreb. Mnogi su to u Hrvatskoj nazvali svojevrsnim državnim udarom.
Desnica u Hrvatskoj, a u čemu joj umnogome pomaže i katolička Crkva, ne može se pomiriti s vladavinom ljevice i teško joj je dočekati izbore da bi na njima promijenila vlast. Kad dođe na vlast, ona, međutim, provodi sve ono na čemu bi ljevica pala. To je svojevrsni fenomen, koji čini se, nije karakterističan samo za Hrvatsku. Slično je i Srbiji. Demokrati Borisa Tadića nikada ne bi mogli - a da ne izazovu masovnu pobunu predvođenu desnicom - pristati na ustupke oko Kosova, kao što to može Srpska napredna stranka Tomislava Nikolića.
Jedan strani diplomat svojedobno je rekao kako je na Balkanu puno lakše surađivati s desnim nego s lijevim Vladama. U Hrvatskoj, ali i u Srbiji, one očito mogu ono od čega ljevica strepi i zazire.
