foto Lidija Pisker
Velid i njegovi drugovi i drugarice iz udruženja su punoljetni i više ne idu u školu. Zaposliti se ne mogu dijelom jer im to intelektualne i fizičkih teškoće s kojima žive onemogućavaju, ali i zbog predrasuda okoline prema osobama s invaliditetom
„Volim peglu! Volim Zdenu!“, oduševljeno uzvikuje dvadesetdvogodišnji Velid ulazeći u prohladnu prostoriju na prvom spratu napuštenog obdaništa u zeničkom naselju Crkvice. U prostoriji se, osim omanje grijalice, nalaze samo stolovi i stolice. Na stolovima su poredane stare novine, produžni kablovi, voštane boje i – male kućne pegle za odeću. Na zidovima oko njih vise raznobojne slike i crteži.
Srijeda je. Velid, koji je rođen s Downovim sindromom, kaže da jedva čeka srijedu kad, zajedno s još petnaestak vršnjaka i vršnjakinja iz Zenice i okoline, dolazi na časove slikanja peglama u udruženje osoba s teškoćama u razvoju „Zvijezda“.
Velid i njegovi drugovi i drugarice iz udruženja su punoljetni i više ne idu u školu. Zaposliti se ne mogu dijelom jer im to intelektualne i fizičkih teškoće s kojima žive onemogućavaju, ali i zbog predrasuda okoline prema osobama s invaliditetom.
„Oni da ne dolaze ovdje, oni bi stalno bili u kući“, kaže Josip Valentić, predsjednik udruženja „Zvijezda“ i otac tridesetjednogodišnjeg Sandra koji boluje od celebralne paralize, epilepsije i dijabetesa. Josip i grupa roditelja djece i mladih s teškoćama u razvoju osnovali su udruženje „Zvijezda“ prije osam godina, da bi, kako kažu, „pomogli sami sebi kad niko drugi neće“.
Osobe s mentalnim i fizičkim invaliditetom u Bosni i Hercegovini često žive izolovane od društva i izložene su diskriminaciji pri zapošljavanju, pružanju socijalne i zdravstene zaštite i u obrazovanju, pokazala su brojna dosadašnja istraživanja. Programi podrške vladinih institucija ovim osobama nedovoljni su i neujednačeno se provode u različitim dijelovima zemlje.
Iako se u zadnje vrijeme za djecu s teškoćama u razvoju programi koji potpomažu društvenu inkluziju češći i dostupniji, pomoć obično prestaje kad djeca prerastu školski uzrast.
Dnevni centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama u Zenici, koji je osnovan prošle godine, pruža usluge dnevnog boravka i edukativno-okupacione terapije. Roditelji Dnevni centar smatraju prijeko potrebnom podrškom, ali potrebe za njegovim uslugama daleko nadilaze njegov kapacitet i mogućnosti.
S dvoje uposlenika i ograničenim sredstvima za rad, Dnevni centar ne može prihvatiti sve osobe s teškoćama pa je udruženje „Zvijezda“ i dalje mnogima od njih jedina šansa za druženje i sticanje novih vještina.
„Ovi mladići i djevojke umjesto odlazaka u kafiće i klubove petkom i subotom, koje praktikuju njihovi vršnjaci, željno iščekuju naše srijede u prostorijama udruženja. Tu se zabave, smiju, zaljubljuju i druže“, kaže zenička umjetnica Zdena Šarić koja ih uči slikati peglama od prošle godine.
Neobičnu slikarsku tehniku koja se zove „enkaustika“, šezdesetsedmogodišnja Zdena slučajno je otkrila na Internetu prije sedam godina. Enkaustika je antička vještina korištenja zagrijanih predmeta i voska koja je u modernom dobu evoluirala u slikanje zagrijanom peglom i voštanim bojama.
Na jednom kanalu na YouTube-u Zdena je vidjela kako se voštane boje jednostavno otope na zagrijanoj površini pegle a zatim se njom, umjesto kistom, nanose potezi na papir, drvo ili staklo. Kad ju je isprobala, enkaustika je Zdenu toliko zaintrigirala da je zbog nje počela slikati, izučavati slikarstvo, te davati časove djeci i odraslima u BiH i drugim zemljama bivše Jugoslavije.
Terapeutski učinak slikanja peglom, odnosno intuitivnog poigravanja kućanskim predmetom koji ljudi obično ne vezuju za kreativni rad i vrućim bojama, posebno je vidljiv u radu s marginalizovanim grupama, smatra Zdena, koja je dosad održala preko petsto radionica slikanja s gluhonijemim osobama, starim i iznemoglim licima, ženama i djecom. „Slikanje peglom podstiče kreativnost i daje zapanjujuće vizuelne rezultate i sa samo par povučenih poteza“, dodaje Zdena.
Iako većina polaznika časova u udruženju „Zvijezda“ ima višestruke intelektualne i fizičke teškoće, Zdena kaže da peglama slikaju s lakoćom. „Oduševilo me je s kojom su ljubavlju i voljom ušli u svijet slikanja. Jednako kao i prvog dana, njihova želja za slikanjem ne slabi i rezultati su sve bolji“, kaže ona.
„Ta radost, to veselje kad dođu na radionicu – to se teško riječima može opisati“, dodaje Josip koji kaže da od ove godine na časove slikanja peglom dolazi još i veći broj članova udruženja, uzrasta između dvadeset i četrdeset godina.
Većinu njih na časove slikanja peglom dovode roditelji, kojima su susreti u udruženju prilika da se i sami opuste, ali i da pomognu jedni drugima da svojoj djeci pruže najbolji mogući život.
Kao i prošle godine, sve slike koje do kraja sljedećeg mjeseca budu naslikane peglama i voštanim bojama biće izložene na novogodišnjoj izložbenoj aukciji u okviru zeničkog Cabaret Winter Fest-a polovinom decembra. Pripremu slika za uramljivanje i samo uramljivanje – sve s velikim žarom i posvećenošću rade sami mladi uz pomoć svojih roditelja.
Prošlogodišnja izložba bila je rijedak trenutak kad su ovi mladi i njihovi roditelji dobili pažnju javnosti, pokazavši da mogu isto što i ostali mladi njihovog uzrasta kad dobiju priliku. Izložba je bila iznimno posjećena, a sve slike su bile isti dan rasprodane.
Prihod od prodaje i ovog puta će biti uložen u finansiranje rada udruženja „Zvijezda“, čije se prostorije nalaze u napuštenoj zgradi bivšeg zeničkog obdaništa. U zgradi, koja je više puta gorjela u požarima, većina prostorija je demolirana i puna smeća, a prozori su porazbijani.
Molbe da im gradske vlasti dodijele drugi prostor ili urede postojeći dosad nisu urodile plodom. Od ove godine, u prostorijama udruženja nema ni grijanja. Zagrijavanje prostorija sami moraju plaćati.
Ipak, kaže Josip, „Zvijezde“ nastavljaju sijati. „Mi roditelji ne smijemo posustajati. I bez ičije pomoći, moramo se boriti.“
