Savjet RTCG je nedavno inicirao i podržao smjenu generalne direktorice Javnog servisa Andrijane Kadije. Smjenu Kadije Evropska komisija, State Department i OSCE su ocijenili kao ugrožavanje slobode i nezavisnosti crnogorskih medija

22.06.2018. -  Damira Kalač Podgorica

"Zašto je u Dnevniku 2, udarnoj informativnoj emisiji TV Crne Gore, emitovan prilog na kojem se vidi kako poslanik vladajuće partije čačka nos? Zašto kamermani TV Crne Gore uvijek snimaju predsjednika DPS-a i Crne Gore Mila Đukanovića iz uglova gdje on izgleda visočiji nego što jeste, dok su opozicioni prvaci uvijek u nekom mraku ili sjenci”, prisjeća se ovih dana novinar i kolumnista Vijesti Vladan Žugić pitanja koja su prije oko 15 godina, kada su mijenjani izborni i medijski zakoni, poslanici vladajućeg DPS-a i tadašnje opozicije – tada članovi Upravnog odbora TVCG – postavljali na radnoj grupi, u koju su bili uključeni medijski eksperti Savjeta Evrope i drugih međunarodnih institucija.

Sada, kaže on, političari formalno ne upravljaju crnogorskim Javnim servisom, ali postupci članova Savjeta RTCG, podsjete javnost na to vrijeme… i da je, umjesto da služi građanima, Javni servis još daleko od te uloge.

Ugrožavanje slobode i nezavisnosti crnogorskih medija

Savjet RTCG je nedavno inicirao i podržao smjenu generalne direktorice Javnog servisa Andrijane Kadije. U pitanju su isti ljudi koje prati glas da su aktivisti ili imaju tijesne veze sa DPS-om - inicijator smjene, Mimo Drašković, prisutan je na političkim skupovima DPS-a, Slobo Pajović je dugogodišnji poslanik i odbornik DPS-a, Ivan Jovetić je član tijela koje je svojevremeno formirao DPS, a Goran Sekulović je pisac četiri knjige o političkim uspjesima Mila Đukanovića.

Nakon smjene Kadije, na njeno mjesto je, za vršioca dužnosti, postavljen Božidar Šundić. Šundić je odmah pokrenuo proceduru za razrješenje direktora TV Crne Gore, Vladana Mićunovića.

Smjenu Kadije Evropska komisija, State Department i OSCE su ocijenili kao ugrožavanje slobode i nezavisnosti crnogorskih medija. Na te navode, inicijatori smjene iz Savjeta branili su se riječima da međunarodna javnost ne raspolaže sa dovoljno informacija i da se oni upravo zalažu za depolitizaciju Javnog servisa i profesionalne standarde u skladu sa osnovnim vrijednostima Evropske unije.

Vladan Žugić stvari vidi drugačije.

Dok su odgovarali Briselu i Vašintonu da nisu u pravu što ih kritikuju zbog smjene Kadije, kaže on, članovi Savjeta su istovremeno njoj i Mićunoviću spočitavali da su “izdajnici”, da vode “specijalni rat” protiv Crne Gore…

“Što je ništa drugo nego papagajsko ponavljanje retorike Đukanovića koji tako oslovljava sve one koji ne misle kao on. To i čitav angažman institucija koje bi trebalo da budu nezavisne, počev od Agencije za sprečavanje korupcije, dijela sudske vlasti i parlamenta, na smjeni dijela članova Savjeta i izboru novih, za koje je lako dokazivo da su vojnici DPS-a, pokazuje dvije stvari – da političari u Crnoj Gori ne poznaju ili da ih ne interesuje suština medijskih sloboda i da su sve reforme u Crnoj Gori u posljednjih deceniju, deceniju i po isključivo kozmetičke prirode”, smatra novinar i kolumnista “Vijesti”.

Od pretplate građana do državne kase

O “zarobljenom” Javnom servisu crnogorski nedjeljnik “Monitor” je pisao 2009. Podsjetili su tada na različite modele kojima je država namjeravala RTCG učiniti odgovornom onima zbog kojih postoji - građanima.

Tako su 2002. doneseni medijski zakoni kojima je RTCG trebalo da se finansira kroz pretplatu građana i istovremeno oslobodi državne šape. Građani su bili nezadovoljni javnim servisom, a vladajuća partija je krajem 2008. donijela izmjene Zakona o javnim radio-difuznim servisima i, umjesto pretplate, utvrđeno je da se RTCG finansira iz državne kase.

“Evropi bi to značilo da javni servis finansiraju građani, jer su njihove pare u budžetu. U Crnoj Gori, to, međutim, znači: finansira te DPS. Tako je ozakonjeno ono što je RTCG bila i ostala: državna televizija, a ne javni servis“, navodi tada “Monitor“.

Podsjećaju i da je samo prvi Savjet RTCG izabran bez miješanja vlasti. Članove Savjeta je nekada birao civilni sektor, a Skupština je mogla samo da potvrdi njihov izbor.

