Milo Ðukanović
Premijeru Milu Đukanoviću je nedostajalo samo još pedesetak dana da proslavi punih 20 godina na čelnoj funkciji u Crnoj Gori. Po analitičarima i po opoziciji Đukanovićeva ostavka je donijeta pod pritiskom međunarodne zajednice, zbog njegovih navodnih veza sa organizovanim kriminalom
Motive svog povlačenja Đukanović je objasnio željom za stvaranje uslova za promjene u izvršnoj vlasti, bez potresa i posljedica po dalji razvoj Crne Gore. On smatra da je odabrao najbolji momenat: Crna Gora je prošle sedmice postala kandidat za člana Evropske unije i u predvorju je NATO-a. To je, kao i obnova nezavisnosti Crne Gore, najznačajniji uspjeh u dvodecenijskoj suverenoj vladavini Mila Đukanovića u toj zemlji.
On je takođe uvjeren da Crna Gora izlazi iz ekonomske krize, ali nezavisni ekonomisti tvrde da Crnu Goru i novu vladu čeka mnogo „znoja, krvi i suza“ da bi se to ostvarilo. Posebno se to odnosi na ispunjavanje „sedam teških eurozapovjesti“ koje je Crna Gora dobila iz Brisela kao uslov za dobijanje datuma početka pristupnih pregovora. A one se tiču prije svega uspostavljanja vladavine prava: nezavisnog i profesionalnog pravosuđa, odlučne borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, te slobode medija. Sve ono što je Đukanović odbijao da uradi u protekle dvije decenije sada će se morati uraditi u narednoj godini. Zato će, kako smatraju analitičari, to biti veoma stresan period za novu vladu, koju će predvoditi sadašnji vicepremijer i ministar finansija Igor Lukšić.
34-ogodišnji Lukšić je osoba od velikog povjerenja dosadašnjeg premijera. Mlad, energičan, svestran, pravi tehnokrata. Osim popustljivosti prema Prvoj banci porodice Đukanović, u karijeri do sada nije imao afera. Veliko je pitanje koliko će biti samostalan u djelovanju, odnosno koliko će se moći udaljiti od sjenke šestostrukog premijera. Jer, Đukanović ostaje i dalje u politici, kao lider najjače partije - Demokrarske partije socijalista (DPS), tj. na poziciji sa koje, kako sam kaže, može veoma mnogo uticati na magistralne tokove državne politike. Lukšićeva samostalnost vidjeće se već pri formiranju njegovog kabineta, koji će, najvjerovatnije, 29. decembra biti izglasan u crnogorskom parlamentu.
Politički analitičar Blagoje Grahovac kaže da u novoj vladi ne mogu biti one osobe koje se sumnjiče za veze sa organizovanim kriminalom. „U Crnoj Gori u suštini postoji država i paradržava. Paradržava su oni ljudi koji su formalno bili u državi a u suštini u vezi sa centrima organizovanog kriminala i korupcije, pa postoji opasnost da paradržavni način egzistiranja vlasti na tlu Crne Gore i dalje bude aktuelan. To će biti najveća politička greška u životu Mila Đukanovića ukoliko bude vladao iz sjenke, sa pozicije predsjednika DPS-a, čime će potvrditi da će paradržava nastaviti da živi", ističe Grahovac.
U prvim reakcijama na Đukanovićevo povlačenje opozicija je zatražila od predsjednika države Filipa Vujanovića da raspiše vanredne izbore. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je rekao da je Đukanovićeva ostavka donijeta pod pritiskom međunarodne zajednice, zbog njegovih navodnih veza sa organizovanim kriminalom. „Đukanović odlazi kao dio paketa proširenja EU prema Zapadnom Balkanu. Taj dio podrazumijeva smjenu nekih do juče ključnih partnera zapadnih zemalja u regionu, kao što su bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, kosovski Hašim Tači i crnogorski Milo Đukanović. Jednostavno, novo vrijeme i novi izazovi zahtjevaju jednu novu generaciju političara. Praktično, ostavkom Đukanovića zatvara se dvodecenijski krug u kojem su visoko pozicionirani političari u zemljama Balkana bili istovremeno povezivani i sa strukturama organizovanog kriminala i sa sobom vukli teške hipoteke oko procesa tranzicije, privatizacije i svih drugih anomalija koje su se dešavale u proteklih 20 godina“, ističe Medojević.
Đukanović je, inače, odbacio sve te navode, kao i svaku paralelu sa sudbinom bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera. Rekao je takođe da se ne kaje za sve što je uradio. „Zar mislite da se ja ne bih svim silama borio da ostanem na čelu vlade i da imam imunitet ukoliko bih strahovao od sudskog progona“, dodao je on. To, dakle, znači da se Đukanović više ne pribojava od ponovnog pokretanja sudskog procesa u Bariju gdje je bio optužen za „mafijaško udruživanje i šverc cigareta“.
Glavni tužilac u Bariju Antonio Laudati izjavio je ranije da je onog trenutka kada je Crna Gora postala nezavisna država, automatski aktiviran mehanizam diplomatskog imuniteta za Đukanovića, na temelju međunarodnog prava.
Tužilaštvo u Bariju sumnjiči za teška krivična djela još četiri državljana Crne Gore veoma bliska dosadašnjem premijeru, kao i njegovog prijatelja sa srpske potjernice Interpola Stanka Subotića, zvanog Cane. Neki mediji pišu da je “kontroverzni premijer Crne Gore godinama povezivan s raznim oblicima kriminala i korupcije, a najpoznatiji je po optužbama da je uz Subotića vodio duvansku mafiju na Balkanu”.
Zbog svega toga Đukanović je, smatraju mnogi analitičari, „otišao na rezervni položaj“. „Njegova ekonomska moć, realna moć njegovog kartela, koji bi bio jak čak i da dođe do potpune smjene vlasti, teško da može dozvoliti promjenu Đukanovićevog sistema vladanja“, kaže glavni urednik nezavisnog nedjeljnika „Monitor“ Esad Kočan.
Ali, niko kao Đukanović ne može upravljati tim sistemom. Zato, nakon njegove voljne ili nevoljne ostavke, ništa više u Crnoj Gori neće biti isto. Počinju i u toj maloj zemlji, a velikoj priči, da, ipak, duvaju neki novi vjetrovi.
