Država na kredit

Bosna i Hercegovina se u izbornoj godini suočava sa jednom od najozbiljnijih ekonomskih kriza nakon završetka rata. Uz porast nezaposlenosti, pad stranih investicija, pad industrijske proizvodnje, konstantna zaduživanja koja iznose preko 5 milijardi KM, budućim generacijama se ostavlja teret vraćanja kredita koji neće biti potrošeni na razvojne projekte nego na servisiranje tekućih potreba svih 13 vlada sa preko 260 ministara koliko ih u BiH trenutno ima

“Prije ili kasnije sve dođe na naplatu a loše vođene države na kraju propadnu, tako je još od stare Grčke pa sve do danas.“ tvrdi Dražen Simić ekonomski analitičar iz Sarajeva komentarišući za Osservatorio Balcani e Cuacaso ekonomsku situaciju u jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, Federaciji BiH.

Nedavni protesti veterana ispred zgrade Vlade Federacije eskalirali su nasiljem I paljevinom zgrade te sukobima u kojim je povrijeđeno oko 60 ljudi .

Demonstraniti su pokušali provaliti u zgradu Vlade I zapaliti je u čemu ih je spriječila policija.

Oko šest hiljada ljudi,pripadnika boračkih udruženja, okupilo se 21.aprila ispred zgrade Vlade da bi u jednom trenutku nastao haos u kojem su kamenice letile prema prozorima zgrade, čijim uposlenicima je ranije naređeno da zbog sigurnosnih razloga napuste zgradu. Ispred zgrade Vlade zapaljene su policijske kućice te su demonstranti također pokušali zapaliti i prvi sprat zgrade. Šteta na zgradi je procjenjena na oko 200 000 KM(oko 100 000 eura) a preko deset osoba je uhapšeno.

Demonstranti su tražili ostavku aktuelnog premijera Mustafe Mujezinovića koji se nije želio obratiti taj dan okupljenim. Međutim neredi pred zgradom Vlade samo su posljedica onog što se dešavalo u zadnjih četiri godine.

Problemi boračke populacije prema riječima Simića datiraju još iz perioda 2006 godine kada je tadašnja Vlada donijela set zakona o pravima boraca veteran rata za čije sprovođenje je na godišnjem nivou potrebno izdvoiti oko 700 miliona KM kojih jednostavno u budžetu nije bilo.

“To je bila politička odluka kako bi se pridobili glasovi za izbore 2006.”

Simić smatra da je tadašnja Vlada sa sigurnošću znala da novca u budžetu za te svrhe neće biti te se maksimalno odgađalo sa primjenom ovog zakona što je rezultiralo protestima boraca u godinama koje su uslijedile. Zakon je zapravo smatra Simić bio spisak želja i omogućavao je demobilisanim borcima i njihovim porodicama privilegije kao što su primanje novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, pravo na povoljne kredite prilikom pokretanja biznisa, pravo na prioritet prilikom zapošljavanja u javnim institucijama, pravo na prijevremenu penziju i druge pogodnosti. Sve to bi godišnje koštalo državu oko 700 miliona kojih nije bilo u budžetu.

Prema spiskovima Vlade Federacije samo u Kantonu Sarajevo, koji je jedan od deset kantona u Federaciji BiH, postoji 1106 nosioca najvećih ratnih priznanja kao što su Zlatni ljiljan ili Zlatna policijska značka te drugih ratnih priznanja.

Samo u jednoj sarajevskoj općini, Općini Centar postoji oko 1500 osoba koje korisnici naknada za ratne vojne invalide. U istoj toj općini postoji i oko 1300 osoba koje su korisnici penzija za poginule članove porodice.

Međutim početkom 2008. godine zakon se morao početi primjenjivati da bi usljed niza drugih okolnosti, pada prihoda od carina usljed primjenjivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, konstantnog rasta troškova administracije Federacije BiH, padom investicija usljed ekonomske krize, krajem 2008 godine Federacija BiH bankrotirala.

Početkom 2009 godine usljed nemogućnosti da isplati plate i penzije Vlada FBiH donosi odluku o dizanju kredita kod komercijalnih banaka u BiH. Iznos od 160 miliona KM Vlada Federacije je podigla kod komercijalnih banaka koje posluju na treitoriji BiH. Ovakav potez Vlade je bio jedini izlaz jer je manjak u budžetu za 2008 godinu iznosio preko 250 miliona KM.

Ako se uzme u obzir ukupan budžet Federacije BiH koji je u 2008 iznosio oko jedne milijarde i 750 miliona, analizom se moze utvrditi da je Ministarstvo za pitanje boraca i invalida potrošilio oko 400 miliona što predstavlja oko 23% od ukupnog budžeta Federacije BiH.

Suočeni sa manjkom u budžetu i ekonomskom krizom,povećanjem nezaposlenosti, smanjenjem investicija te konstantnim pritiscima boračke populacije, da bi izmirila plate uposlenim budžetskim korisnicima i penzionerima Vlada je bila primorana da traži pomoć od Medžunarodnog monetarnog fonda(MMF) što je zapravo značilo nimalo jednostavne reforme i uvođenje finansijske discipline kao i poštovanje strogih pravila MMF kad je u pitanju racionalizacija troškova.

