Kohezijski fondovi, slovenačko iskustvo

EU fondovi mogu konkretno utjecati na život građana i lokalnih zajednica, pod uvjetom da se troše uzimajući u obzir specifične potrebe svakog teritorija. Razgovor s Jasnom Gabrič, bivšom gradonačelnicom Trbovlja

Trbovlje je grad u središnjoj Sloveniji, smješten blizu rijeke Save. Dugo vremena važan rudarski i energetski centar, Trbovlje je dom najviše građevine u zemlji, dimnjaka bivše termoelektrane, koji je sa svojih 360 metara ujedno i jedna od najviših građevina ikada izgrađenih u Europi.

Tranziciji i diversifikaciji gospodarstva ovog područja doprinijeli su kohezijski fondovi koje je Europska unija stavila na raspolaganje. Jasna Gabrič, koja je bila gradonačelnica Trbovlja od 2014. do 2022. godine, pozvana je prošle godine da se pridruži skupini stručnjaka koju je osnovala Europska komisija za pružanje smjernica o mogućim reformama kohezijske politike EU. Gabrič je preuzela ovu funkciju zahvaljujući, između ostalog, svom iskustvu na čelu Saveza općina i gradova Slovenije i kao članica Europskog odbora regija.

Govoreći o svom iskustvu lokalne čelnice i potencijalima kohezijskih fondova, Gabrič objašnjava da su u Trbovlju “razvijeni projekti gospodarenja otpadom, start-up inkubator i regeneracija industrijske zone”. U konkretnom kontekstu, ovo su bili prioriteti, koji međutim “nisu nužno prikladni i za druge gradove”.

Stoga je, smatra Gabrič, bitno uključiti lokalne i regionalne vlasti u definiranje najprikladnijih metoda upravljanja i trošenja sredstava, razmatrajući pojedinačno svaki slučaj. Ovo je još jedan u nizu argumenata protiv moguće centralizacije dodjele i upravljanja europskim strukturnim fondovima, o kojoj je Europska komisija raspravljala posljednjih mjeseci u svjetlu pripreme sljedećeg proračuna EU, koji će pokrivati ​​sedmogodišnje razdoblje 2028. – 2034.

Po vašem mišljenju, koji bi trebali biti prioriteti sljedećeg ciklusa kohezijske politike EU?

Kohezijska politika mora ostati prava kohezijska politika. Ne mogu je ostali europski povjerenici promatrati kao priliku za preusmjeravanje sredstava prema vlastitim područjima nadležnosti: konvergirati u kohezijsku politiku programe koji se odnose na druge politike, bez povećanja ukupnog proračuna, nije dobar pristup. Ovo bi dovelo do fragmentacije resursa, pa bi za postizanje glavnog cilja kohezije, koja bi morala i dalje biti usmjerena na regionalne i lokalne zajednice, ostalo malo sredstava.

Način na koji se sredstva dodjeljuju razlikuje se od zemlje do zemlje, od grada do grada, ovisno o tome kako zajednice odluče ulagati u projekte. U Sloveniji, na primjer, nakon što je vlada izdvojila neke ključne sektore, poput okoliša i prometa, lokalne zajednice pozvane su da iznesu konkretne prijedloge da bi se potom prijavile za financiranje.

Koji je razlog dosadašnjeg uspjeha kohezijske politike?

Cilj kohezije je učiniti boljim mjesta u kojima ljudi žive. Izazov – ali i prilika – jeste maksimirati učinak ovih fondova: pretvoriti jedan euro koji dodjeljuje EU u tri eura vrijednosti na terenu. S kohezijskim fondovima možemo postići ono što nacionalne vlade često ne uspijevaju, posebno po pitanju programa vezanih za okoliš.

Ja sam od onih koji smatraju da je nužno odbaciti ideju o jedinstvenom pristupu koji bi svima odgovarao [plan centralizacije koji je predložila Europska komisija, op. ur.]. Svaka zajednica ima vlastite potrebe i prioritete, koji zahtijevaju projekte po mjeri. Ova raznolikost mora se uzeti u obzir pri definiranju sljedećeg ciklusa kohezijske politike.

