Prošla godina u Bosni i Hercegovini bila je, realno, jedna od najtežih poslije rata. Zvanične ocjene domaćih političara ali i onih iz Bruxellesa sasvim su drugačije. Kakva je situacija na početku nove godine i zašto nema razloga za optimizam. Naprotiv
Mjesec prazničkog zadovoljstva, čestitanja, optimističnih izjava, veselog kuckanja čašama i zatvaranja očiju pred problemima je istekao. Kao rijetko kada u prošlosti razni kalendari su se ove godine tako poklopili da su se sve velike svetkovine desile u danima od polovine decembra do polovine januara. Oni skloniji vicevima na slijedeći način su nabrojali te povode za slavlje u ovom periodu: muslimanski Bajram, katolički i pravoslavni Božić, Nova godina i parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju...
Famoznom "parafu" pomenutog Sporazuma koji sam po sebi u tehničkom smislu ne znači ama baš ništa, mediji i političari su posvetili mnogo veću pažnju nego svim onim ostalim praznicima zajedno. Naravno, ne treba zaboraviti da su ovim "velikim korakom BiH prema EU" na podjednak način bili oduševljeni i u Sarajevu i u Bruxellesu. Neko ko nije baš potpuno upućen u pravo stanje stvari pomislio bi na osnovu pokazanog ushićenja ovim parafom da je nesretna Bosna bezmalo već primljena u Evropsku uniju. Špekulacije o tome da će Sporazum biti potpisan "već u januaru", da će se reforma policije završiti "do marta" a da će novi ustav ugledati svjetlo dana "ubrzo poslije toga", ponovile su se nebrojeno puta po ovdašnjim medijima. Prema tom euforičnom scenariju BiH bi već do kraja ove godine mogla postati kandidat za članstvo u Uniji?! Na Balkanu je, međutim, put od verbalnih obećanja do njihovog ispunjavanja uvijek neuporedivo duži nego što se to očekuje kada se daje obećanje.
Prvi postpraznični hladni tuš optimistima bez pokrića u Bosni pristigao je iz Slovenije. Janez Janša, premijer države koja je 1. januara preuzela predsjedavanje Unijom, otvoreno je u jednom od prvih istupa u ime Evrope upozorio kako je uvom času "Bosna i Hercegovina veći problem od Kosova". Njegova je poruka da "budućnost BiH, podijeljene na dva entiteta, predstavlja ozbiljniju prijetnju po stabilnost Balkana..."
Reakcije na Janšinu izjavu su burne. Jedni su u Janšinoj izjavi vidjeli skoro pa zavjeru protiv Bosne kojoj "neko uvijek, s vremena na vrijeme, podmeće pakosne ideje o neodrživosti i raspadu." Oni racionalniji pa i diplomatski mudriji izjavu slovenačkog premijera pročitali su kao dokaz da je EU svjesna kako Bosna sa Dejtonskim sporazumom i dva entiteta nema perspektivu pa zato podržavaju hitnu i radikalnu promjenu dejtonskog ustava u korist stvaranja efikasnije države".
Cijela priča o izjavi Janše očigledno je "zagrijavanje" pred rasprave koje slijede i koje su uslov za dalje pokretanje BiH sa mrtve tačke. Na temelju decembarskih obećanja Sarajeva Evropi jasno je bilo da se u najkraćem roku moraju riješiti najmanje dvije stvari: Prva je dovršetak reforme policije a odmah nakon toga otvaranje najbolnijeg paketa koji se zove Ustav. U obadva slučaja riječ je o potrebi temeljnog mijenjanja postojećeg političkog ambijenta u državi. Vladajućoj oligarhiji, međutim, u svakom pogledu odgovara status quo, ma koliko tvrdili suprotno. Sadašnje stanje je raj za pljačku, kriminal i korupciju koji sada vladaju. Ekonomska tranzicija u zemlji još uvijek nije dovršena, kriminalna privatizacija takođe. Teško se može povjerovati da će političari požuriti sa izgradnjom demokratskih državnih institucija na temeljima zakona i prava.
