Ponikve, zajedno je moguće

Išli smo istražiti kako funkcionira multiuslužno komunalno poduzeće na otoku Krku te pokušati razumjeti kako uspijeva privući i investirati europska sredstva kako bi, gledajući u smjeru održivog razvoja, odgovorilo na izazove s kojima se suočava otok koji posjećuje ogroman broj turista

Na otoku Krku, na sjevernom Jadranu, općine su se udružile u komunalnu tvrtku Ponikve, koje upravlja prikupljanjem otpada, odvodnjom otpadnih voda, vodoopskrbom i dijelom proizvodnje električne energije. Ponikve je postala ključna referentna točka kada je u pitanju privlačenje i ulaganje europskih sredstava. Susreli smo se s tehničkim direktorom poduzeća Dejanom Kosićem.

“Surađujemo s brojnim talijanskim partnerima, također na europskim projektima (Horizon, Interreg, itd.). Na primjer, nedavno sam razgovarao s jednim od svojih talijanskih suradnika o mogućnosti zajedničkog rada na novim projektima Interreg Italija - Hrvatska za koje je objavljen novi europski natječaj. U budućnosti bismo željeli uključiti i druge istočnoeuropske zemlje, poput Makedonije i Kosova”. U svom uredu u malenoj zgradi na periferiji gradića Krka, s puno prostora okolo i bojama mora koje se naziru na horizontu, Kosić, ne gubeći vrijeme, već nam govori o projektima za budućnost.

Vratimo se nakratko unatrag. Nedavno ste završili jedan značajan projekt u sklopu programa Interreg Italija – Hrvatska…

Tako je. Riječ je o projektu DEEP-SEA , koji je okončan krajem 2022. Ovaj projekt omogućio nam je da provedemo nekoliko pilot programa: jedan ovdje na otoku Krku, jedan južnije, na otoku Šolti, i dva u Italiji, jedan u provinciji Foggia, a drugi u Trstu. Razvili smo micro-grid sustav s fotonaponskim panelima i baterijama, i sa stanicama za punjenje električnih vozila i plovila. U pitanju su prve stanice za električna plovila u Hrvatskoj.

Napravili smo i stanicu za punjenje električnih bicikala i skutera. Ideja je bila omogućiti ne samo turistima nego svim osobama koje dolaze na otok s električnim automobilima da besplatno koriste električne bicikle i skutere dok čekaju da im se vozilo napuni. Uključili smo i razne aktere u turističkom sektoru, poput nekih turističkih agencija, razvijajući ponudu restorana i znamenitosti za one koji žele upoznati naš otok dok čekaju da im se napuni električno vozilo ili plovilo.

Kako vaša tvrtka biva uključena u europske projekte poput Interreg programa? Pristižu vam ponude ili ste upravo vi protagonisti?

Ponekad smo mi protagonisti, a ponekad nam biva ponuđema suradnja, kao u slučaju projekta o kojem smo maločas govorili, gdje nam je bilo ponuđeno da zamijenimo partnera koji je napustio projekt. Što se pak tiče projekta Horizon 2020, o čemu ćemo možda kasnije nešto reći, ideja je potekla od nas.

Trenutno razvijamo novu ideju koju bismo željeli predložiti u sklopu programa Interreg Italija-Hrvatska. Zamisao je ispitati prisustvo plastike i drugog otpada u moru, konkretno u jednoj uvali u blizini Baške, tzv. Puntarska Draga, gdje se nalazi i pristanište za plovila (Marina Punat ), te na još tri mjesta: u Venecijanskoj laguni, na jednom lokalitetu u južnoj Italiji i na jednom na jugu Hrvatske. Nakon što utvrdimo koliko otpada ima pod vodom, pokušat ćemo riješiti problem.

