Marko Polo, homo adriaticus unatoč svemu

Gdje je rođen Marko Polo? Koja je njegova domovina? Ova pitanja – koja u 13. stoljeću nisu imala puno smisla jer je cijelo područje o kojem govorimo bilo pod kontrolom Mletačke Republike – danas su izvor prijepora, posebno između Hrvatske i Italije. Novi projekt pokušava prevladati polemiku

Prošlo je više od deset godina otkako je 2011. bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svečano otvorio muzej posvećen Marku Polu u kineskom gradu Yangzhouu, izazvavši buru u talijanskom tisku . Pitanje rodnog mjesta autora Milijuna dugo je podrivalo hrvatsko-talijanske odnose, no čini se da je konačno došlo do pozitivne prekretnice.

Nedavno je na Korčuli “rodna kuća Marka Pola”, poznata pod tim nazivom do početka 2000-ih, pretvorena u interpretacijski centar posvećen slavnom putniku, financiran u sklopu programa Interreg Italija-Hrvatska . U muzeju, koji je svečano otvoren 30. srpnja, umjesto stare hrvatske pretenzije koja insistira na tome da je Marko Polo rođen na Korčuli, nailazimo na opći prikaz europskog konteksta 13. stoljeće i putovanja na Daleki istok. Sam logo novog centra sačinjen je od lava i zmaja, upućujući na simbole Mletačke Republike i Kine.

Staro pitanje

Spomenuto Mesićevo putovanje u Kinu (za kojim su uslijedila brojna druga putovanja u okviru filokineskog lobiranja prilično neobičnog za jednog bivšeg predsjednika europske države) može se posmatrati u širem kontekstu polemike o Marku Polu, odnosno o njegovom mjestu rođenja.

Po nekima je pitanje i dalje otvoreno, te i sama Enciklopedija Treccani koristi kompromisnu formulu , navodeći: “Polo, Marko, venecijanski putnik (Venecija ili Korčula, 1254. – Venecija, 1324.)”. Naime, ne postoji nijedan dokument koji jasno potvrđuje mjesto rođenja velikog istraživača, no čini se nedvojbenim da je njegova obitelj bila pradavnog dalmatinskog podrijetla, odnosno da je poticala iz Šibenika. U ono vrijeme slične minuciozne analize nisu imale puno smisla, s obzirom da su svi teritoriji o kojima govorimo pripadali istoj državi, Mletačkoj Republici, koja je kontrolirala gotovo cijelu istočnu obalu Jadrana.

Danas je pak rasprava vrlo živa. S talijanske strane, znanstvenici, među kojima Alvise Zorzi, autor brojnih djela, uključujući biografiju Marka Pola, tvrde da “nema sumnje da je Marko Polo bio Venecijanac, njegova obitelj bila je venecijanska od 10. Stoljeća”. S hrvatske strane, inzistira se pak na činjenici da je izvjesna obitelj DePolo posjedovala kuće na Korčuli, mada je zdanje koje je godinama označavano kao rodna kuća Marka Pola izgrađeno najmanje dva stoljeća nakon smrti velikog putnika. Iako malobrojni, ovi podaci bili su dovoljni da se potakne lokalni turistički narativ.

Od “rodne kuće” do interpretacijskog centra

Do 2003. na Korčuli je postojala “rodna kuća” Marka Pola. Zdanje je bilo zatvoreno radi renoviranja, da bi nedavno ponovo otvorilo svoja vrata, predstavljajući se u novom ruhu. Marko Polo Centar je multifunkcionalni prostor, muzej i mjesto za učenje. Ugošćavat će susrete i debate u znaku susreta kultura, kako ističe kustos Vicko Marelić, koji kada govori o Marku Polu koristi izraz “homo adriaticus”. Riječ je o projektu ukupne vrijednosti oko 1,3 milijuna eura, u čijem financiranju su sudjelovali općina Korčula, Dubrovačko-neretvanska županija, razna ministarstva hrvatske vlade, a jedan dio sredstava (360.000 eura) obezbijeđen je u sklopu programa Interreg Italija-Hrvatska, u okviru projekta VALUE .

