Europska unija i novi vidovi govora mržnje

Aktualne tenzije između Europske unije i Rusije direktno se odražavaju na europsku politiku borbe protiv govora mržnje. Sve veća pažnja posvjećuje se ulozi ruskih televizijskih kuća u Istočnoj Europi

17. veljače 2017. Europska komisija je odobrila suspenziju emitiranja ruskog TV kanala RTR Planeta u Litvi. Riječ je o međunarodnom programu ruske državne radio-televizije VGTRK, koji se emitira u čitavom svijetu, a koji su litvanske vlasti u studenom prošle godine optužile za raspirivanje mržnje. Naime, u pojedinim emisijama tog kanala prijećeno je ruskom vojnom intervencijom protiv izvesnih zemljama, uključujući baltičke republike, te je pozivano na upotrebu sile u brojnim drugim zemljama. Europska komisija je svojom odlukom formalno potvrdila postojanje “uvjerljivih dokaza“ koji opravdavaju suspenziju emitiranja pomenutog kanala na period od tri mjeseca.

Sve televizijske kuće koje svoje programe emitiraju na području Europske unije obvezne su poštovati odredbe predviđene Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama iz 2010, prema kojoj države članice mogu poduzeti sankcione mjere protiv onih pružatelja medijskih usluga koji promoviraju govor mržnje (hate speech), odnosno javno potiču na mržnju i nasilje protiv pojedinaca i grupa na temelju njihove etničke, nacionalne ili vjerske pripadnosti, ili pak njihovog spola. Međutim, ograničavanje emitiranja dozvoljeno je isključivo u slučaju eksplicitnog, ozbiljnog i teškog kršenja odredbi.

Upravo ovih tjedana Europski parlament raspravlja o izmjenama pomenute Direktive, kojima se nastoje uzeti u obzir neke od promjena koje su obilježile razvoj digitalnog tržišta tokom proteklih godina, tako što bi, na primjer, veća pažnja bila posvjećena sadržajima koje se prenose putem YouTube-a i ostalih digitalnih platformi. Što se tiče govora mržnje, revidirana direktiva bi trebala proširiti definiciju tog pojma, uključujuću u nju i poticanje na mržnju i nasilje protiv pojedinaca i grupa na temelju njihovog seksualnog usmjerenja, invaliditeta ili starosne dobi.

Prethodni slučajevi

Litvanske vlasti su već 2015. godine suspendirale emitiranje kanala RTR Planeta na nekoliko mjeseci, a Europska komisija je i tada potvrdila opravdanost izrečene sankcije. Litvanski slučaj, međutim, nije izoliran: u proteklih nekoliko godina zabilježeno je više slučajeva obustave emitiranja ruskih kanala u Istočnoj Europi. Tako je, na primjer, kanal RTR Planeta dobio zabranu emitiranja na nekoliko mjeseci i od latvijskih vlasti, dok su one moldavske 2015. suspendirale emitiranje kanala Rossiya 24 (Рoccия 24), koji djeluje pod okriljem iste medijske kuće, izričući pri tom sankcije i brojnim drugim kanalima na ruskom jeziku; i ukrajinske vlasti su, tijekom proteklih godina, više puta zabranjivale emitiranje ruskih kanala.

U svim pomenutim zemljama, sporni televizijski kanali bili su optuženi za širenje ruske propagande i poticanje na mržnju i nasilje. Smatra se da su, plasiranjem nepotpunih, iskrivljenih ili lažnih informacija, pokušali manipulirati javnim mnijenjem, te raspiriti tenzije između rusofonih i ostalih zajednica koje žive na teritoriji tih zemalja. Naime, Rusi čine oko 26% ukupnog stanovništva u Latviji, 6% u Litvi i 10% u Moldaviji, a upravo je prisustvo brojne ruske, odnosno rusofone zajednice u Ukrajini i Transnistriji iskorišteno od strane Rusije za opravdavanje sopstvenih vojnih intervencija u tim zemljama.

Suspenzija celokupnog programa određenog emitera od strane nadležnih organa nije nešto što se dešava samo u Europi, ali zabrana emitiranja ruskih televizijskih kanala u Litvi i Latviji predstavlja presedan kada je riječ o Europskoj uniji, koja se snažno zalaže za pluralizam medija. Jedan od rijetkih sličnih slučajeva ticao se zabrane emitiranja TV kanala Al Manar, povezanog sa Hezbolahom, koju su, na sopstvenu inicijativu, uvele neke od država članica prije stupanja na snagu pomenute Direktive koja zabranjuje poticanje na mržnju i nasilje u televizijskim programima.

