Ride&Bike između Slovenije i Hrvatske

Pitoma, slikovita i bogata poviješću, brdovita područja između Slovenije i Hrvatske postala su održiva prekogranična turistička destinacija. Pokretač transformacije bio je projekt Ride&Bike, proveden u sklopu kohezijske politike EU

Krotki brežuljci prekriveni vinogradima i prošarani bijelim dvorcima s crvenim krovovima od opeke, drevni termalni izvori, a – tamo gdje krajolik nije ukroćen – gusti šumski predjeli, koji mjestimično prerastaju u planine s napuštenim rudnicima i arheološkim ostacima.

Na drugom kraju, široki meandri Save, nešto uži Krke i Sutle, šumarci topole. U krajevima nedokučenim mostovima i općenito modernošću, odolijeva pokoja barka za prijevoz ribara, seljaka koji imaju njive na suprotnoj obali te obitelji sa suncobranima pod miškom.

Iako povezano zajedničkim obilježjima, ovo prekogranično područje, koje se prostire duž obala nekoliko rijeka, nije monolitna cjelina, već skup više regija. Počinje sjeverno od Zagreba, u Zagorju, kojem je Medvednica omogućila taman onoliko izoliranosti koliko je bilo potrebno da se sačuvaju kajkavica, prepuna slovenskih utjecaja, i stanovita sporost, draga mnogima koji vikendom ovamo hrle iz glavnog grada.

Nešto zapadnije pruža se dolina Save, s tihim Samoborom i šumovitim planinama u zaleđini. Prateći nekada najdužu rijeku Jugoslavije, prelazi se granica između Dolenjske i Štajerske (u Savinjskoj i Donjoposavskoj regiji) s tvrđavama, utvrđenim gradovima, neizbježnim industrijama i malim draguljem – gradićem Kostanjevica na Krki – s kućama izgrađenim na vodi.

Ovo su mjesta povijesnih sjećanja, poput onih na Veliku seljačku bunu iz 1573. (o kojoj govori muzej u Gornjoj Stubici ) ili još davnijih, vezanih za preko 900 ostataka krapinskih neandertalaca, kojima je također posvećen jedan muzej .

Već nekoliko godina biciklisti, šetači i rekreativni jahači spajaju ova podijeljena područja. Ovdje je “spori” turizam – s toplicama, kulturom i gastronomskim specijalitetima – postao stvarnost znatno prije nego što je tako nazvan, kao alternativa destruktivnom potencijalu masovnog turizma.

Nedostajala je “aktivna” komponenta, bazirana na tjelesnim aktivnostima, a prije svega veza između teritorija premalih za natjecanje na međunarodnoj razini. Bicikli i konji činili su se idealnim za međusobno približavanje brojnih ljepota raštrkanih po nepreglednom teritoriju.

Europska kohezijska politika – koju u ovom dijelu kontinenta dopunjuje program suradnje Interreg V-A Slovenija-Hrvatska – pokušala je nadomjestiti ovaj nedostatak kroz projekt Ride&Bike podijeljen u dvije faze. Prva faza je provedena u razdoblju 2007. – 2013., a druga od 2018. do 2021.

“Bez europskog projekta bilo bi teško uvjeriti lokalnu upravu da mora razmišljati šire”, objašnjava Tanja Ivek, viša savjetnica Zagorske razvojne agencije, vodećeg partnera inicijative. “Također su potrebna sredstva, pravi mentalitet i marketinške strategije, dakle resursi kojima pojedinačni teritoriji ne raspolažu”.

Razvijani u dugom vremenskom razdoblju, gotovo petnaest godina, projekti su zamišljeni da traju kroz vrijeme. Tri godine po završetku, mnoga od posijanih sjemena nastavljaju davati plodove.

Faze projekta

Tijekom prve faze projekta, financirane s 336 tisuća eura iz Europskog razvojnog fonda, partneri su se posvetili digitalizaciji postojećih ruta – uključujući biciklističke i planinarske staze, kao i one namijenjene ljubiteljima jahanja – te izradi novih.

Također je osimišljena jedinstvena marketinška strategija na cijelom području, uz izradu prekograničnih karata biciklističkih staza. Nadalje, pokrenuti su tečajevi za turističke operatere, nova web stranica, aplikacije za praćenje staza te brojne aktivnosti u pilot području.

U drugoj fazi, uz značajnija sredstva (blizu 875 tisuća eura, od čega je 85%, dakle 744 tisuće, financirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj), aktivnosti su znatno proširene. Cilj je bio izraditi digitalizirane mreže biciklističkih i konjičkih staza u prekograničnom području, razviti infrastrukturu (uključujući četiri odmorišta za konje i osamnaest duž biciklističkih staza), organizirati radionice za vodiče i zajedničku obuku ne samo za turističke operatere nego i za lokalnu upravu s obje strane granice te pokrenuti portal s interaktivnom kartom (uz mogućnost virtualnog obilaska ), koji je dostupan i tri godine nakon završetka projekta.

Rezultati

“Definitivno smo zadovoljni kako je prošlo. Web stranica, koja se redovno ažurira, pokazuje da nije sve gotovo 2021. godine te da su partneri i dalje u kontaktu”, kaže Tanja Ivek. Svi uključeni subjekti – nastavlja viša savjetnica – naučili su umrežavati se ne samo međusobno nego i u inozemstvu, promovirajući projekt na međunarodnoj razini, u sklopu značajnih događaja, poput sajmova u Londonu i Berlinu.

Rezultati su vidljivi: dok su u prošlosti u ovom području bile najpopularnije “fiksne” atrakcije, poput toplica ili kratkih bjegova od stresnog gradskog života, sada se sve više ljudi odlučuje za duge itinerare, prije svega biciklističke.

Međutim, teško je govoriti o brojkama. “Druga faza dijelom se poklopila s izvanrednom situacijom i završena je u veljači 2021., dakle neposredno nakon vrhunca pandemije. Stoga detaljna istraživanja, koja smo željeli provesti na kraju projekta, nisu bila moguća”.

Izvjesno je da su povijesne i prirodne znamenitosti zabilježile oko 4500 posjeta više na kraju projekta. Još jedan značajan rezultat – objašnjava Ivek – jeste reakcija privatnog sektora. “Čini se da se sektor probudio i sve više ljudi je počelo pokretati agencije i obrte vezane za biciklizam”. Viša savjetnica precizira da aktivni turizam “nudi sveobuhvatnu korist dotičnim područjima, od povećane potrošnje posjetitelja do otvaranja novih radnih mjesta i razvoja malih i srednjih poduzeća, što doprinosi gospodarskom, društvenom, ekološkom i kulturnom razvoju lokalne sredine, poboljšavajući ukupnu kvalitetu života mještana i posjetitelja”.

Kada je pak riječ o jahanju, teže je govoriti o porastu brojki u odnosu na biciklizam. “Da biste prešli dugu konjičku rutu, morate za to već biti spremni. Stoga, u regiji poput Zagorja, broj jahališta nije povećan, ali ona bolje rade”.

Sedamnaest godina nakon osmišljavanja projekta, biciklistički i konjički turizam naučio je stajati na vlastitim nogama. Međutim, postoji rizik da se teritoriji povezani projektom ponovo okrenu sebi. “Regije, uključujući Zagorje, naučile su snažno se fokusirati na spori i aktivni turizam, ali prije svega kroz promoviranje vlastitih brendova. Još uvijek postoji određeni strah da se gleda preko granice, prema široj stvarnosti”.

 

Posjetite fotogaleriju