Iako je smrt Ivice Račana bila očekivana ona je potresla Hrvatsku. "Račan je obilježio noviju hrvatsku povijest. Uz brojne političke i državne dužnosti koje je obnašao, ostat će zapamćen kao čovjek koji je omogućio demokratske promjene u Hrvatskoj, te kao premijer koji je Hrvatsku usmjerio na europski put", rekao je povodom njegove smrti predsjednik Republike Mesić
Iako je smrt Ivice Račana bila očekivana - bolovao je od karcinoma bubrega s metastazama na mozgu - ona je potresla Hrvatsku. Bivši hrvatski premijer (2000. - 2003.) i predsjednik najjače opozicijske stranke, Socijaldemokratske partije (SDP) umro je u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu u noći sa subote na nedjelju, 29. travnja.
U prvim izjavama u povodu njegove smrti naglašavaju se prijelomne točke njegove političke karijere: napuštanje Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, na kongresu te stranke u siječnju 1990.; potom raspisivanje prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj; mirna predaja vlasti koju je izgubio, te ponovno osvajanje vlasti 2000. godine, kada je s koalicijom ideološki bliskih stranaka okončao desetgodišnju vladavinu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Franje Tuđmana.
Račanu su za života mnogi politički suparnici zamjerali komunističku prošlost, i to ponajprije oni iz redova HDZ-a, Franje Tuđmana. Mada je Tuđman također bio član Komunističke partije, a uz to i komunistički general, njemu se to - za razliku od Račana - opraštalo. Ipak, Račan je bio taj koji je, shvaćaju promjene, ali i opasnosti koje su se nadvile nad raspadajućom Jugoslavijom, u siječnju 1990., zajedno sa slovenskom delegacijom, napustio najveći skup jugoslavenskih komunista u Beogradu. Bio je svjestan da Slobodan Milošević već naveliko manipulira dijelom vodstva Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), pa je odlučio izvući iz toga Hrvatsku.
Vratio se u Zagreb i raspisao prijevremene, prve višestranačke izbore, nakon što su nakon Drugog svjetskog rata komunisti u Jugoslaviji i Hrvatskoj preuzeli vlast. Bio je to mudar i hrabar potez. Tenzije u hrvatskom društvu bile su na granici podnošljivosti i odgađanje izbora ili pokušaj manipulacije, moglo je dovesti do krvavih scena kakve su se viđale u socijalističkim zemljama, od Bugarske, tadašnje Čehoslovačke i DDR-a, do Rumunjske. Izbori su bili jedino rješenje, mada je Račan bio vjerojatno svjestan da će ih izgubiti.
Kad je izgubio izbore, mirno je i bez ustezanja predao vlast. Dolazi teško vrijeme za njegovu partiju, a na parlamentarnim izborima 1992. jedva prelazi izborni prag. Čini odlučne korake u transformiranju partije iz komunističke u socijaldemokratsku i postupno dobiva povjerenje birača. Tri tjedna nakon Tuđmanove smrti, 3. siječnja 2000. dobiva izbore i tako postaje jednini od bivših komunističkih vođa kome je uspjelo ponovno se vratiti na vlast.
Hrvatska je u to vrijeme, zbog politike Franje Tuđmana bila izolirana i Račan je, zajedno s novoizabranim predsjednikom Republike, Stjepanom Mesićem, puno učinio na njenom približavanju Europi. Uostalom, Račan je bio taj koji je, kao hrvatski premijer, podnio kandidaturu Zagreba za prijem u Uniju. Na tom putu Hrvatska je sada prilično odmakla i realno je očekivati da postane članicom EU do kraja ovog desetljeća.Te Račanove zasluge ističu podjednako njegovi istomišljenici, kao i politički protivnici.
"Račan je obilježio noviju hrvatsku povijest. Uz brojne političke i državne dužnosti koje je obnašao, ostat će zapamćen kao čovjek koji je omogućio demokratske promjene u Hrvatskoj, te kao premijer koji je Hrvatsku usmjerio na europski put", rekao je povodom njegove smrti predsjednik Republike Mesić.
I premijer Ivo Sanader, kojem je Račan bio najžešći politički takmac, ističe njegovu ulogu u trasiranju puta prema Europskoj Uniji: "U našem rivalstvu i političkoj utakmici znali smo naći razumijevanja i nadići stranačke razlike, uvijek kada je bilo riječi o nacionalnim interesima. Tako smo zajednički kreirali Savez za Europu, jer smo znali da je budućnost Hrvatske u Europskoj Uniji i transnacionalnim integracijama", rekao je Sanader.
Odlazak Račana s političke scene, samo nešto više od pola godine pred parlamentarne izbore, zacijelo će imati implikacije i na rezultate izbora. Politički analitičar Davor Gjenero upozorava da je Račanova bolest i suosjećanje prema njemu, podigla rejting SDP-a i da je ta stranka, prema većini ispitivanja javnog mišljenja, dostigla ili prestigla rejting vladajućeg HDZ-a. "Račan je stvorio stranku koja će sigurno imati snage da mu nađe odgovarajuću zamjenu i ne spadam među one koji misle kako će nakon njegovog odlaska u stanci nastati kriza", kaže Gjenero.
Spekulacije o mogućoj krizi unutar najjače opozicijske stranke pojavile su se u javnosti nakon što je - samo dva tjedna poslije ostavke Račana na čelu SDP-a - nekoliko njegovih najbližih suradnika najavilo kandidaturu za predsjednika. No, analitičari smatraju da je to normalno i da više kandidata za Račanova nasljednika neće stvoriti raskole u stranci, koji bi mogli dovesti do njenog cijepanja. Naime, tvrde ti analitičari, u kratkoj povijesti višestranačja u Hrvatskoj, bilo je pokušaja odvajanja od stranke i stvaranja novih, ali su one ubrzo nestajale s političke scene ili su u najboljem slučaju ostale tek marginalne.
Odlazak Račana s političke scene u svakom slučaju predstavlja gubitak za Hrvatsku politiku. Bio je jedan od rijetkih političara iza kojeg se nisu vukli repovi skandala i afera. Autor biografske knjige "Račan", objavljene 2005. godine, novinar Zdenko Duka, naziva ga najznačajnijim suvremenim hrvatskim političarom i dodaje: "Bio je stamen i pošten čovjek i oko njega se nisu vukle afere. Znao je oko sebe okupiti ljude, nije vladao kao autokrat, već snagom svog autoriteta. Njegova oproštajna ostavka koju je dao prije tri tjedna, pokazala je tu njegovu ljudsku hrabrosti i veličinu".
Račan je ostavku na mjesto predsjednika SDP-a podnio 11. travnja, napisavši u njoj svojim stranačkim kolegama kako će dalje morati nastaviti bez njega.
Po njegovoj vlastitoj želji bit će pokopan u nazočnosti obitelji i najužeg kruga prijatelja, pa datum i mjesto njegove sahrane nisu objavljeni.
