Italija-Slovenija, ekološka povezanost

U pograničnom području između Italije i Slovenije nalaze se dva parka prirode koji surađuju već godinama. Razgovarali smo s Antoniom Andrichom, ravnateljom Parka prirode Julijsko predgorje

Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Triglavskim nacionalnim parkom u Sloveniji, Park prirode Julijsko predgorje uključen je u projekt Adrion Interreg Dinalpconnect , fokusirajući se na jedno pilot područje između Italije i Slovenije koje ima vrlo bitnu ulogu kao “poveznica“ između Dinarskih planina i Alpa. Razgovarali smo s ravnateljom Parka Julijsko predgorje Antoniom Andrichom.

Čime se bavi projekt Dinalpconnect i što točno znači “ekološka povezanost“?

Projekt Dinalpconnect se djelomice nadovezuje na jedan prethodni projekt realiziran duž alpskog luka, ALPBIONET 2030 , obuhvatajući, međutim, i Dinarske planine, koje su povezane s alpskim lukom preko pilot područja smještenog između Italije i Slovenije koje, kao pogranično područje, predstavlja svojevrsnu poveznicu.

Što je ekološka povezanost? Ključno pitanje je shvatiti koje barijere i prepreke – ne samo fizičke prirode, nego i one vezane uz upravljanje parkovima – mogu ugroziti i onemogućiti “slobodno cirkuliranje“, odnosno kretanje životinjskih vrsta između dva područja.

Projekt je fokusiran na rješavanje ove problematike u određenim pilot područjima smještenim između različitih zemalja. Tema ekološke povezanost je uvijek aktualna kada se govori o okolišu, no naš cilj je pokrenuti dijalog među državama koje imaju različita pravila, običaje i zakone, ali i različite kulture upravljanja parkovima.

Dakle, imajući u vidu razlike među državama uključenim u projekt, kao i geografske, geomorfološke i prirodne specifičnosti pilot područja, trudimo se shvatiti koji problematični aspekti mogu na neki način utjecati na ekološku povezanost.

Na primjer, strategija upravljanja lovom se često razlikuje od države do države i to može predstavljati problem. Isto tako, upravljanje šumama je često utemeljeno na različitim principima, negdje se neguje naturalističko šumarstvo, negdje se pak još uvijek pribjegava totalnoj sječi drveća. Određene životinjske vrste se u nekim zemljama smatraju autohtonim, a u drugim alohtonim vrstama. Dakle, postoje bitne razlike.

U tom kontekstu, cilj projekta je pokrenuti dijalog i pokušati izgraditi odozdo, dakle uključujući lokalne partnere, mreže za razmijenu sadržaja i ideja, unatoč brojnim preprekama kojih smo svijesni. Naime, određene odluke se donose na političkoj razini, mi možemo iznijeti mnogo dobrih prijedloga, ali da bi se nešto uradilo uvijek je potrebna politička volja.

Park prirode Julijsko predgorje već godinama surađuje s Triglavskim nacionalni parkom u Sloveniji...

Upravo tako. Oba parka su članovi Europske federacije nacionalnih parkova i zaštićenih područja (EUROPARC ). Ova federacija je kreirala mrežu prekograničnih parkova koji međusobno surađuju upravo u realiziranju ciljeva koje sam maloprije spomenuo, a koji već od ranije zajednički rade na području istraživanja i informiranja javnosti o temama vezanim uz upravljanje parkovima prirode. Mi smo 2009. godine proglašeni takozvanom “transboundary ecoregion“ kojoj, pored našeg parka i Triglavskog nacionalnog parka, pripada i biosferni rezervat slovenskih Julijskih Alpa. Pored toga, 2015. godine ekopodručje Julijskih Alpa dobilo je europski certifikat o održivom turizmu.

Vratimo se projektu Dinalpconnect. Na vašem pilot području bavite se i zaštitom određenih životinjskih vrsta?

U okviru projekta, između ostalog, počeli smo raditi i na definiranju smjernica radi isticanja dobrih praksi i politika koje potiču povezanost, s posebnim naglaskom na pitanje upravljanja šumama. U tom kontekstu smo izdvojili određene životinjske vrste na koje je potrebno obratiti naročitu pozornost, poput divokoze, kozoroga, tetrijeba i uralske sove.

Što se tiče kozoroga, koji je sjedilačka životinja, problem je u to što se kod nas ne smije loviti, a u Sloveniji smije. Ono što smo dosad uradili po tom pitanju, kao i po pitanju nekih drugih vrsta, poput divokoze, jeste usvajanje zajedničkih metoda monitoringa, koje trebaju biti osnova svake dalje politike upravljanja parkovima.

Kako se definiraju akcioni planovi?

Akcioni planovi bit će definirati tijekom radionica namijenjenih svim lokalnih zainteresiranim subjektima, kao što su lovci, šumski čuvari, regionalni uredi koje se bave bioraznolikošću, dakle svi oni koji su uključeni u upravljanje šumama.

