Branimir Glavas
Da bi izbjegao ili bar odgodio suočenje s pravdom, Glavaš se upustio u štrajk glađu. Tako se iz uloge potencijalnog zločinca, uspio pretvoriti u žrtvu. Njegova moguća smrt u zatvoru uplašila je, čini se, vrh vladajućeg HDZ-a i samog premijera Sanadera
Je li Hrvatska, kako to tvrde neki analitičari, ušla u "drugu nacionalističku revoluciju" čiji su akteri samo čekali povod da bi mogli zbiti svoje redove? Taj povod izazvan je proteklih tjedana "slučajem Glavaš", pritvorenog pa puštenog saborskog zastupnika, okrivljenog za teške ratne zločine. No, da bi izbjegao ili bar odgodio suočenje s pravdom, Glavaš se upustio u štrajk glađu. Tako se iz uloge potencijalnog zločinca, uspio pretvoriti u žrtvu. Glavašev višetjedni zatvorski štrajk glađu - kojeg je, prema vlastitom tumačenju pokrenuo jer mu je tužiteljstvo, pored ranijih inkriminacija, stavilo na teret i ubojstva nekoliko osječkih Srba, okrutno likvidiranih na obali Drave 1991. godine - doveo je do ozbiljne političke krize. Njegova moguća smrt u zatvoru uplašila je, čini se, vrh vladajućeg HDZ-a i samog premijera Sanadera, pa je istraga u "slučaju Glavaš", odlukom istražnog suca, zbog lošeg zdravstvenog stanja okrivljenika, privremeno prekinuta. Glavaš je, kako je objasnio istražni sudac, prošlog petka, 2. prosinca, zbog toga pušten na slobodu.
No, Glavaševo štrajkanje glađu i činjenica da se jedan (umirovljeni) hrvatski general nalazi u pritvoru, snažno je homogenizirala radikalnu desnicu. U tom šarolikom i do jučer prilično nesložnom društvu odjednom se - pod egidom brige za Glavašev život ugrožen štrajkom glađu - našao dio hrvatskih biskupa; 19 akademika; obitelj pokojnog predsjednika Franje Tuđmana; utjecajni, visoko nakladni Večernji list; bivši Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku Ivić Pašalić; generali koje je, zbog miješanja u politički život zemlje, 2000. godine umirovio predsjednik Mesić; predstavnici raznih veteranskih udruga...
Davor Butković, komentator liberalno orijentiranog Jutarnjeg lista, tvrdi kako se cijeli ta "radikalno nacionalistička revolucija" ustalasa ne toliko zbog Glavaša, već zbog toga što on "simbolizira skup vrijednosti koje je Hrvatska prevladala u devedesetim godinama, a koje su i dalje vrlo prisutne u pojedinim krugovima". Oni, kako tvrdi taj komentator, zagovaraju "povratak Tuđmanove Hrvatske" i ne mire se s činjenicom da Hrvatska danas više nije ona iz sredine devedesetih, izolirana, nacionalizmom zarobljena zemlja, već moderna država koja krupnim koracima grabi ka članstvu u Europsku Uniju.
No, "slučaj Glavaš" i njegovo ucjenjivanje pravosuđa štrajkom glađu, za kojeg je tvrdio kako će ići do kraja, pokazao je međutim da je dosegnuti stupanj demokratizacije i odlučnosti Vlade premijera Sanadera da u zemlju uvede europske standarde, proces koji ima tek plitke korijene i koje može iščupati iole ozbiljnija politička bura. Nakon što je Glavaš, okrivljenik za najteža kaznena djela, ratni zločin, pušten na slobodu, neki analitičari idu tako daleko da taj presedan nazivaju "slomom pravne države". Što će se kažu oni, dogoditi ako se sada svi okrivljenici, ili oni koji već jesu u zatvoru na izdržavanju kazne, počnu ponašati kao Glavaš: štrajkom glađu i ucjenom kako će umrijeti u zatvoru, ishode oslobađanje.
