Ivo Josipovic
Snažnu podršku Bandiću dao je vrh Katoličke crkve, a brojni svećenici u župama sugerirali su vjernicima da glasaju za njega, a ne za "bezbožnika" Josipovića. Činjenicom što je Josipović agnostik nastojalo se zasjeniti brojne afere kojima su mediji Bandića povezivali s korupcijom i sumnjivim poslovima u gradu Zagrebu na čijem se čelu nalazi deset godina
Kad se u nedjelju navečer, dva sata nakon što su objavljeni prvi rezultati izlaznih anketa, pojavio među svojim pristašama koji su ga čekali u zagrebačkom Novinarskom domu, Ivo Josipović (52) doživio je prave ovacije. Izlazne ankete pokazivale su da uvjerljivo vodi i da je postao treći hrvatski predsjednik. Ispred drugog kandidata, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, vodio je s više od 20 posto glasova, no iako je pobjeda bila sigurna, Josipović, pravnik po struci, pokazao se legalistom: ni u jednoj izjavi do objavljivanja prvih službenih rezultata, u ponoć, nije se proglašavao pobjednikom.
A kad je Državno izborno povjerenstvo u ponoć potvrdilo Josipovićevu pobjedu i objavilo kako je dobio 60,29, a Milan Bandić 39,71 posto glasova, te kada je postalo jasno da se taj rezultat može promijeniti samo za koji promil, poljubio je svoju suprugu Tatjanu, također pravnicu i 18 godišnju kći Lanu. One su mu bile važan oslonac u kampanji koja je dugo trajala, bila iscrpljujuća i na kraju vrlo prljava.
Njegova izborna kampanja započela je još u prolijeće prošle godine i bio je jedini kandidat među 12 koliko ih se natjecalo za funkciju predsjednika Republike, koji je morao proći stranačku nominaciju. U srpnju 2009. pobijedio je na unutarstranačkim izborima svog protukandidata Ljubu Jurčića, a onda se dogodilo nešto čega su se u najjačoj oporbenoj stranci – Socijaldemokratskoj partiji (SDP) pribojavali. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, unatoč izborima unutar SDP-a na kojima je pobijedio Josipović, napustio je SDP i odlučio se kandidirati kao nezavisni kandidat. Josipovićevi izgledi bili su ugroženi.
Iako su mu ankete od trenutka kada se upustio u predsjedničku utrku davale najveće izglede na pobjedu (u prvom krugu izbora, među 12 kandidata, pobijedio je s 31,42 posto u odnosu na drugoplasiranog Bandića koji je dobio 14,83 posto), u drugom je krugu njegov dojučerašnji stranački kolega Milan Bandić započeo s udarcima ispod pojasa. Bez obzira što su do unatrag nekoliko mjeseci bili članovi iste stranke, SDP-a, Bandić je Josipovića počeo optuživati kako će u Hrvatsku vratiti komunizam. Josipović, za razliku od Bandića - koji se izjašnjava kao katolik - deklarirani je agnostik, pa je tu činjenicu Bandić smišljeno koristio vjerujući da u državi, u kojoj se više od 90 posto građana izjašnjavaju kao katolici, to može biti njegova velika prednost.
Snažnu podršku Bandiću dao je vrh Katoličke crkve, a brojni svećenici u župama sugerirali su vjernicima da glasaju za njega, a ne za "bezbožnika" Josipovića. Činjenicom što je Josipović agnostik nastojalo se zasjeniti brojne afere kojima su mediji Bandića povezivali s korupcijom i sumnjivim poslovima u gradu Zagrebu na čijem se čelu nalazi deset godina. Pojavili su se i plakati na kojima je građanima bio ponuđen izbor - na jednoj strani raspelo i Milan Bandić, na drugoj crvena petokraka i Ivo Josipović.
Bandić je u kampanji poticao veteranske udruge iz Domovinskog rata, koje okupljaju više od pola milijuna članova, da optužuju Josipovića kako je kao autor zakona o suradnji Hrvatske s Haškim sudom bio taj koji je "isporučio hrvatske generale" i protiv njih "pisao optužnice". Iako je riječ o potpunim neistinama, takve su optužbe – s obzirom na još svježe ratne rane – bile iznimno neugodne i Josipović ih je morao stalno demantirati. Bandić je uz to naručio i televizijske spotove u kojima je, dok je govorio Josipović, cijeli ekran u trajanju od 15-ak sekundi bio prekriven crvenom bojom, simbolom komunizma.
Ipak, građani su prepoznali da je Bandićeva kampanja u kojoj se predstavljao kao nezavisni kandidat (mada je do prije nekoliko mjeseci i on bio član SDP-a) i plašenje građana Josipovićem kao čovjekom koji želi vratiti komunizam, neuvjerljiva i nekorektna. Prihvatili su Josipovićevu platformu "nove pravednosti", programa u kojem je najavio borbu za društvo u kojem će svi imati jednaku šansu.
"Domoljub nije onaj tko se jače busa u junačka hrvatska prsa ili žustrije maše zastavom. Domoljub je onaj koji pošteno radi svoj posao i plaća porez. Onaj koji kreativnošću i inovacijama doprinosi boljitku Hrvatske. Domoljub je poduzetnik koji pošteno plaća radnike, plaća porez i otvara nova radna mjesta", objašnjava Josipović što, između ostalog, misli pod "novom pravednošću".
Mediji su mu zamjerali preveliku ozbiljnost u nastupima i pomanjkanje šarma koje graniči s dosadom. Naviknuti na vječite dosjetke, viceve i neposrednost odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića, nagovještavali su da bi – što se te strane Josipovićeve ličnosti tiče – mogao biti sličniji Tuđmanu. Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar, koji dobro poznaje svog sveučilišnog kolegu, kaže: "Josipović ne spada na liniju Tuđmana i Mesića, on čini trokut, on je nešto potpuno različito i od jednog i od drugog. S Tuđmanom ga povezuje to da nije zainteresiran za male stvari, s Mesićem da je zainteresiran za male ljude. A od jednog i od drugog udaljuje ga činjenica da mjesto predsjednika ne shvaća kao dio politike. Za njega je predsjednik države iznad politike".
Josipović, ekspert za međunarodno kazneno pravo, pored prava diplomirao je i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i skladao više od 50 kompozicija. Piše operu o legendarnom članu skupine The Beatles, Johnu Lennonu, inspiriranu njegovim životom i glazbom i mogao bi biti prvi državnik kojemu će za trajanja mandata biti izvedena neka opera. Njegov prijatelj s Muzičke akademije, skladatelj i dirigent, Berislav Šipuš, ovako opisuje novog hrvatskog predsjednika: "Uspio je na nevjerojatan način spojiti racionalno - pravnu znanost - s nečim razigranim i lepršavim kakva je umjetnost, odnosno skladanje. Te dvije osobe u njemu odlično kontrolira, one jedna drugu nadopunjuju".
Kada 18. veljače na Markovu trgu u Zagrebu, između zgrade Vlade i Parlamenta bude polagao prisegu i preuzeo dužnost trećeg hrvatskog predsjednika (nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića), kao agnostik naći će se u neobičnoj situaciji. Kratka prisega od samo 60 riječi završava s – tako mi Bog pomogao.
"Nemam nikakvih problema s tim. To je dio duboke katoličke tradicije u Hrvatskoj i ja to cijenim. Katoličku vjeru poštujem, kao što poštujem sve vjere, ali i ljude koji nisu vjernici", rekao je.