Naravno, ne treba uopšte zaboraviti ni potpunu blokadu koju na ovim prostorima stvara neriješeno pitanje Kosova. Evropa je u krajnje delikatnoj poziciji u odnosu na Srbiju, stavovi unutar nje u pogledu stanja u toj zemlji nisu jedinstveni, a Bosna i Hercegovina je već godinama, sa mnogim drugim zemljama u okruženju, talac te situacije.
Uprkos euforičnih uzajamnih obećanja koja su Bruxelles i Sarajevo uzajamno i euforično dali jedni drugima uoči Božića, stanje je slijedeće: Policijska reforma će se teško, veoma teško realizirati u zadatim rokovima, pa i inače. Republika srpska ne odustaje od svoje namjere da po svaku cijenu zadrži vlastitu policijsku strukturu unutar državne policije. Oni policiju vide kao elemenat državnosti svog entiteta i na tome ne popuštaju. Entitetska vojska je "otišla" ujedinjenjem na državnom nivou, pa je policija ostala kao jedini "čuvar državne teritorije". Ona se, zato, mora čuvati po svaku cijenu. Ostalima u BiH je ta namjera jasna pa zbog toga na ovaj uslov Banjaluke ne mogu pristati. Lideri Republike srpske su mudro procijenili da se na njih u ovom času neće vršiti snažan vanjski pritisak. Koliko zbog slabosti Evrope prema Srbiji u času raspetljavanja pitanju Kosova, toliko i zbog pomalo dramatičnih predsjedničkih izbora u Beogradu i uticaja Rusije na cijelu priču.
Sa ustavom je situacija još jasnija. Lokalni političari su jednoglasno obećali Evropi "hitnu i efikasnu reformu Ustava" i tim obećanjem su spasili u decembru glave sebi ali i Visokom predstavniku međunarodne zajednice Miroslavu Lajčaku. Svi su posle toga mogli mirno na skijanje. A stvar sa Ustavom je slijedeća: i Bošnjaci i Srbi i Hrvati imaju skoro pa dijametralno različite stavove o budućoj organizaciji države. U Banjaluci su spremni "na svaku dejtonsku varijantu koja ne dira ni organizaciono ni teritorijalno Republiku srpsku".
Otvoreno kažu da je Republika srpska trajna kategorija, a da "BiH to ne mora da bude". Hrvati su za treći entitet, plus distrikt Sarajevo. To u svakoj varijanti dovodi u pitanje teritorij sadašnje Republike srpske, što političari iz Banjaluke ne žele ni da čuju. Kažu, neka se od sadašnjeg drugog entiteta koji se zove Federacija prave dva nova entiteta, a RS ostaje tamo gdje jeste u postojećim granicama. Konačno, Bošnjaci su za državu od više regiona koji će biti zasnovani na multietničkim, ekonomskih, geografskim, istorijskim i drugim relevantnim kriterijima. Svi su oni energično protiv svake pomisli da se ovdje mogu praviti ustupci.
U ovom času, dakle, ne postoji ni jedan argumenat koji kaže da je stanje među postojećim nacionalnim oligarhijama drugačije nego prije tri mjeseca kada je zemljom drmala velika i vještački izazvana kriza. Svi se ujedno zaklinju da će "u najkraćem roku potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju". Oni, naravno, znaju da je za taj potpis uslov reforma policije i reforma Ustava. Ujedno su ljuti na Janšu koji "nema pravo da dovodi u pitanje budućnost BiH".
Za običnog promatrača cijele situacije ovo se zove priča o "kvadraturi kruga". Ko će je i kako riješiti, niko ne zna. Utjeha je jedino, kaži cinici, što se ne zna ni kako će se riješti Kosovo, pa su ipak mnogi optimisti. To je, eto, priča o Bosni poslije praznika i uoči nove bure koja je, sasvim sigurno, jedina izvjesna.