Poznati pravi stručnjak, Čedo Prodanović, zagrebački odvjetnik s velikim iskustvom u suđenjima za ratni zločine kaže pak kako je slučaj Glavaš otvorio Pandorinu kutiju: "Da sam ja okrivljenik i pritvorenik za ratni zločin, od sutra bih, također, počeo štrajk glađu", kaže Prodanović. "Kako će se to reflektirati i kakve će sve reperkusije imati na druge slučajeve koji su pred našim sudovima, teško je reći. Ali je činjenica da se uvodi presedan. Jer, ni jedan ovakav slučaj do sada nije poznat".
Dio analitičara smatra kako je na odluku istražnog suca da se Glavaša, zbog slabog zdravstvenog stanja pusti na slobodu, snažno utjecala politika. Iako u Hrvatskoj svi govore da je pravosuđe neovisno, teško se oteti dojmu da to nije potpuno točno. No, politički analitičar Davor Gjenero, u izjavi za Osservatorio Balcani, stvari vidi ponešto drugačije: "Mislim da je odluka o Glavaševu puštanju iz pritvora rezultat užasnog pritiska koje su stvorili nacional-radikalni mediji i skupine oko njih i negativne kadrovske selekcije u pravosuđu, izgrađene u Tuđmanovo vrijeme. Tada su u pravosuđe - od sudskih vještaka do sudaca - dovođeni ljudi koji će, kako je to zahtijevao Tuđman, provoditi državnu politiku. No, oni koji iz pozadine vode Glavaševu obranu, različitim opstrukcijama, kao što je ovaj prekid istražnog postupka i puštanje Glavaša na slobodu, žele donošenje ključnih odluka u tom slučaju - kao što je podizanje ili odustajanje od optužnice - što je moguće više primaknuti datumu parlamentarnih izbora. Tako žele otvoriti krizu unutar vladajuće stranke i uzdrmati poziciju premijera Sanadera, čiji je autoritet, baš zbog slučaja Glavaš, već poljuljan".
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u priopćenju upućenom naciji prošlog ponedjeljka, upozorava da je zemlji, zbog načina kako se vodi slučaj, nanesena ozbiljna šteta.
"Svi oni koji su se na bilo koji način, a izvan zakonom utvrđene procedure, umiješali u 'slučaj Glavaš', pokazali su da im nije stalo ni do poštivanja pravne države, ni do utvrđivanja istine, ni do razjašnjavanja zločina koji bacaju tamnu sjenku na sve sudionike Domovinskoga rata, a ni do sudbine Branimira Glavaša. Njihov je jasan, prepoznatljiv i jedini cilj - destabiliziranje prilika u zemlji i diskreditiranje napora što se poduzimaju na svim područjima kako bi se Hrvatska u najkraćem mogućem roku osposobila za ulazak u Evropsku Uniju. To se odnosi i na one koji su svoje akcije prekrivali plaštem navodnih humanitarnih razloga", kaže Mesić.
I dok desnica trijumfira, smatrajući kako je na "slučaju Glavaš" dobila prvu važnu bitku, te kako će ga i dalje moći koristiti za svoje političke ciljeve, analitičari upozoravaju da premijer Sanader nužno mora donijeti neke važne odluke. On se prije svega, smatraju oni, mora riješiti predsjednika parlamenta, Vladimira Šeksa, koji je za vrijeme rata, dok je Glavaš zapovijedao obranom Osijeka - dakle u vrijeme kada su počinjeni zločini koji se stavljaju na teret Glavašu - bio predsjednik kriznog štaba, svojevrsne ad hoc vlasti koja je koordinirala civilne i vojne aktivnosti. Glavaš je više puta do sada izjavljivao da je Šeks bio upućen u sve što se zbivalo u Osijeku, ali do sada - iako je to najavljivao - nije iznio dokaze o njegovoj izravnoj umiješanosti u ratne zločine.
No. pitanje je koliko Sanader, u izbornoj godini, ima snage otvoriti to pitanje. Njegova ocjena je li mu Šeks uteg oko vrata, ili njegovo micanje može pretvoriti u veliki politički dob, još se očito, vrlo pažljivo važe.
