LECA, suživot s velikim zvijerima u Karpatima i u Europi

Velike zvijeri sve češće ponovno naseljavaju prirodna područja na Starom kontinentu: pozitivni pomak u očuvanju ekosustava, ali istovremeno uzrok sukoba sa stanovništvom. Suživot se gradi usklađivanjem zakona, dobrih praksi i znanstvenih znanja. Interreg projekt LECA ide u ovom smjeru

Ako je točno da je pitanje odnosa s velikim zvijerima staro koliko i ljudski rod, točno je i da svaka zemlja ovo pitanje tumači na različit način. Stvari su se promijenile otkad se s manje-više oštrih politika progona prešlo na rigoroznu zaštitu pod okriljem međunarodnih konvencija, poput Bernske konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa i EU Direktive o staništima . No unatoč deklariranim jedinstvenim namjerama, zajednički pristup ovom pitanju i dalje je pusta želja.

Karpatske šume stanište su najveće populacije smeđeg medvjeda na europskom kontinentu (oko 8000 jedinki), jedne od najbrojnijih populacija vuka (preko 4000 jedinki) te oko 2500 karpatskih risova, podvrste euroazijskog risa. Ova oaza bioraznolikosti od ključnog značaja ugrožena je intenzivnim krčenjem šuma, još uvijek raširenim krivolovom i relativno niskim postotkom zaštićenih područja. Dok se u istočnom dijelu Karpata, prije svega u Rumunjskoj, prisustvo velikih zvijeri gotovo podrazumijeva, isto se ne može reći za zemlje na zapadnoj strani planinskog lanca. U Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj razlike u upravljanju populacijama velikih zvijeri prijete ne samo da povećaju probleme i sukobe sa stanovništvom nego i da dugoročno ugroze povratak vrsta kojih do prije nekoliko godina skoro više uopće nije bilo na ovim prostorima.

Upravo iz ovih razloga u travnju ove godine, u sklopu programa Interreg Srednja Europa, pokrenut je trogodišnji projekt LECA – Supporting the Coexistence and Conservation of Carpathian LargE CArnivores (Podrška suživotu i očuvanju velikih karpatskih zvijeri), kojim koordinira Sveučilište Mendel u Brnu, u vrijednosti 2,93 milijuna eura, od čega se 80% financira iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Do ožujka 2026. karpatske zemlje (Češka, Poljska, Slovačka, Mađarska, Ukrajina i Rumunjska) i Slovenija, kao jedini partner izvan Karpata, radit će na usaglašavanju praksi praćenja i upravljanja vukovima, risovima i medvjedima te sprečavanju interferiranja s ljudskim djelatnostima.

Praćenje

“Velike zvijeri ne poznaju granice i njihove populacije sele se iz zemlje u zemlju. Stoga, dugoročni suživot nije moguć bez međunarodne suradnje”, komentira Martin Dul’a, istraživač pri Sveučilištu u Brnu i koordinator projekta.

Prvi korak – kako objašnjava istraživač – jeste usklađivanje praksi praćenja i prikupljanja znanstvenih podataka. “Moramo donositi odluke utemeljene na znanstvenim dokazima. Potrebne su usklađene procedure prebrojavanja i promatranja ponašanja velikih zvijeri sa svih strana granica. Tek kad prikupimo ove podatke moći ćemo raditi na prevenciji sukoba”.

Stručnjaci su odlučili fokusirati se na četiri prekogranična pilot područja posvećena različitim vrstama. Na planinskom lancu Beskidi, između Slovačke i Češke, proučavat će se vuk, u bliskoj suradnji sa slovačkom šumarskom službom. Područje Tatra, između Slovačke i Poljske, bit će posvećeno smeđem medvjedu, uz sudjelovanje Rumunjske u kojoj živi najveća populacija medvjeda u Europi. Preostala dva područja – planina Bieszczady, između Slovačke, Poljske i Ukrajine, i područje koje obuhvaća Slovački krš, između Mađarske i Slovačke – bit će posvećena risu.