U maju 2009 godine Bosna i Hercegovina je dogovorila je aranžman sa MMF u iznosu od 1,2 milijarde eura.Međutim ovaj aranžmn je imao svoje uslove.Vlada FBiH morat će da uštedi 414 miliona KM,Vlada RS 146 miliona KM,Disrikt Brčko 10 miliona a Vijeće ministara BiH 40 miliona KM.Cijelokupan aranžman će trajati 36 mjeseci.

U svom pisumu namjere Vlada FBiH se obavezala da će ukinuti odredbe zakona koje su predviđale beneficije i naknade za nezaposlene demobilisane borce te da će smanjiti plaće za 10% svim korisnicima budžeta.

Međutim dugoročno posmatrano rezanje troškova administracije i njeno smanjenje neće donijeti poboljšanje u privredi.

„Ako se drasticno sreže broj zaposlenih u administraciji i njihove plate, penzioni fondovi koji su vec na ivici definitivno “pucaju” i suočavamo se sa situacijom u kojoj 350.000 gladnih penzionera je na ulici , još više nezaposlenih, smanjenje ukupne kupovne moći stanovništva, pad potrošnjue, pad proizvodnje, pad prihoda u budžetu po osnovu poreza itd” smatra Simić.

Simić tvrdi da je rješenje u kreiranju što je moguće boljeg poslovnog okruženja za razvoj stranih investicija ali I stvaranje klime za razvoj domaćeg poduzetništva.

Prema podatcima o povoljnosti poslovne klime za razvoj poduzetništva Svjetska banka u svojim redovim godišnjim izvještajima u 2010 godini rangirala je BiH na 116 mjesto od 183 analizirane države u svijetu. Još uvijek u BiH da bi ste pokrenuli biznis treba vam oko dva mjecesa dok je prosjek u Istočnoj Evropi I Centralnoj Aziji 17 dana. Također ako imate kompaniju srednje veličine u BiH godišnje će te potrošiti preko 400 sati na pripremu, popunu I plaćenje različite vrste poreza. U zemljama Zapadne Evrope, SAD i Japanu ovaj period je znatno manji i iznosi oko 195 sata.

Također prema izvještaju Svjetske banke za registraciju imovine potrebno je da u BiH prođete kroz sedam različitih procedura I da potrošite preko 80 dana. Prosjek u Zapadnoj Evropi je 25 dana.

Kad je u pitanju stepen korupcije koji je prisutan u BH društvu, sudeći prema istraživanjima Transparency Internationala o indexsu percepcije korupcije, BiH je rangirana na 99 mjesto od 180 zemalja. Ovo mjesto dijelimo zajedno sa Zambijom, Dominikanskom Republikom kao I Senegalom.

Prema podatcima statistickog zavoda u Federaciji BiH trenutno ima oko 360 000 nezaposlenih osoba dok prosječna neto plata iznosi oko 800 KM.

U Republici Srpskoj (RS)sudeći prema podatcima Republičkog zavoda za statistiku RS preko 135 000 ljudi je nezaposleno dok prosječna neto plata iznosi oko 750 KM.

Pokrivenost uvoza izvozom je iznosi oko 60%. I Republika Srpska bilježi deficit u budžetu ali i pad rasta bruto nacionalnog dohodka kao i smanjivanje palta u administraciji od 10% do 15%.

Međutim ozbiljnijeg izražavanja nezadovoljstva ispred zgrade Vlade RS nije bilo i najvjerovatnije u budućnosti neće ni biti. Razlozi za to leže u Zakonu o javnom okupljanju koji je donijela Vlada RS a u kojem zapravo gradske vlasti odlučuju o tome koji će javini prostor dati građanima za okupljanje a to svakako ne smije biti blize od 50 metara od objekata koji se obezbijeđuju što je slučaj sa zgradom Vlade RS.

Vanjski dug kako entiteta tako i drzave u 2009 iznosio je preko 5 milijardi KM i u odnosu na 2008 je povećan za preko 22% . Nova zaduženja kao ni trendovi napretka privrede ne ostavljaju dovoljno optimizma za buduće generacije na kojima ostaje teret vraćanja kredita.

 

“Ponavljaju se 70 godine. Isti zaplet, isti komad i kraj. Jeftini krediti, potrošeni za tekuće potrebe a onda preko noći drastičan skok kamata na svjetskom tržištu i više nema šanse da se ikad izvuče država. Stalno plaća sve više i više ali se dug ne smanjuje već se time plaćaju samo kamate. Bivša Jugoslavija je uzela oko 20 milijardi dolara kredita od 1970 do 1980 . Do kraja osamdesetih otplatila je oko 20 milijardi dolara ali je i dalje bila dužna onih 20 milijardi dolara i nakon toga se raspala.” smatra Simić.