Crna Gora: Selektivni abortusi i dalje prisutni

Istraživanjue pokazuje da je svaki četvrti ispitanik uvjeren da je za ženu najveća privilegija kada dobije muško dijete, a za 43% građana i građanki je važno da u porodici imaju “muškog naslednika”

Od 2008. do septembra 2023. godine u Crnoj Gori je, prema podacima Zavoda za statistiku (Monstat), rođeno 117.346 beba, a broj novorođenčadi muškog pola je za 4.606 veći od broja rođenih beba ženskog pola.

Istraživanje Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) pokazalo je da se Crna Gora nalazi u grupi od devet država svijeta sa najvećim poremećajem u odnosu novorođene muške i ženske djece. Naime, normalan odnos muške novorođenčadi prema ženskoj je 105:100, dok u Crnoj Gori taj odnos iznosi 110:100. Kao osnovni razlog ovakve disproporcije u Crnoj Gori navodi se selektivni abortus, koji se javlja kao neposredna posljedica patrijarhalnih uvjerenja.

Selektivni abortusi – upozoravaju stručnjaci – obavljaju se zloupotrebom prenatalnih testova. Iako postoji registar prekida trudnoće, koji vodi Institut za javno zdravlje, ne postoje podaci da li su prekidi povezani sa polom bebe.

Dr Jovana Davidović, koja je doktorirala na temi “Patrijarhalna uvjerenja i medijsko portretisanje rodnih odnosa na primjeru selektivnog abortusa u Crnoj Gori”, ističe da je njeno istraživanje pokazalo da 40% ispitanika oba pola podržava različite vidove privatnog patrijarhata, a najčešće je reč o svođenju žene na reproduktivnu funkciju.

“Svaki četvrti ispitanik je uvjeren da je za ženu najveća privilegija kada dobije muško dijete, a za 43% građana i građanki je važno da u porodici imaju 'muškog nasljednika'”, kaže za OBCT Jovana Davidović.

Istraživanje je rađeno na reprezentativnom uzorku od hiljadu ispitanika.

“U Crnoj Gori se tokom posljednjih 20 godina, prosečno godišnje rađa 400 dječaka više u odnosu na djevojčice, dok bi normalna razlika između muške i ženske novorođenčadi trebalo da bude između 130 i 165. To znači da odstupanje od nekoliko stotina nedvosmisleno ukazuje na selektivni abortus, zato što kontinuirana razlika u tom obimu nije ostvariva prirodnim procesima”, ističe Davidović.

Istraživanje je pokazalo da svaki drugi ispitanik vjeruje da je žena kao ličnost nepotpuna ukoliko se “ne ostvari kao majka”. Paradoksalno je, upozorava dr Davidović, da svaki peti ispitanik, koji vjeruje da abortus u potpunosti treba zabraniti, istovremeno podržava selektivni abortus, ukoliko u porodici nema muške djece.

“To znači da patrijarhalni sistem odjednom podupire ideju abortusa, kada je u službi eliminisanja ženskih fetusa. Ako pojedinci koji smatraju da abortus nikada nije prihvatljiv, prave kompromis sa tim stavom u slučaju selektivnog abortusa, onda je jasno u kojoj mjeri su ideje o inferiornosti ženskog djeteta ugrađene u društvenu svijest“, navodi Davidović.

U drugom dijelu disertacije ona je analizirala medijske objave o selektivnom abortusu u periodu od 2012. – kada je Populacioni fond Ujedinjenih nacija iskazao javnu zabrinutost povodom selektivnog abortusa u Crnoj Gori – do 2019. godine.

Kada je u pitanju analiza medijskog diskursa, prema rezultatima istraživanja Jovane Davidović, objave u medijima su dominantno bile u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima, ali su mediji problemu selektivnog abortusa retko prilazili dubinski. Četvrtina analiziranih medijskih objava je samo posredno povezana sa selektivnim abortusom.

“To zapravo znači da je u prosjeku u svakoj četvrtoj medijskoj objavi tema selektivnog abortusa marginalizovana, odnosno ne nalazi se u naslovu/nadnaslovu/najavi priče, nije povod razgovora ili izvještavanja, a ukoliko je i spomenuta radi se o spontanoj inicijativi subjekta informacije, a ne novinara”, zaključuje dr Davidović.

Inferiornost ove teme u medijskom diskursu, po njenom mišljenju, u značajnoj mjeri ukazuje na neadekvatno prepoznavanje važnosti selektivnog abortusa u javnom prostoru jer u periodu od sedam godina, obuhvaćenih istraživanjem, od ukupno 245 medijskih informacija četvrtina je indirektno obrađivala selektivni abortus.

Tokom posljednje tri godine primjećuje se razlika jer se prosječno godišnje rađa 250 dječaka više u odnosu na djevojčice. Jovana Davidović objašnjava da u praktičnom smislu to znači da je stopa selektivnih abortusa u blagom padu u odnosu na period od 2000. do 2010. godine, kada je prosječna razlika između novorođene muške i ženske djece bila 380. Međutim, kako napominje Davidović, pad ne znači da je rješen problem selektivnih abortusa zato što su trenutne brojke i dalje skoro duplo veće od normalnih vrijednosti.

“Moje istraživanju pokazalo je da patrijarhalna uvjerenja imaju veliku ulogu u formiranju stavova o selektivnom abortusu i to je teza koja je očekivana. Patrijarhat nije neki apstraktan pojam koji je neopipljiv, već se nalazi u svemu, u svakom našem ličnom razmišljanju o polu, rodu i o rodnim ulogama. To je sistem uvjerenja koji opstaje jako dugo i nije realno očekivati da može u kratkom roku da se suzbije. Ono što se sada dešava je da patrijarhalni sistem traži načine da se odupre feminističkim politikama i vrijednostima, pa ćete često čuti da su 'žene te koje održavaju patrijarhat', da 'feminizam škodi muškarcima', a da je 'žena je ženi vuk'“, pojašnjava Jovana Davidović.

U patrijarhalnom društvu, kako ističe naučnica, ove teze se plasiraju da bi se spriječilo solidarisanje i razvijanje podrške među ženama, što je ključno za postizanje rodne ravnopravnosti.

“Stav da feminizam predstavlja 'prijetnju' muškom rodu najčešće proizilazi iz nerazumijevanja ovog koncepta, budući da ideja feminizma nije da diskriminiše muškarce, već da transformiše društvo kako bi se stvorila pravednija i inkluzivnija zajednica za sve, bez obzira na pol i rod. Promjena svijesti je dugoročan i zahtjevan proces, ali je važno da, za početak, svako od nas razumije u kojoj mjeri patrijarhalna uvjerenja oštećuju naše lične životne izbore i kvalitet života“, zaključuje Jovana Davidović.