S talijanske strane razmišlja se o čišćenju morskog dna pomoću robota s GPS sustavom, dok s hrvatske strane imamo drugačiju tehnologiju, podjednako modernu, koja omogućuje pretvaranje podvodnog otpada u vodik, koji se potom može koristiti za proizvodnju električne energije, kojom se onda napajaju roboti koji čiste morsko dno. Ovu ideju trenutno razvijamo i nadamo se da ćemo je uspjeti predložiti.

Dakle, u samom poduzeću imate stručnjake za europske natječaje? Ovo je za vas već uobičajena aktivnost?

Da, naravno. Prije dosta godina, odmah po ulasku Hrvatske u Europsku uniju, organizirali smo tečaj za projektni menadžment za europske projekte. Bilo nas je šesnaestoro: pored zaposlenih u našem poduzeću, bio je i jedan lokalni dužnosnik iz jedne od otočnih općina. Na otoku ima sedam općina, s kojima smo razvili bliske odnose s obzirom da smo komunalna tvrtka, te surađujemo i na europskim projektima.

Ova kompetencija donosi značajna financijska sredstva za razvoj teritorija?

Da, po mom mišljenju da. Radimo na europskim projektima u raznim područjima.

Što je bilo posebno važno za razvoj otoka Krka?

Prije svega most izgrađen 1980. godine, koji povezuje otok s kopnom. Nakon izgradnje mosta situacija se definitivno promijenila. Na primjer, tijekom ‘50-ih i ’60-ih moji roditelji su otišli raditi u Rijeku jer se ovdje na otoku nije baš dobro živjelo. U tom razdoblju mnogi mještani su emigrirali u inozemstvo, u Ameriku, Italiju… Ja imam puno rođaka i u Njemačkoj. Onda je izgrađen most i s njim je došla pozitivna prekretnica ne samo kada je u pitanju turizam nego općenito razvoj otoka. Eto, i ja sam se vratio na otok. Potom smo ušli u Europsku uniju. Mislim da možemo biti zadovoljni članstvom u EU, imamo mnogo novih mogućnosti, možemo razvijati ideje i ostvariti veze s drugim europskim gradovima i državama.

Ne treba uzimati zdravo za gotovo činjenicu da ste uspjeli privući tolika europska sredstva. U nekim relativno bogatim zemljama, lokalna tijela nisu razvila značajne vještine kada je riječ o europskim projektima s obzirom da im u prošlosti nisu trebala posebna sredstva, jednostavno nisu bila nužna… i sada se propuštaju brojne prilike…

Važno je također umrežavati se, surađivati. Ovdje na Krku, u brojnim slučajevima, političari su uspjeli pronaći zajednički jezik, provodeći jedinstvenu politiku. Mislim da je upravo ovaj aspekt u najvećoj mjeri doprinio razvoju otoka. Mi smo svjesni da živimo na otoku, da smo otočani. Točno je da imamo most, ali i dalje smo otok. Stoga moramo pokušati shvatiti što je najbolje za otok, za nas, za našu djecu, za budućnost. Ako se pak razmišlja na temelju pripadnosti ovoj ili onoj političkoj partiji, ništa se ne može postići.

Nedavno ste radili na jednom projektu Horizon 2020…

U pitanju je istraživački projekt InNoPlastic koji smo djelomice mi osmislili, iako nismo voditelj projekta. Od nas je potekla ideja kako očistiti plaže na otoku. Prije nekoliko godina proveli smo projekt Plava Vreća . Zapitali smo se: kako možemo očistiti sve plaže na otoku? Jer mi, kao komunalno poduzeće, čistimo samo gradske plaže, ne i one udaljene i izolirane, do kojih se ponekad može doći samo čamcem. Onda smo došli na ideju da osobama koje posjećuju ove plaže (turisti, ribari, vlasnici plovila) podijelimo vrećice kako bismo ih potaknuli da sakupljaju otpad koji pronađu na plaži. Svi znamo da se smeće ne smije ostavljati na plažama, ali nitko se ne osjeća dužnim skupiti otpad koji donese more ili vjetar. Također smo ljudima pokušali objasniti da je otpad koji završi na plaži u određenom smislu već očišćen pod dejstvom morske soli i mora, te se ne treba plašiti sakupljati ga. Pri tom, dovoljno je odvojiti svega pet minuta vlastitog vremena da bi se vreća napunila otpadom. Izračunali smo da kada bi svaki posjetitelj ili ribar otpadom napunio bar jednu vreću godišnje, plaže bi bile čiste. Također, organizirali smo natječaj za najbolju priču ili fotografiju, nagrađujući pobjednike vikendom u jednom od hotela na otoku. Nismo mogli nagraditi sve osobe koje su sudjelovale u inicijativi, ali za sve sudionike čiste plaže su najveća nagrada.