Godinama, pa i danas, članove Savjeta bira Skupština. A Skupština je, ili makar njena većina – DPS.

I tako, u to vrijeme, nije bilo nikoga da “RTCG transformiše u javni servis”.

Novinar i kolumnista “Vijesti” Vladan Žugić smatra da stvari nisu drugačije ni danas. Po njemu, Crna Gora je “fasadna demokratija koja je, umjesto da ide naprijed za ovih 10-15 godina, postala privatni posjed Mila Đukanovića i DPS-a”.

Nije bilo revolucije, ali su učinjeni prvi koraci naprijed

Kadija i Mićunović tokom protekle godine, za vrijeme mandata, nisu izveli nikakvu revoluciju, ali su napravili početne korake da od Javnog servis naprave objektivnu televiziju u interesu svih građana, smatra više sagovornika.

I Žugić smatra da je njihovim dolaskom politika gurnuta u drugi plan, da se RTCG tokom njihovog mandata više bavila svakodnevnim problemima građana, da udarne informativne emisije nisu počinjale hvalospjevima državnih - istovremeno i zvaničnika DPS-a, da nije bilo intervjua u kojima predstavnici vlasti sami sebi postavlju pitanja i daju odgovore.

Ali, dodaje Žugić, i na drugoj strani političke podijeljene Crne Gore, na račun Kadije i Mićunovića bilo je i zamjerki.

“Tako nisu emitovane oštre ocjene na račun vlasti iz nekih nevladinih organizacija, dio opozicije (Demokratski front) se žalio da nisu dovoljno zastupljeni, dok su izjavu Đukanovića da je nezavisni dnevnik Vijesti ‘fašistički’ zbog toga što su pisali o poslovima njegovog sina sa državom, dok je on bio premijer, emitovali sa nekoliko dana zakašnjenja, tek nakon završenih predsjedničkih izbora”, kaže Žugić i dodaje da je to nezadovoljstvo s obje strane “možda najbolji dokaz da je novi menadžment Javnog servisa bio na pravom putu”.

Ali je to, smatra on, bilo nedopustivo za crnogorsku trodecenijsku vlast.

“Da li zbog toga što vole da čuju samo najljepše stvari o sebi ili zbog brige da im političku štetu mogu nanijeti povremeni prilozi Javnog servisa o svakodnevnim problemima građana Crne Gore ili o korupcionaškim šemama ili zbog oboje? Ovo što je sada vlast uradila sa Javnim servisom je možda posljednji čin davljenja nacionalne televizije”, kaže Žugić.

On dodaje da crnogorska vlast ne shvata da se u eri novih medija i IT tehnologija činjenice ne mogu sakriti.

“Umjesto otvorene polemike na Javnom servisu Crne Gore o problemima u, na primjer, zdravstvu, prosveti, ekologiji, pravosuđu… koja bi u konačnom vodila nekom rješavanju problema, već sada na društvenim mrežama i alternativnim medijima imamo brojne zahtjeve za finansijsku pomoć za liječenje u inostranstvu, dokumentovano vršnjačko nasilje, devastiranje šumskih ili obalskih resursa, skrnavljenje kulturnih dobara... To se vlasti može vratiti kao bumerang. To zatvaranje očiju pred narastajućim problemima građana – a Javni servis bi trebalo biti najbistrije oči u maloj Crne Gori – uvijek vodi udaranju u zid”.

Vlada je u aprilu prihvatila Ugovor sa RTCG, kojim je za rad Javnog servisa u naredne tri godine predviđeno 40 miliona eura iz državnog budžeta.

Nada u novo zakonsko rješenje

Iz Media centra, koji je više puta tražio ostavke članova Savjeta RTCG, Vladi su ranije uputili zahtjev za izmjene Zakona o nacionalnom javnom emiteru, čime bi, kako navode, bila osigurana samostalnost javnog medijskog servisa. Tražili su da članove Savjeta, umjesto Skupštine, ubuduće bira Agencija za elektronske medije.

Smatraju da sadašnja verzija Zakona o nacionalnom javnom emiteru predstavlja regresiju i dodatno učvršćuje kontrolu partijske većine u Skupštini nad RTCG.

Za uspostavljanje novog kriterijuma za izbor članova Savjeta, kako ih ne bi birali političari, zalažu se i u Društvu profesionalnih novinara Crne Gore (DNPCG). Smatraju i da bi Javnim servisom trebalo da rukovode novinari i menadžeri, a ne partijski aktivisti vlasti ili opozicije, i očekuju da takvo rješenje bude sadržano u odredbama novog zakona o javnom servisu. Iz redova novinara bi, kako navode, trebalo da bude biran i ombudsman koji će ocjenjivati izvještavanje RTCG.

 

Ovaj članak je napisan kao dio projekta Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), koji je sufinansirala Evropska komisija. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso i ne može se smatrati da odražava stavove Evropske unije. Posjetite stranicu projekta (na engleskom jezikom)