Multimedijski prostor, organiziran na nekoliko etaža, prostire se na oko 300 četvornih metara, vodeći posjetitelja u otkrivanje mapa i informativnih panela te interaktivnih ploča i povijesnih predmeta. Naglasak više nije na pretenzijama vezanim za porijeklo Marka Pola već na kontekstu u kojem su se odvijala njegova putovanja na Istok od europske geopolitike 13. stoljeća do figure Kublaj-kana, od kuge do religije u srednjem vijeku. U prizemlju se nalazi mala sala za istraživanja zamišljena kao riznica knjiga o Marku Polu i brojnih izdanja Milijuna, dok se na posljednjem katu nalazi panoramska terasa odakle se može uživati u pogledu na more te na gradsku jezgru Korčule s obližnjom katedralom iz 15. stoljeća.

Ne biste trebali propustiti priliku usmjeriti pogled ka onom dijelu mora gdje se 7. rujna 1298. odigrala bitka kod Korčule u kojoj je mletačka flota poražena od genoveške. Imajući u vidu da je u bitki sudjelovao i Marko Polo, veliki dio muzeja posvećen je ovom ratnom sukobu, u kojem su se sučelili admirali Andrea Dandolo i Lamba Doria. Prvi je predvodio mletačku flotu sačinjenu od 96 galija, a drugi genovešku, koja je brojala 76 galija. Prema legendi, Marka Pola zarobili su Genovežani, dok je po drugoj verziji bio zatočen u južnoj Turskoj. U svakom slučaju, veliki putnik – koji se 1295. vratio s Istoka posle više od dvadeset godina putešestvija – upravo je u zatočeništvu u Genovi svoje čuveno djelo izdiktirao Rustichellu iz Pise.

Turizam iznad svega

Prema planovima kustosa Vicka Marelića, Centar će godišnje posjećivati “desetci tisuća ljudi, možda i milijun”, šali se. Poput većine hrvatskih otoka, Korčula živi od turizma, doduše bilježeći manji broj turista u odnosu na obližnji Hvar i Brač. Tijekom 2019. na Korčuli je boravilo gotovo 175.000 turista (naspram 331.00 na Hvaru), koji su ostvarili ukupno 927.000 noćenja u hotelima (naspram 1,6 milijuna na Hvaru). Prošle godine pak ostvareno je 138.000 dolazaka i 732.000 noćenja. Najviše je bilo turista iz Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Slovenije.

U ovom kontekstu, glavna svrha novog Centra jeste da poveća turističku ponudu otoka te da je učini jedinstvenom, vezujući je za svjetski poznato ime. “Korčula, grad Marka Pola”, moto je gradske turističke zajednice. U svom govoru na svečanom otvaranju, Vicko Marelić istaknuo je da “super-brend Marko Polo može postati najveća turistička atrakcija na Mediteranu”. Želje gradonačelnice Korčule Nike Silić Maroević, koja je presjekla vrpcu na ulazu Marko Polo Centra, idu u istom smjeru: novi centar donijet će više turista.

U međuvremenu, polemika o porijeklu velikog putnika ne jenjava, među ostalim i zato što u njoj ne sudjeluju samo dva aktera, Korčula i Venecija, već najmanje tri. Hrvatska antropologinja Olga Orlić 2013. objavila je tekst pod nazivom The curious case of Marco Polo from Korčula: An example of invented tradition [Zanimljiv slučaj Marka Pola s Korčule: primjer izmišljene tradicije] u kojem proučava kako legenda koja nije potkrepljena povijesnim činjenicama može postati tradicija u kojoj se prepoznaju lokalno stanovništvo i institucije. Prije nekoliko godina, u intervjuu za projekt Extinguished Countries, Orlić je ispričala kako je, nedugo po objavljivanju spomenutog teksta, primila telefonski poziv iz jedne šibenske udruge. “Bravo dr. Orlić, u pravu ste!”, rekao je glas s druge strane žice. “Mi znamo da je Marko Polo rođen u Šibeniku i imamo dokaze za to!”.