www.spectrumasa.com
Poslije pet mjeseci istraživanja jadranskog podmorja, norveška kompanija Spectrum objavila da dobiveni rezultati govore o velikim nalazištima plina i nafte duž cijele hrvatske obale Jadrana. No, ekolozi istovremeno upozoravaju da s eksploatacijom nalazišta nafte u Jadranu treba biti vrlo oprezan
Hrvatski ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prošlog je tjedna u Splitu euforično izjavio kako bi Hrvatska uskoro mogla postati "mala Norveška", odnosno "energetski div regije, ako ne i Europe". Ministar je to rekao nakon što je, poslije pet mjeseci istraživanja jadranskog podmorja, norveška kompanija Spectrum objavila da dobiveni rezultati govore o velikim nalazištima plina i nafte duž cijele hrvatske obale Jadrana. Ta vijest unijela je optimizam unatoč stanovitom oprezu Norvežana kako je još prerano govoriti o količinama plina i nafte i vrijednosti otkrivenih nalazišta.
Norveški Spectrum, čiji je brod Seabird Northern Explorer opremljen najsofisticiranijim uređajima za 2D i 3D snimanja podmorja, vodeća je svjetska tvrtka u seizmičkom snimanju, a na njenoj referentnoj listi nalaze se najpoznatije naftne kompanije. Rune Eng, direktor Spectruma, uvjeren je da će rezultati do kojih su došli, kao i mala dubina Jadrana, što olakšava eksploataciju i čini ju znatno jeftinijom od bušenja i crpljenja na velikim dubinama, biti atraktivna velikim svjetskim igračima. Tome se nadaju i u hrvatskoj Vladi. Za manje od tri mjeseca najavljuju raspisivanje međunarodnog natječaja kojim će u koncesiju ponuditi podmorska naftna polja.
Dvadesetak kompanija već je izrazilo načelno zanimanje za eksploataciju jadranskog plina i nafte. Hrvatskoj sada predstoji posao da pojas od 12.000 četvornih kilometara Jadrana podijeli u blokove, koje će potom, zainteresiranim naftnim kompanijama ponudi u višegodišnju koncesiju. Norvežani, čiji se posao procjenjuje na više od 12 milijuna dolara, naplatit će se tako da prikupljenu dokumentaciju o istraživanju mogu prodati zainteresiranim kompanijama, koje će potom, kad ih prouče, odlučiti hoće li se natjecati za koncesiju. Prihod od prodaje prvih pet paketa dokumentacije pripast će isključivo njima, dok će novac od daljnje prodaje dijeliti s hrvatskom državom, u omjeru pola – pola.
Hrvatska naftna kompanija INA (ako se još tako može nazvati budući da mađarski MOL ima upravljačka prava nad tom tvrtkom) koja je ranije također istraživala potencijalna naftna nalazišta u jadranskom podmorju izašla je s podacima da bi ondje moglo ležati oko 2,8 milijardi barela ekvivalenta nafte (plina i nafte).
Norvežani nisu izašli s brojevima, pa je nepoznato jesu li procijenjene zalihe Ine bile podcijenjene ili precijenjene. No, ako je 2,8 milijardi barela barem približno onome što bi pod Jadranom moglo ležati, radi se o ogromnom bogatstvu. Usporedbe radi: norveške zalihe nafte procijenjene su na 6,8 milijardi barela; dosadašnje hrvatske zalihe bile su tek 80 milijuna barela, a Ina je u cijeloj svojoj povijesti iz nalazišta u Hrvatskoj izvukla samo 184 milijuna tona ekvivalenta nafte. Sadašnjom proizvodnjom nafte i plina Hrvatska pokriva oko 30 posto vlastitih potreba za tim energentima.
Za razliku od političara, naftni stručnjaci u svojim su procjenama mnogo oprezniji. Ne samo kad su u pitanju moguće količine, već i kad se radi o vremenu u kojem bi mogla početi eksploatacija plina i nafte. Tako Mirko Zelić iz Ina-Naftaplina upozorava da se od potencijalnih količina može iskoristiti od 20 do 40 posto zaliha. Čak ako je i tako, još uvijek se radi o više od milijardu barela. Ako se cijena nafte na svjetskom tržištu kreće oko 100 dolara po barelu, jadranska nafta vrijedi bar 100 milijardi dolara!
Što se početka eksploatacije tiče, u najboljem slučaju ono bi moglo početi za desetak godina. Kompanija koja se na temelju podataka koje su prikupili Norvežani odlučiti kupiti koncesiju, morat će obaviti dodatna istraživanja koja traju između tri i pet godina, a zatim će im trebati još toliko vremena da postave tornjeve i bušenjem dopru do nalazišta.
Još nije poznat ni model po kojem će Hrvatska dopustiti eksploataciju nafte i plina. Vjerojatniji je onaj što ga primjenjuje većina zemalja – postotak od proizvedene količine, umjesto jednokratnog plaćanja za kupnju polja, kako je to riješeno u Sjedinjenim Američkim Državama. Zanimljiv je model kakav primjenjuje Norveška, država s kojom ministar Vrdoljak već uspoređuje Hrvatsku. Ta skandinavska zemlja od koncesionara dobiva čak 78 posto vrijednosti izvađene nafte, ali u istom omjeru kompanijama pokriva trošak kojeg su imale prije pokretanja proizvodnje. A ti troškovi nisu mali.
Mogući prihod od nafte mogao bi preporoditi Hrvatsku, jer bi se novac zarađen koncesijskim ugovorima slijevao u državni proračun, vreću bez dna, zbog čega se Hrvatska neprekidno zadužuje i zbog čega se vanjski dug vrtoglavo približava zastrašujućoj svoti od 50 milijardi eura. No, ekolozi istovremeno upozoravaju da s eksploatacijom nalazišta nafte u Jadranu treba biti vrlo oprezan, jer bi svaka veća havarija – a takve u eksploataciji nafte nisu rijetkost – mogla nepovratno uništiti hrvatski turizam koji zemlji donosi bar sedam milijardi eura godišnje.