Na koje ste sve načine koristili kohezijska sredstva u Trbovlju tijekom vašeg mandata na čelu općine?

Tijekom ciklusa kohezijske politike 2014. – 2020. u Trbovlju smo proveli nekoliko projekata, ukupne vrijednosti 6-7 milijuna eura. Naš pristup je bio odozdo prema gore, osiguravajući da ulaganja odgovaraju stvarnim potrebama zajednice.

Jedan od glavnih projekata bio je usmjeren na podršku lokalnim poduzećima. Mnoge tvrtke suočavale su se s elementarnim infrastrukturnim teškoćama, poput nedovoljne opskrbe električnom energijom, čestih lavina i nedostatka odgovarajućih vodovodnih instalacija. U cilju rješavanja ovog problema, pozvala sam direktore poduzeća da iznesu svoje najhitnije potrebe. Napravili smo listu prioriteta i procijenili što možemo postići s europskim sredstvima: uspješno smo uložili više od 2 milijuna eura u poboljšanje infrastrukture, jačajući konkurentnost lokalnog gospodarstva.

U drugi projekt bila je uključena jedna naša tvrtka, Dewesoft, uspješna na globalnoj razini, koja aktivno podržava start-upove i promiče poduzetništvo među mladima. Nakon razgovora s direktorom, došli smo na ideju da napravimo start-up inkubator, osiguramo potreban prostor, obnovimo ga i potom povjerimo na upravljanje tvrtki.

Treći projekt obuhvaćao je izgradnju biciklističkih staza. U nekadašnjem rudarskom gradu, smještenom u dolini, ova ideja se u početku činila gotovo nemogućom, ali kada sam postala gradonačelnica odlučila sam provesti projekt. Nije bilo jednostavno, ali uspjeli smo. Projekt, vrijedan oko dva milijuna eura, okončan je i potiče ljude da više hodaju i voze bicikl, poboljšavajući urbanu mobilnost i kvalitetu života.

Prema vašem iskustvu, koji bi aspekti kohezijske politike mogli biti poboljšani?

Previše je birokracije, ovaj faktor ne možemo zanemariti. Ovo je također jedno od pitanja istaknutih u izvješću koje smo kao skupina stručnjaka izradili za Europsku komisiju 2024. godine. Mnogi lokalni akteri, uključujući javni sektor i nevladine organizacije, nemaju resurse za zapošljavanje osoblja koje bi se posvetilo isključivo razjašnjavanju složenih birokratskih procedura potrebnih za pristup europskim sredstvima i provedbu projekata.

Također treba imati na umu da su kohezijski fondovi učinkoviti samo ako lokalne i regionalne zajednice imaju pravo glasa o načinu korištenja ovih fondova. Nije dovoljno da vlada dobije sredstva iz Bruxellesa ako potom ista ta vlada diktira kako ih konkretno potrošiti. Lokalne vlasti ne bi trebale biti prisiljene provoditi projekte samo zato što ispunjavaju kriterije financiranja, već bi trebale biti dovoljno fleksibilne da odgovore na stvarne potrebe svojih zajednica.

Koji je bio najveći izazov s kojim ste se susreli?

Uključivanje mladih uvijek je najveći izazov s kojim se treba suočiti, budući da politički angažman nije uobičajen među mlađim generacijama. U cilju poticanja njihovog uključivanja, iskoristili smo sredstva EU za izgradnju centra za mlade, osiguravajući im tako prostor za sudjelovanje u našim programima i projektima.

Također sam pozvala mlade u gradsku vijećnicu i objavila naše razgovore na YouTube kako bismo doprli do što šire publike i istaknuli teme o kojima smo raspravljali. Međutim, u pitanju je konstantan izazov za koji ne postoji jednostavno rješenje.

 

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.