Nakon nekoliko godina provođenja ovog projekta došli smo na ideju da ga proširimo upotrebom novih tehnologija. Zamisao je bila da koristimo robota koji se danju “sunča”, puneći tako baterije, a onda noću, kad na plaži nema nikoga, sakuplja otpad. Stupili smo u kontakt s jednom hrvatskom tvrtkom za koju smo vjerovali da je sposobna napraviti robota sa spomenutim karakteristikama, i oni ga trenutno razvijaju, skoro su završili.

Potom smo razmišljali o tome kako ponovno upotrebiti otpad sakupljen na plažama pretvarajući ga u proizvode koji se mogu koristiti na plaži. Prvobitna ideja bila je praviti ležaljke za plažu, ali za to nam je bio potreban veliki 3D printer koji je previše koštao. Stoga smo kupili manji printer, razmišljajući što bismo s njim mogli praviti. Netko nam je sugerirao da izrađujemo kornete za pepeo i opuške – slične kornete već dijelimo turistima – no željeli smo napraviti proizvod za sve, ne samo za pušače. Tako smo došli na ideju da pravimo sunčane naočale.

Također smo shvatili da na plažama ima mnogo polimera: polipropilen, polietilen (niske i visoke gustoće), PET i malo polistirena. Polipropilen koristimo za izradu kanti za razvrstavanje otpada. Nedavno sam bio na Karibima, na otoku Sveti Martin, u onom dijelu koji pripada Nizozemskoj, kako bih se susreo s jednim od parntera na projektu, te sam ponio sa sobom prvi model košare do reciklirane plastike. Na kraju su je poklonili kraljevskoj obitelji, koja je bila u posjeti tom kraju, kako bi pokazali, između ostalog, što se sve može proizvesti od otpada. Primjerak koji sam odnio na Karibe bio je prototip, no uskoro očekujemo prvih 650 komada koje izrađuje talijanska tvrtka Sartori Ambiente . Izuzetno su dobri i, ono što je najbitnije, otvoreni za suradnju. Naime, nema mnogo tvrtki koje su voljne eksperimentirati sudjelujući u istraživačkim projektima. Ove kante namijenjene su školama i vrtićima na otoku.

Nadalje, od polietilena visoke gustoće pravimo košare. Udio reciklirane plastike za sada je 50 posto, no nadamo se da ćemo dostići 100 posto. Ovaj proizvod također je namijenjem školama, prije svega za berbu maslina – naime, svaka škola na otoku ima vlastiti maslinik – ali može se koristiti i za sakupljanje otpada. Polietilen niske gustoće koristimo pak za proizvodnju plavih vrećica o kojima smo maločas govorili. Vlasnicima plovila poklanjamo vrećice različitih boja kako bi mogli razvrstavati otpad na samom plovilu.

Otkad se obavlja odvojeno sakupljanje otpada na otoku?

Počeli smo 2005., da bismo 2014., dostigavši gotovo 50 posto, shvatili da moramo napraviti korak dalje, te smo uveli prikupljanje od vrata do vrata.

