Nasilje u porodici je relativno široko rasprostranjena pojava u Makedoniji. Prema NVO organizacijama koje rade na ovom problemu, uzroci su uglavnom posljedica društva koje je još uvijek vrlo patrijarhalno
Tekst je dostupan i na albanskom i na makedonskom
„Počelo je da se dešava od kako smo sklopili brak, ja samo tada nisam bila svjesna toga. Bila sam mlada, sa malom djecom i drugim obavezama. Sve je uvijek moralo biti kako on kaže... bila sam glupa i ništa nisam znala, govorio mi je. Ne daj Bože da sam podigla glas ili mu se suprotstavila, odmah bi me udario“, A.B. danas ima 56 godina i klijent je Centra pravne pomoći Asocijacije za emancipaciju, solidarnost i jednakost žena Makdonije (ESE), na čijoj web stranici ima još ovakvih priča.
"Počeo bi se izvinjavati što nas je zapostavljao, mene i dijete... Kao, promjeniće se on, da se samo malo strpim... Ili bi samo eksplodirao i sve bi završilo... ne bih to nazvala vođenjem ljubavi, nazvala bih to silovanjem. Poslije bih se osjećala još jadnije“, kaže V.K. (49).
Sličan slučaj desio se i prošle sedmice, 18. januara, kada je žena iz Štipa, istočna Makedonija, primljena u bolnicu nakon što je teško pretučena od stranje njenog partnera zbog toga što je odlučila potrošiti 200 makedonskih dinara (oko 3 eura) kako bi kupila lijek za bolesnu djecu, a njemu ostavila samo 40 dinara da si kupi jeftinu rakiju.
Debata
Kao i obično, imamo stručnjake iz različitih područja, sociologe, psihologe i slične, koji iznose objašnjenja kako loša društvena situacija, rastuće siromaštvo populacije uopšte, rezultiraju u širem porastu nasilja na svim nivoima društva, a time utiču i na odnose unutar porodica i uzrokuju porast nasilja u porodici.
Marija Gelevska iz ESE-a se ne slaže. Ona snažno vjeruje kako je nasilje u porodici rodno zasnovana pojava. Ranija istraživanja zapravo su pokazala da u preko 85 odsto slučajeva, žene su te koje stradaju od ruku svojih muških partnera, ostatak slučajeva odnosi na nasilje nad potomcima, dok se vrlo mali procenat slučajeva odnosi na muškarce žrtve nasilja u porodici, a koji su uglavnom starije osobe.
„To je sve zbog činjenice da živimo u dominantno patrijarhalnom društvu“, kaže Gelevska, ističući pojavu silovanja u braku. „U našem društvu, vođenje ljubavi žene vide kao svoju dužnost“, kaže ona. Zapravo, dok izmjene Krivičnog zakona koji je usvojen 2004. godine označavaju silovanje u braku kao krivično djelo koje se procesuira po službenoj dužnosti, u stvarnoj pravnoj praksi je i dalje prepušteno silovanim ženama da traže sankcije kroz privatne tužbe.
Ko i kako se bori
ESE radi na problemu nasilja u porodici duže od jedne i pol decenije (osnovani su 1994. godine), i od 1998. godine vode i Centar pravne pomoći koji pruža pravnu pomoć, kao i psihološku pomoć žrtvama nasilja u porodici. U 2010. godini imali su 165 klijentica, što je malo ispod godišnjeg prosjeka od 200-250.
U 2006. godini ESE objavljuje „Zivot u sjenci“ (Život vo senka), studiju krivičnih aspekata nasilja u porodici, što je bio najsveobuhvatniji napor na ovu temu u Makedoniji do današnjeg dana. Studija je poslužila kao osnov za pripremu Državne strategije zaštite od nasilja u porodici 2008 - 2001, koju je u aprilu 2008. godine usvojilo Ministarstvo rada i socijalne politike.
UN agencije u Makedoniji su se priključile sa podrškom i osnovale Zajednički program za jačanje državnih kapaciteta, koji koordinira fondovima i aktivnostima pet UN agencija u Makedoniji (UNDP, UNFPA, UNICEF, UNIFEM, WHO), u saradnji sa relevantnim državnim ministarstvom.
Osoblje ESE, s druge strane, nije zadovoljno sa provedbom Strategije tokom prve tri godine, smatrajući kako provedene aktivnosti nisu u skladu sa metodologijom koja je određena u Državnoj strategiji.
„Tokom tri godine provedbe, UN još nikada nije objavio izvještaj o aktivnostima i postignućima“, kaže Marija Gelevska, dodajući kako je ESE odlučila ostati u Državnom koordinacijskom tijelu, ali neće uzimati aktivnu ulogu.
