(Foto Steve H, Flickr )
Religija, škola, politika. Razmišljanja na margini povodom skorašnjih događaja u Bosni a samo nekoliko nedelja prije inicijativa koje će obilježiti dvadeset godina od opsade Sarajeva i rata u Bosni i tako na trenutak podsjetiti Evropu i svijet
Prošlog mjeseca, nakon što mu je zaprijećeno smrću, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo podnio je ostavku. Krivica Emira Suljagića bila je njegov prijedlog da vjeronauka ne uđe u obavezne predmete u školama Kantona, kako djaca koja je ne pohađaju ne bi bila diskriminisana. Reakcije na prijedlog bile su vrlo bučne. Jedan od glavnih antagonista ministra Suljagića je moćni glavar islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, reis Mustafa Cerić, koji je prošle sedmice u Rimu primio važnu nagradu za svoje zalaganje za mir.
Ko je Emir Suljagić?
Emir Suljagić je jedan od rijetkih muslimana u Bosni koje je uspio da preživi opsadu i pad Srebrenice, grad u kojem je izbjegao početkom rata. Zahvaljujući dobrom poznavanju engleskog jezika postaje prevodilac za mirovne snage. On je onaj dječak koga smo mogli vidjeti na snimcima iz Haškog tribunala dok prevodi susret Mladića s holandskim komandantom, poslije pada grada. O Srebrenici i njenoj opsadi, Suljagić je napisao stranice pune neizmjerne humanosti. Njegova knjiga Razglednica iz groba, nedavno izdata i u Italiji (Beit, izdavačka kuća), vrsta je dnevnika života jednog dječaka u enklavi. Govori o surovoj opsadi, o počinjenim zločinima srpsko-bosanske vojske, o genocidu. Autor, međutim, ne zatvara oči ni pred zločinima koje su počinili „njegovi“, opisujući izrabljivanja, malverzacije i korupciju u gradu koji je bio izložen samovolji vojnih vođa a poseban akcenat stavlja i na zlostavljanje od stane mirovnih snaga. Dio knjige u kojem opisuje holandskog oficira kako jednim potezom olovke briše ime Hasanovog brata (prevodilac) sa spiska kolaboratora i time ga osuđuje na smrt (jer je o tome riječ), optužba je bez prava na žalbu a istovremeno i noćna mora. Nekoliko godina poslije rata Suljagić je kao novinar pratio suđenja u Haškom tribunalu da bi naknadno ušao u politiku, sa socijaldemokratama, i postao ministar u januaru 2011.
Mafijaška upozorenja
„Ostavi se Allaha i njegove vjere. Stići će te vjernička ruka.“ Ovo je bila poruka, koju je Suljagić 8. februara ove godine našao u poštankom sadučetu. U koverti se nalazio i metak kalibra 7.32. Njegov prijedlog o rikvalifikaciji vjeronauke u školama već prošle godine je izazvao burne reakcije koje su ga dovele do podnošenja ostavke. Pošto je dobio podršku kolega iz partije, koja je na vlasti u Kantonu Sarajeva, odlučio je da povuče ostavku. Ovog puta ostao je sam. Imajući u vidu ozbiljnost prijetnji, odlučio je da se povuče.
Najžešće kritike dobio je od lidera islamske zajednice u Bosni reisa Mustafe Cerića. U maju prošle godine u prilično oštrom govoru, koji je održao pred oko 30.000 vjernika u Blagaju, Cerić se žučno suprotstavio prijedlogu ministra, upozorivši ga da će, ako bude dirao u vjeronauku, imati "sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva, s jasnom aluzijom na "arapsko proljeće". Izjavio je da su "škole naše" i osudio "sve one koji žele da u Sarajevu naprave ono što je bilo učinjeno u Srebrenici", genocid. U istom govoru osudio je i Veru Jovanović, predsjednicu Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, koja je podržala Suljagićev prijedlog, optuživši je da mrzi muslimane.
Nakon čestih prijetnji njemu i njegovoj familiji, koje su kulminirale slanjem metka na privatnu adresu, ministar je podnio ostavku. U pismu, objavljenom na portalu vlade Kantona, Suljagić je izjavio: "Smatram da oni koji se kriju iza vjere da bi prijetili meni i mojoj porodici zloupotrebljavaju vjeru da bi zadržali moć i privilegije u kojima nezasluženo uživaju."
Nakon podnešene ostavke, na zidovima grada pojavili su se natpisi podrške ministru. "Svi smo mi Emir", "Dostojanstvo umjesto fotelja", "Čuvajte se metaka", bili su neki od njih. Polovinom februara u Sarajevu je organizovana manifestacija u znak podrške Suljagiću, kojoj je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi, među kojima i prosvjetni radnici, koji su nosili transparent s natpisom "Suljagić nije ministar mraka", kako ga je okvalifikovao poznati bosanski dnevni list, "već prosvjetnih radnika i njihovih đaka" (Oslobođenje, 14. februar). Ministar je ipak ostao pri svojoj odluci, čak se nezvanično govori i o njegovom napuštanju zemlje.
Nagrada za Cerića
U Rimu 20. marta reis Cerić je primio nagradu od Fondacije Ducci za njegovo zalaganje za mir, kao i za "promociju i unapređenje dijaloga među religijama i kulturama". Priznanje je bilo dodijeljeno u okviru ceremonije u Campidogliu. Zajedno sa Cerićem nagrada je bila dodijeljena Marcu Impagliazzou, predsjedniku hrišćanske zajednice Sant’Egidio i profesoru Andréu Azoulayu, predsjedniku Fondacije Anna Lindth. Mnogobrojni aktivisti za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, među kojima i poznati dokumentarista Refik Hodžić, pridružili su se peticiji koju je organizovao popularni glumac Feđa Štukan, koji od Fondacije Ducci zahtijeva da ne dodijeli nagradu aktuelnom lideru islamske zajednice u Bosni. Pokretači peticije definišu Cerića kao "osobu koja širi mržnju i netolerantnost na religiskoj osnovi, i jedno od odgovornih lica za radikalizaciju vjernika u Bosni i Hercegovini".
Predsjednik Fondacije Ducci Paolo Ducci, izjavio je za Osservatorio da "kontroverze i sporovi koji se odnose na unutrašnju situaciju u Bosni nisu uticale, niti bi trebale da utiču, na odluku naučnog odbora fondacije, koji je imao u vidu zalaganje Cerića na internacionalnom planu kao promotora interkulturalnog i intereligiskog dialoga". Predsjednik Ducci naknadno je podsjetio na mnogobrojne međunarodne nagrade koje su dodijeljene Ceriću za učešće u važnim inicijativama kao International Commission for Peace Research i World Council of Religions for Peace.
Početkom aprila, biće obilježeno dvadeset godina od početka okupacije Sarajeva. Bosna i Hercegovina biće ponovo u centru međunarodne pažnje u ta dva dana vikenda. Od kraja rata do danas često smo se pitali koliko su duboke rane koje je prouzrokovao i ostavio za sobom ovaj sukob. Favorizovana verzija međunarodnih medija je ona po kojoj je glavni uzrok rata etničke prirode, ali ne i njegove posljedice. Dvadeset godina kasnije, izgleda sasvim suprotno. Ostavka Suljagića još je jedan u nizu loših primjera bosanske vlade koja nije u stanju da razvije strukture inkluzivnog karaktera za sve građane te države, dok je nagrada Ceriću, vjerovatno jedan od pokazatelja naše dugogodišnje nesposobnosti da shvatimo koliko su unutrašnje dinamike ove zemlje važne za sudbinu Evrope.