Kako je moguće izmiriti gospodarske djelatnosti i zaštitu ekološke povezanosti?

Projekt Dinalpconnect se bavi i tom problematikom. Krenuli smo od teritorijalne analize svakog pojedinačnog pilot područja u cilju prepoznavanja aktivnosti koje potiču bioraznolikost (tzv. pro-diversity businesses). Radimo na izradi liste tih ekonomskih aktivnosti. Naime, svako pilot područje treba da navede postojeće aktivnosti i napravi bazu podataka.

Potom namjeravamo izraditi smjernice koje bi trebale omogućiti definiranje jednog zajedničkog imenitelja za sve teritorije uključene u projekt, omogućujući tako prepoznavanje ekonomskih aktivnosti koje doprinose ili mogu doprinijeti zaštiti bioraznolikosti, definiranje karakteristika koje moraju imati i eventualno pravila koja moraju poštivati u cilju zaštite bioraznolikosti.

Evo jednog primjera. U pojedinim parkovima, poput našeg i Triglavskog parka, postoje mehanizmi za poticanje određenih gospodarskih djelatnosti. Mi dodjeljujemo tzv. “oznaku parka “ koju smo još davno ustanovili u cilju valoriziranja djelatnosti koje poštuju okoliš, bilo da je riječ o poljoprivrednom, trgovačkom ili turističkom sektoru. Neki drugi teritoriji nemaju tu tradiciju te je cilj projekta objediniti iskustva razvijena na različitim pilot područjima radi izrade zajedničkih smjernica.

Koliko je važna komunikacija za približavanje tema vezanih uz zaštitu bioraznolikosti lokalnim zajednicama, javnosti i građanima?

Komunikacija je uvijek bitna, a njena efikasnost ovisi o sposobnosti partnera uključenih u projekt da se povežu sa lokalnom zajednicom. Često je vrlo teško zainteresirati javnost, osim u slučajevima projekata koji se konkretno bave zaštitom pojedinih vrsta.

Rad sa zainteresiranim subjektima u okviru radionica možda ne spada u područje komunikacija, ali je vrlo efikasan jer tako upoznajete ljude, imate priliku da im objasnite čime se bavi projekt, ali i da saznate njihovo mišljenje, eventualne sugestije...

Projekt Dinalpconnect nije jednostavno predstaviti širokoj javnosti. Nije teško naslutiti suštinu ideje ekološke povezanosti, ali je dosta teže objasniti je. Tema bioraznolikosti također obuhvata kompleksne ideje. Naravno, trudićemo se maksimalno promovirati projekt, ali rezultati projekta, po mom mišljenju, trebaju prije svega doprijeti do onih koji se bave teritorijalnim sustavom.

Koje su prednosti i eventualni nedostaci suradnje sa tako raznolikim partnerima poput sveučilišta, parkova prirode i istraživačkih centara?

Suradnja je neumitno bila uvjetovana pandemijom. Nismo imali mnogo prilika da se bolje upoznamo. U rujnu 2021. organizirali smo prvi susret, u Hrvatskoj, tijekom kojeg smo posjetili neka od pilot područja koja sudjeluju u projektu. Bila je to lijepa prilika za razgovor i razmjenu ideja, a takvi momenti su od ključnog značaja.

Nismo, međutim, imali mogućnosti razmijeniti iskustva kada je riječ o upravljanju zaštićenim područjima, a to je velika šteta jer mi nikada ranije nismo surađivali s tom regijom, koja obuhvata Albaniju, Grčku, Hrvatsku, Crnu Goru...

Kada je riječ o suradnji s različitim institucijama, aktivnosti se odvijaju isključivo unutar pojedinačnih pilot područja, tako da – s obzirom na nemogućnost putovanja – nismo imali puno prilika da vidimo što je urađeno u ostalim pilot područjima.

Problematike na koje smo se fokusirali su također različite: mi se bavimo šumskim biljnim vrstama, dok su se neka druga pilot područja fokusirala na polja za ispašu ili na neke druge vrste staništa, tako da je situacija u različitim pilot područjima potpuno drugačija kako s ekološke točke gledišta tako i kada je riječ o upravljanju.

Po vašem mišljenju, kakve mogućnosti kada je u pitanju teritorijalni razvoj, ali i zapošljavanje, nude inicijative poput projekta Dinalpconnect?

Cilj projekta je definiranje konkretnih akcija koje potom treba provesti u suradnji s partnerima iz druge države, tako da se efekti projekta uglavnom tiču upravljanja. To naravno utječe i na gospodarstvo i zapošljavanje, ali ti sektori nisu naš prioritet.

Pitanje kojem posvećujemo najveću pažnju kada je riječ o gospodarstvu tiče se tzv. biodiversity businesses. Određene odluke vezane uz proizvodnju i ekološki odgovorno ponašanje mogu doprinijeti većoj vidljivosti poduzeća i boljem plasmanu na tržištu. U tom kontekstu je osmišljena i naša “oznaka parka“ koju dodjeljujemo onima koji poštuju i valoriziraju okoliš.