Balkan: spor internet i neiskorišteni kohezijski fondovi

Balkanske zemlje teško drže korak s ostatkom Europe kada je u pitanju brzina internet veza. Jedini izuzetak je Rumunjska koja, nimalo slučajno, prednjači među zemljama regije u učinkovitom korištenju kohezijskih fondova za IT sektor

Brzina interneta u Europi konstantno se povećava, no brojne države, posebice u jugoistočnoj Europi, još uvijek su daleko od praga od 100 megabita u sekundi (Mbps) koji se EU obvezala dostići do 2025.

Među državama članicama EU u jugoistočnoj Europi samo su Rumunjska i Slovenija postigle cilj od 100 Mbps, dok su Bugarska, Grčka i Hrvatska još uvijek ispod te vrijednosti, iako su poboljšale performanse. Kada je pak riječ o zemljama kandidatima za članstvo, samo Moldavija je prešla spomenutu graničnu vrijednost, dok ostale zemlje osciliraju između 76 Mbps (Srbija) i 33 Mbps (Sjeverna Makedonija).

Promatrajući povećanja u postotcima, u razdoblju od prvog kvartala 2019. do drugog kvartala 2022. nemoguće je ne zamijetiti značajan pomak na Cipru, gdje se za tri i pol godine brzina interneta skoro utrostručila, i u Grčkoj, gdje se udvostručila. Ta povećanja, međutim, nisu omogućila dvjema zemljama da izađu iz skupine onih koje se muče držati korak. Naime, Cipar je prešao s 18 Mbps u 2019. na 52 u 2022., a Grčka s 21 na 42 Mbps. Dakle, iako su zabilježile pomake u liniji s onim ostalih zemalje, ako ne i veće, internet veze u ovim dvjema zemljama još uvijek nije na razini onin u ostalim država članicama.

Situacija u gradovima

Podaci razvrstani po gradovima indikativniji su od onih po državama s obzirom da pružaju detaljniji uvid u situaciju na pojedinim teritorijima. Uzmimo kao referencu srednju brzinu preuzimanja u europskim gradovima, koja je u drugom kvartalu ove godine iznosila 66 Mbps, a početkom 2019. 20,6 Mbps.

Promatrajući mapu gradova zamijećujemo da u Rumunjskoj veliki dio gradskih centara, ali i ruralnih zona ima vrlo brz i konkurentan internet prema zapadnoeuropskim standardima. Slično je i sa Slovenijom, gdje se skoro svi gradovi mogu pohvaliti dobrim internet vezama. Situacija je potpuno drugačija u državama poput Albanije, Cipra i Grčke, gdje velika većina općina ima lošije performanse u odnosu na EU prosjek, a nisu mnogo bolje ni u usporedbi s ostalim zemljama regije.

Hrvatski slučaj je osobit po upadljivom jazu između velikih gradskih centara, poput Zagreba i Splita, koji imaju dobre performanse, i ostatka zemlje, gdje su, uz nekoliko izuzetaka, performanse znatno lošije. Ova situacija, donekle slična bugarskoj, podcrtava nužnost i ciljeve kohezijske politike EU, točnije značaj investicija usmjerenih na razvoj gospodarski nazadnih teritorija te na smanjenje jaza među urbanim i ruralnim područjima.

Ulaganja EU u informacijske tehnologije i telekomunikacije

U ovom kontekstu, procjena utjecaja investicija EU od iznimnog je značaja. Kako bi pomogla državama članicama da postignu ciljeve postavljene u području povezanosti, EU izdvaja, prvenstveno u sklopu kohezijske politike, stotine milijuna eura za programe usmjerene na poticanje razvoja digitalne infrastrukture i telekomunikacija.

U razdoblju 2014. – 2020., u okviru kohezijske politike značajna sredstva izdvojena su upravo za projekte u IT sektoru: oko 905 milijuna u Rumunjskoj, 330 u Grčkoj, 305 u Hrvatskoj, 71 u Sloveniji i 63 na Cipru. Međutim, kako pokazuje grafikon, samo jedan dio ovih fondova odista je potrošen, od Grčke, koja je iskoristila 34 posto ukupnih sredstava, do Hrvatske, sa svega 8,4 potrošenih sredstava.

Jedan dio sredstava namijenjenih razvoju IT sektora direktno je usmjeren na potenciranje širokopojasnog interneta za krajnje korisnike. Detaljna analiza izdvojenih i iskorištenih sredstava za ovo konkretno područje pokazuje da je situacija još manje blistava u odnosu na sveukupnu sliku programa u IT području.

Hrvatska i Slovenija su, u odnosu na izdvajanja od 136, odnosno 51 milijun eura, potrošile minimalne svote, oko 0,5 posto ukupnih izdvajanja. Ovaj zabrinjavajući podatak zavređuje da bude detaljno analiziran kako od strane europskih institucija tako i od strane lokalnih vlasti.

Razlozi nedovoljnog korištenja spomenutih sredstava su brojni, od strukturnih problema vezanih uz implementiranje projekata do neadekvatnog upravljanja samim fondovima. Među zemljama regije, samo je Rumunjska iskoristila značajan dio fondova namijenjenih potenciranju širokopojasnog interneta, točnije 41 posto od oko 65 milijuna eura na raspolaganju. Stoga ni ne čudi što je Rumunjska među vodećim zemljama ne samo na Balkanu, nego i u čitavoj Europi, kada je riječ o performansama internet veza.

Nužno je doprijeti do korijena problema kako bi se izbjeglo da kohezijski fondovi o balkanskim i ostalim zemljama ostanu velika propuštena šansa.

Ako pokušamo proširiti pogled na svih četrnaest država članica EU za koje su izdvojena sredstva za potenciranje širokopojasne internet veze, vidjet ćemo da je veliki dio zemalja iskoristio dobivena sredstva. Među ovim zemljama posebno se ističe Francuska, koja je iskoristila sva alocirana sredstva. Stoga ne treba da čudi da je upravo Francuska država članica s najbržom internet vezom i jedina koja je prešla srednju brzinu od 200 Mbps.