Novìne

Proteklih godina Europska unije je, u svojoj angažiranosti na suzbijanju govora mržnje, uglavnom ostavljala po strani tradicionalne medije, fokusirajući se na problem širenja mržnje i poticanja na nasilje putem interneta, prije svega putem društvenih mreža. O tome svjedoči i činjenica da je Kodeks o postupanju za borbu protiv govora mržnje, koji je Europska komisija objavila u svibnju prošle godine, formuliran u suradnji s velikim IT poduzećima (čijih se aktivnosti isključivo i tiče) a ne s novinskim i televizijskim kućama.

Čak i u onim prilikama kada tradicionalni mediji i pojedinačni novinari bivaju predmet interesovanja europskih institucija, viđeni su uglavnom kao žrtve govora mržnje, ali ne i kao njegovi potencijalni promoteri, što je bio slučaj i tokom poslednjeg Godišnjeg kolokvija o stanju temeljnih prava u EU-u, organiziranog u studenom prošle godine od strane Europske komisije i posvjećenog medijskom pluralizmu. Uostalom, Europska unija nikad nije štedela kritike na račun autoritarnih i poluautoritarnih režima poznatih po represivnim akcijama protiv novinara i zatvaranju ili zabrani rada medijskih kuća.

Upravo u cilju spriječavanja potencijalnih zlouporaba, nova europska direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama predviđa da sankcije prema medijima koji raspiruju mržnju mogu biti izrečene isključivo od strane neovisnih regulatornih tijela, nipošto od strane organa vlasti.

Kada je riječ o europskim naporima na suzbijanju govora mržnje, zabrana emitiranja RTR Planeta u Litvi presedan je u još jednom smislu. Naime, angažiranost Europske unije na tom polju u prošlosti je uglavnom bila fokusirana na napade protiv pojedinaca i etničkih ili vjerskih manjina, te ako posmatramo aktivnost Europskog parlamenta, vidjećemo da su se problematikom govora mržnje prevashodno bavile intergrupa za borbu protiv racizma i promicanje raznolikosti (ARDI) i ona za prava LGBTI osoba, kao i Radna grupa za antisemitizam (WGAS). Nasuprot tome, u slučaju baltičkih republika mete govora mržnje raspirivanog od strane ruskih televizijskih kanala bile su čitave nacije ili većinske etničke zajednice.

Još daleko od konsenzusa

Ostaje za vidjeti koliko suglasnosti zaista postoji po pitanju odluke europskih institucija da uzvrate udarac ruskoj propagandi širenoj putem audiovizualnih medija. Prirodno je da su baltičke republike, s obzirom na svoje specifične karakteristike, naročito zabrinute i aktivne na tom frontu. O tome govori i činjenica da je za pomenutu odluku Europske komisije da odobri suspenziju programa RTR Planeta u Litvi zaslužan estonski političar Andrus Ansip, koji trenutačno obavlja funkciju europskog komesara za digitalnu agendu, kao i to da je ubjedljiva većina eurozastupnika podrijetlom iz Estonije, Latvije i Litve glasovala za usvajanje rezolucije od 23. studenog 2016. kojom se osuđuje propaganda koju protiv EU provode treće strane, a tu se prevashodno misli na Rusiju, te se definira niz mjera za njeno suzbijanje.

Ta ista rezolucija je, međutim, ukazala na postojanje jasne podijeljenosti država članica po pitanju pomenute problematike. Naime, većina eurozastupnika podrijetlom iz zemalja Srednje i Istočne Europe (s izuzetkom onih iz Bugarske) glasovala je za usvajanje rezolucije, dok su zastupnici iz ostalih zemalja uglavnom bili protivni. Razmimoilaženja očito postoje, ali treba imati u vidu da je, na europskoj razini, debata o širenju govora mržnje putem tradicionalnih medija u mnogim svojim aspektima tek u začetku. Prva prilika za pomak u tom pravcu mogla bi biti rasprava o izmjenama direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koju Europski parlament planira održati na jednoj od svojih narednih plenarnih sjednica.

O tome da je polemika na ovu temu već zaživjela, te da će biti vrlo kompleksna, svjedoči i reakcija Europske federacije novinara (EFJ), koja je oštro kritizirala rezoluciju Europskog parlamenta od 23. studenog prošle godine. Prema riječima generalnog sekretara krovne europske novinarske organizacije, “neodgovorno je stavljati u istu ravan ruske medijske kuće i terorističke grupacije poput Islamske države. Neodgovorno je poistovjećivati ruske medije sa medijima koje kontroliše Kremljin. Ovaj dokument konfundira pojmove strateška komunikacija, državna propaganda, teroristička propaganda, protupropaganda i neovisno informisanje“.