Jasmina Trajkovska, glavna savjetnica UN-a za Zajednički program, kaže kako je Strategija već rezultirala u značajnim postignućima, uključujući formiranje Državnog koordinacijskog tijela za provedbu strategija, pripremu prijedloga unificiranih protokola za sva ministarstva, NVO-e i UN-ove agencije uključene u provedbu, te veliki broj edukacijskih programa s ciljem jačanja kapaciteta državnog sistema za borbu protiv nasilja u porodici.
Statistike
Još jedan problem na kojem se treba raditi su statistike dostupne onima koji djeluju na ovom području. Sve osobe koje smo kontaktirali tokom pripreme ovog teksta ističu nedostatak unificiranih statistika, problem koji koči bolje planiranje budućih aktivnosti i procjene potreba.
Različite institucije čuvaju svoje statistike: postoje statistike koje je prikupilo Ministarstvo unutrašnjih poslova o broju slučajeva u kojima je intervenisala policija. Zatim državna telefonska linija, centri za socijalni rad također vode evidenciju i statistike, kao što čine i skloništa za žene. Ono što nedostaje je jedinstvena baza podataka.
Jasmina Trajkovska, glavna tehnička savjetnica u Zajedničkom programu, kaže da su svi statistički podaci, koji su na raspolaganju u ovom trenutku, uredu, ali ih je teško koristiti na struktuiran način, jer svi ne koriste iste pokazatelje.
Ona ističe primjer opštine Kavadarci, gdje statistike Ministarstva unutrašnjih poslova ne pokazuju slučajeve nasilja u 2009. godini. Neki od slučajeva nasilja u porodici su zapravo prijavljeni lokalnim Centrima za socijalni rad, ali nikada nisu dospjeli u procedure zvanične istrage i do sudova, jer su žrtve izabrale da ne koriste zakonske puteve.
Trajkovska je dodala da se postojeće statistike fokusiraju na čiste brojke i nedostatak kvalitativnih pokazatelja nasilja u porodici i drugih vrsta rodno zasnovanog nasilja, buduće trendove, uzroke nasilja itd. Zajednički program će se u 2011. godini fokusirati na stvaranje jedinstvene nacionalne baze podataka, nadamo se, u saradnji s Državnim Zavodom za statistiku, sa ciljem dovođenja ove brojke u upotrebu i za nacionalne politike u odnosu na populaciju.
Stvarni zadatak stvaranje baze podataka sa informacijama prikupljenim od strane NVO će biti sproveden od strane novoformirane makedonske Mreže protiv rodno zasnovanog i porodičnog nasilja. U posljednjoj sedmici 2010. godine, 21 organizacija uključena u Mrežu potpisala je osnivačke dokumente.
Mrežu je grantom podržao UNIFEM i radiće u skladu sa načelima solidarnosti i transparentnosti, među svoje ciljeve uključuje i veći uticaj na nacionalne politike, zagovaranje za uključivanje rodno osjetljivih preventivnih programa u obrazovne sisteme i prikupljanje podataka o uslugama koje nude NVO žrtvama nasilja u porodici.
“Mreža će se fokusirati na aktivnosti lobiranja i razvoj programa koji će kasnije biti ponuđeni za implementaciju drugim organizacijama i subjektima”, rekla je Elena Dimuševska iz Makedonskog centra za ženska prava, koordinatorica Mreže.
Svjesnost
Savka Todorovska iz Nacionalnog vijeća žena (UWOM) je izrazila zabrinutost kako malo same žene znaju o svojim pravima. U stvari, ona vjeruje da su sve žene sa kojima je razgovarala izrazile sličnu zabrinutost i potrebu da se ulože veći napori da se poboljša dostupnost informacija ženama, ali i široj javnosti o kotrastu nasilja u porodici, o važnosti obrazovnog sistema u odgajanju djece koja će osuđivati nasilje kada odrastu.
“Ne znam šta boli više – njegove uvrede ili njegovi udarci. Jedno jutro bilo mi je dosta svega, kada je on izašao spakovala sam svoje stvari i napustila kuću. Druge žene ne bi trebale ponoviti moje greške i čekati da se nešto s vremenom promijeni. One/i trebaju napraviti promjene u svojim životima i trebaju ih napraviti odmah. Prvi put one/i šute, prvi put one/i misle “ne sada, sljedeći put ću nešto učiniti”, one/i samo troše svoje dragocjeno vrijeme”, rekla je A.B. za ESE.
V.K. savjetujuje svim žrtvama nasilja u porodici da prijave nasilje odmah i da ne čekaju da bude prekasno. “Ne bi trebalo da bude mjesta za strah. Moramo govoriti i osuditi ono što se očito dešava".
* Dejan Georgievski je novinar za Oneworld SEE