Možete li nam objasniti, sa stanovišta nekoga tko je zaposlen u komunalnom poduzeću, koji su najveći problemi s kojima s otok suočava zbog snažnog utjecaja turizma? U odnosu na neka druga područja, ovdašnjom situacijom mnogo je teže upravljati. Turisti donose prihode, ali i razne probleme…

Otok Krk jedan je od najvećih hrvatskih otoka. Ima 21.000 stanovnika, no tijekom ljeta dostižemo brojku od 150.000 osoba, dakle sedam puta više. Za nas ovo je najveći problem, jer moramo obezbijediti vodu svim tim ljudima, a ne možemo je nadoknaditi ako tijekom ostalih godišnjih doba ima malo oborina. Otpadne vode također predstavljaju problem, stoga trenutno provodimo veliki projekt vezan za kanalizaciju. Ljeti ima mnogo ljudi, te posljedično i mnogo otpadnih voda, dok ih je zimi znatno manje. Stoga, u pojedinim dijelovima mreže moramo instalirati male sustave za ujednačavanje protoka.

Tu je potom i pitanje odvojenog prikupljanja otpada. Na otoku ima oko 30.000 kuća, od kojih je samo trećina nastanjena tijekom cijele godine. Ostatak čine kuće koje se iznajmljuju. Dakle, nije lako izaći na kraj s ogromnim priljevom ljudi tijekom ljeta, potrebne su odgovarajuće infrastrukture, ljudski resursi.. Kada na otoku boravi 150.000 osoba, to je kao da smo treći grad po veličini u Hrvatskoj. A onda zimi ostane svega 20.000 ljudi i sve se promijeni.

Vaša tvrtka uglavnom se financira općinskim sredstvima?

Tako je. Sredstva se osiguravaju kroz naplatu općinskih poreza. Točno je da 20.000 stanovnika plaća za 150.000 ljudi, ali ovo nije posebno problematično pitanje s obzirom da oni koji imaju veće kuće, i izdaju ih turistima, plaćaju više u odnosu na one koji imaju manje kuće isključivo za vlastite potrebe. Dakle, sustav je pravičan, te se niko ne žali.

Kada je pak riječ o odvojenom prikupljanju otpada, važan je i kulturološki aspekt. Turisti dolaze iz cijelog svijeta, neki su skroz navikli razvrstavati otpad, neki manje…

Ne raspolažem točnim podacima, ali mislim da su naši turisti uglavnom Nijemci, potom Austrijanci, nekada su dolazili i brojni Talijani, no nakon krize 2008. sve ih je manje. Slovenci također čine veliki dio turista koji posjećuju otok Krk. Mnogi od njih odavno su prihvatili ideju razvrstavanja otpada. Također, valja reći da otok Krk ostvaruje trećinu kvarnerskih noćenja, što je 8 posto na nacionalnoj razini (ako pored smještajnih kapaciteta uzmemo u obzir i vikendice), odnosno otprilike 5,6 posto (ako računamo samo smještajne kapacitete).

Bavi li se vaša tvrtka još nekim djelatnostima pored vodoopskrbe i upravljanja otpadnim vodama?

Bavimo se još zbrinjavanjem otpada i električnom energijom. Ušli smo u energetski sektor 2014. baveći se javnom rasvjetom, izgradnjom stanica za punjenje električnih vozila, itd. sve do ove godine kada se dio naše tvrtke posvećen energetici izdvojio kao zasebno poduzeće .

Pružate li usluge izravno privatnim osobama?

Ne, naša tvrtka sastoji se od dva ogranka: Ponikve Voda (vodoopskrba) i Ponikve Eko (otpad i kanalizacija). Tu i ovo novo poduzeće Smart Island Krk . Ponikve Eko, koja zapošljava gotovo polovicu ukupnog broja radnika (120 od 250), osobena je između ostalog po tome što sami proizvodimo električnu energiju za svoje aktivnosti. Proizvodimo čak i više nego što nam treba, i to zahvaljujući fotonaponskim panelima na krovu pogona za odvajanje i sortiranje otpada na Treskavcu. Jedan dio panela postavljen je 2012. godine (zahvaljujući državnom kreditu), a drugi 2018.