Upravo se privatizacija i način kako je ona provedena u Hrvatskoj često opisuje kao "pljačka stoljeća". Hapšenjem čelnih ljudi Hrvatskog fonda za privatizaciju, Hrvatska se, po prvim ocjenama, suočila s najvećim korupcijskim skandalom u svojoj novijoj povijesti
Hapšenjem čelnih ljudi Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP), zbog primanja mita u iznosima koji se mjere milijunima eura, Hrvatska se, po prvim ocjenama, suočila s najvećim korupcijskim skandalom u svojoj novijoj povijesti. Dok se trojica potpredsjednika Fonda (četvrti potpredsjednik je u bijegu), te trojica odvjetnika već nalaze u pritvoru, u javnost postupno cure podaci o razmjerima pljačke koji su toliki da je hrvatski premijer Ivo Sanader najavio ukidanje te institucije.
Tajni agenti godinu su dana pratili čelne ljude Hrvatskog fonda za privatizaciju, ustanove koja je utemeljena zbog privatizacije nekadašnjih državnih poduzeća. Upravo se privatizacija i način kako je ona provedena u Hrvatskoj često opisuje kao "pljačka stoljeća" u kojoj su mnoga vrijedna poduzeća, hoteli, banke i nekretnine - ukratko, ogromno nacionalno bogatstvo - prodani pod sumnjivim okolnostima i sumnjivim cijenama.
- Centar korupcije, njen hardware je Fond za privatizaciju. Ne znamo gdje je software, došli smo samo do hardwarea i slomit ćemo ga - rekao je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić prošle subote prijepodne, zbunjenim novinarima koji nisu znali o čemu se uopće radi. Dok je Mesić to govorio novinarima, policija je hapsila osumnjičene. Cijela akcija vođena je u strogoj konspirativnosti. Agenti tajnih službi, predstavljajući se kao poslovni ljudi, s čelnicima Fonda pregovarali su o kupnji tvrtki ponuđenih za privatizaciju, i pritom im donosili novac kojeg su ovi tražili za uslugu.
- Bili su toliko bahati i toliko puni novca da su - da biste uopće s njima mogli započeti posao - tražili 50.000 eura, kako su oni to nazivali, "za kavu" - rekao je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kad se pred novinarima pohvalio da je akcija pod kodnim imenom "Maestro", uspješno okončana. Zanimljivo, akcija je dobila naziv po jednom od potpredsjednika Fonda koji je bio poznat po lijepom pjevanju talijanskih kancona.
Čelnici Fonda, tražili su i dobivali ogromne svote novca da bi kupcima pojedinih poduzeća, hotela ili vrijednih nekretnina pomagali da po znatno nižim cijenama od stvarnih dođu u posjed ogromnih bogatstava. Iako je bila javna tajna da su za takve usluge tažili mito u iznosu od 10 do 15 posto vrijednosti onoga što se prodavalo, godinama se toleriralo takvo ponašanje. U međuvremenu, ti su postoci rasli, pa - tvrde upućeni - posljednjih se godina tražilo već 30 posto, a u nekim slučajevima i 50 posto vrijednosti onoga što se prodavalo.
Premijer Ivo Sanader, svjestan razmjera korupcije koja je vladala u Fondu, odmah je najavio kako će ga raspustiti i formirati novu agenciju sastavljenu od posve novih ljudi. On je činjenicu o razotkrivanju velikog korupcijskog skandala odmah pokušao označiti odlučnošću njegove Vlade da se obračuna s kriminalom. No, oporba se ne zadovoljava takvim tumačenjem i hvatanjem ipak "sitnih riba". Budući da su u Upravnom odboru HFP-a sjedili potpredsjednik Vlade i još dvoje ministara, oporba zahtijeva ostavku Sanaderovog kabineta. Upravni odbor Fonda, naime, raspravlja o svim važnim privatizacijskim odlukama i teško je eliminirati odgovornost njegovih članova.
- Umjesto da nam plješću, traže našu odgovornost - izjavio je Sanader, komentirajući zahtjeve oporbe. Dokle će međutim stići istraga i gdje se nalazi njen "software", o kojem je govorio predsjednik Mesić, teško je reći. U svakom slučaju oporba će skandal iskoristiti kako bi što više naštetila Sanaderu i njegovoj stranci pred parlamentarne izbore koji će se održati sljedeće jeseni.
Najjača oporbena stranka, Socijaldemokratska partija (SDP), koja bi po svim istraživanjima javnog mišljenja - da su izbori danas - odnijela pobjedu, najavila je kako će, dođe li na vlast, zahtijevati povrat opljačkanog novca u procesu privatizacije. Tu ideju snažno podupire predsjednik Stjepan Mesić koji je već ranije izašao s inicijativom da se donese zakon protiv ratnog profiterstva kojim bi se oduzela imovina osobama koje su se u ratu - dok je većina Hrvata branila svoju domovinu - enormno obogatili švercom oružja i kriminalom.
Iako je već više puta pokušavano kazniti odgovorne za privatizacijsku "pljačku stoljeća", te iako je čak bio donesen i zakon o reviziji pretvorbe, nikakvih spektakularnih rezultata nije bilo. Prevladavala je logika, koju je izrazio jedan saborski zastupnik, i koja je ušla u politički žargon, a koja glasi: Tko je jamo, jamio je! (Tko je ukrao, ukrao je!). No, novi šef SDP-a, Zoran Milanović, najavio je kako će ta zgodna izreka, koja simbolizira mirenje s krađom, kad socijaldemokrati dođu na vlast, biti preformulirana u "Tko je jamio (ukrao), vratit će!
Posljedice privatizacije bile su pogubne, nacionalno bogatstvo rasprodano je kojekakvim sumnjivim poduzetnicima koji su kupovali tvornice, hotele i državne nekretnine bez kune u džepu, a potom ono što su olako kupili prodavali ili na nekretnine, stavljajući ih pod hipoteku, podizali ogromne kredite, a tako dobiveni novac prebacivali na inozemne račune. Stotine tisuća radnika u tako upropaštenim tvrtkama ostalo je na ulici, bez nade da posao nađu negdje drugdje.
Hapšenjem čelnih ljudi Fonda za privatizaciju Hrvatska ulazi u vruće ljeto. Ono će se nastaviti i u jesen - kada počinje kampanja za parlamentarne izbore koji će se, kako je najavljeno, održati u studenom.