Češki i slovački stručnjaci radit će na praćenju vukova, u suradnji sa Šumarskom službom Slovenije, zemlje koja se može pohvaliti dugogodišnjim iskustvom u upravljanju vukovima i gdje se posljednjih godina, unatoč porastu populacije vuka, štete uzrokovane ovom vrstom smanjuju.

“Koristit ćemo daljinske ogrlice za prikupljanje podataka o kretanju populacija koje se s dinarskog područja premještaju u alpsko, kako bismo ih potom usporedili s onim s Beskida”, objašnjava istraživačica Vesna Mihelič Oražem iz Ljubljane. “U narednoj fazi radit ćemo na konkretnim mjerama prevencije i edukacije, u cilju povezivanja edukacijskog programa s radom na poljoprivrednim imanjima”.

Upravljanje konfliktima i hitnim slučajevima

Rašireno je mišljenje da su sukobi posvuda u porastu, no – kako piše na službenoj web stranici projekta – zapravo se ne zna je li ovaj trend vezan za porast populacija velikih zvijeri, ili jednostavno za činjenicu da do sada podaci nisu prikupljani na ujednačen način.

Kada je riječ o prijetnjama po ljudsku sigurnost, u Europi nedvojbeno prednjači smeđi medvjed s preko 300 napada u posljednjih dvadeset godina.

“Medvjed izaziva napetost u odnosima sa stočarima i pčelarima, ali mogućnost napadanja ljudi podiže sukob na potpuno drugačiju razinu u odnosu na ostale velike zvijeri”, komentira Dul’a te dodaje: “Ponekad su turisti i ljudi koji žive u neposrednoj blizini šuma uplašeni, pa radije izbjegavaju odlazak u šumu. Misle da su medvjedi posvuda”.

Znanstvenik smatra da je i po ovom pitanju važno zadržati pristup utemeljen na podacima i raditi na komunikaciji. “Medvjedi uglavnom izbjegavaju ljude. Šanse da ih sretnete veće su u određenim razdobljima godine, poput sezone parenja, kada su mužjaci posebno aktivni. Ženke pak ponekad biraju područja u blizini sela kako mužjaci ne bi naleteli na štence. No ove stvari ljudima se moraju objasniti”. Ispravno ponašanje – ističe Dul’a – znatno doprinosi smanjenju rizika od napada.

Područje najvećih sukoba su Tatre, posebno na slovačkoj strani, gdje se 2021. godine, prvi put od proglašenja nezavisnosti zemlje 1993., dogodio smtronosni napad. “Ako analiziramo podatke, čini se da se broj napada nije mnogo povećao. Postoje doduše određene fluktuacije, uglavnom vezane za sezonu parenja medvjeda te za prisustvo, odnosno odsustvo nekih posebnih skupina, poput lovaca i šumskih radnika”.

Iako je projekt fokusiran na zapadni dio Karpata, tim surađuje s Rumunjskom po pitanju suživota s medvjedom. Između uspješnih napora u smjeru zaštite medvjeda s jedne strane, i najvećeg broja napada na europskom kontinentu s druge, Rumunjska ostaje zemlja u kojoj je suživot s medvjedom dublje ukorijenjen nego bilo gdje drugdje.

“Odabrani smo kao referentno područje na temelju brojnih iskustava, kako pozitivnih tako i negativnih, s velikim zvijerima. Ova iskustva pretočena su u razne projekte usmjerene na poboljšanje tolerancije ljudi, prevenciju i kontrolu krivolova”, objašnjava Radu Mot iz rumunjske nevladine udruge Zarand i dodaje: “Odražavamo, u malom, mnoge situacije koje se trenutno događaju, ili koje bi se u budućnosti mogle dogoditi ne samo u Zapadnim Karpatima nego i u ostatku Europe”.

Upravljanje hitnim slučajevima također se razlikuje od zemlje do zemlje. “U Slovačkoj imamo poseban tim za hitne slučajeve koji se bavi problematičnim medvjedima, a u poljskim Tatrama također postoji interventna skupina za medvjede”, objašnjava Dul’a. Međutim, na transnacionalnoj razini nedostaju zajedničke procedure, iako je – kako komentira znanstvenik – za razliku od nedavnih događanja u Trentinu, u zemljama partnerima polarizacija javnog mnijenja ublažena praksom uklanjanja (koje je gotovo uvijek sinonim za ubijanje) “problematičnih” primjeraka bez velike medijske pompe.

Kada je u pitanju vuk, opasnost od napada na ljude praktički ne postoji, ali isto se ne može reći za stočarstvo, posebno u nedavno naseljenim područjima, gdje se izgubila navika adekvatne zaštite stoke.

“Životinje na ispaši isuviše su lak plijen za vukove. Poduzimanje preventivnih mjera, poput električnih ograda i pasa čuvara, za sada nije dovoljno. Tu je i problem sukoba s lovcima, jer i jedni i drugi bore se za isti plijen. Ovaj sukob naročito je primjetan u Češkoj i Slovačkoj, gdje je lov na divljač vrlo intenzivan, s velikim brojem lovnih rezervata, posebno onih namijenjenih kopitarima”.

Medvjedi i risovi također se sukobljavaju s lovcima oko istog plijena, no dokazi sve jasnije pokazuju da je u pitanju marginalni fenomen, kada je riječ o risovima gotovo zanemariv. “Iako pripadaju velikim zvijerima, shvatili smo da su sukobi s risovima veoma rijetki”.

Držanje pod kontrolom sukoba između velikih zvijeri i ljudi od ključnog je značaja ne samo za zaštitu djelatnosti ljudi koji žive u planinama, često u slabo razvijenim područjima, nego i za sprečavanje krivolova, koji je još uvijek veoma raširen u mnogim dijelovima Karpata gdje, kako objašnjava Dul’a, predstavlja najveći ograničavajući faktor za populacije velikih zvijeri.

Europski pogled

Još jedan veliki problem s kojim će se partneri u projektu morati suočiti jeste hvatanje određenog broja jedinki “unatoč” zakonima koji ih štite. U teoriji, cilj je držati pod kontrolom populacije velikih zvijeri, pa samim tim i konfliktne situacije. Međutim, u praksi države koje sudjeluju u projektu usvajaju sasvim različite kriterije, s rezultatima čiji se efekti osjećaju daleko izvan nacionalnih granica.

Tako je na primjer u Slovačkoj u razdoblju od 2000. do 2009. legalno ubijeno više od 70 medvjeda, dok od 2021. na godišnoj razini biva ubijeno oko osam jedinki vuka, neovisno o procjeni zdravstvenog stanja populacije vuka, što negativno utječe na povratak ove vrste u Češku.

“Problem nije ograničen na Karpate, tiče se i alpskih zemalja”, ističe Rok Černe iz Slovenske šumarske službe. “Teško je uvjeriti uzgajivače da se određene vrste ne smiju dirati, dok se odmah s druge strane granice radi suprotno. Sve zemlje trebale bi preuzeti istu odgovornost za održavanje stabilnih populacija velikih zvijeri, iako je naravno potrebno imati u vidu specifičnosti pojedinih situacija”.

Prevazilaženje granica Karpata sastavni je dio projekta o samog početka. Nakon terenskog testiranja raznih pristupa i preventivnih mjera, partneri će pripremiti zajedničke smjernice koje će podijeliti s drugim subjektima.

“Željeli bismo podijeliti iskustva i rezultate, uključujući eventualne nepovoljne nalaze, i replicirati dobra rješenja na nacionalnoj i transnacionalnoj razini”, objašnjava Dul’a precizirajući: “Mislim na suradnju ne samo sa zemljama koje su pristupile Karpatskoj konvenciji nego i sa potpisnicama Alpske konvencije te sa skupinama znanstvenika i institucijama u zemljama, poput Italije, koje se posljednjih godina suočavaju s važnim pitanjem suživota s velikim zvijerima”.