Kohezijski fondovi: što se čini po pitanju imigranata i izbjeglica?

Dok se Europska unija suočava s izazovom pružanja utočišta milijunima osoba koje bježe od rata u Ukrajini, nije naodmet prisjetiti se što je tijekom proteklih godina učinjeno u sklopu kohezijske politike EU po pitanju prihvata izbjeglica i razvoja integracijske politike

Prema službenim statistikama Europske unije, u siječnju 2020. godine u 27 država članica EU živjelo je 447,3 milijuna osoba, uključujući 23 milijuna (5,1%) državljana trećih zemalja i 37 milijuna (8,3%) osoba rođenih izvan EU.

Procijenjuje se da je 2013. u EU (računajući sadašnje države članice) pristiglo gotovo 1,3 milijuna migranata podrijetlom iz trećih zemalja, dok se 2019. taj broj skoro udvostručio (2,4 milijuna). Tijekom cijelog razmatranog razdoblja, ukupan broj novih imigranata pristiglih iz trećih zemalja procijenjen je na 13,6 milijuna.

U drugom desetljeću 21. stoljeća posebno velik bio je rast migracijskih tokova prema državama članicama EU koje se nalaze na Balkanskom poluotoku (Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Rumunjska i Slovenija). Kako pokazuje donji grafikon, tijekom 2013. godine u navedene države pristiglo je nešto više od 76.000 migranata iz trećih zemalja, dok se 2019. taj broj gotovo učetverostručio, dostigavši 255.000. U razdoblju 2013. – 2019. više od milijun migranata podrijetlom iz trećih zemalja pristiglo je u šest razmatranih država, s tim što je najveći dio migracijskih tokova (gotovo dvije trećine) bio usmjeren ka Grčkoj i Rumunjskoj.

U okviru kohezijske politike Europske unije za razdoblje 2014. – 2020. nisu bili predviđeni nikakvi instrumenti niti sredstva usmjerena na pružanje direktne podrške imigrantima podrijetlom iz trećih zemalja. Jedini dugoročni kohezijski projekti usmjereni na promicanje integracije državljana trećih zemalja – poput onih vezanih uz obezbjeđivanje smještaja, pružanje potpore u pristupanju tržištu rada i organiziranje tečajeva jezika – realizirani su indirektnim putem, točnije korištenjem sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda (KF).

Podaci navedeni u ovom tekstu, iako malobrojni, jasno pokazuju koliko je važno da države članice Europske unije usvoje koordiniranu strategiju prihvata i integracije izbjeglica, financiranu zajedničkim sredstvima. U trenutačnim teškim okolnostima, kada je za nešto više od mjesec dama između tri i četiri milijuna Ukrajinaca napustilo svoje domove i gradove, uputivši se prema susjednim zemljama članicama EU, čini se da se naziru prvi pomaci u smjeru formuliranja zajedničke europske strategije.

Naime, početkom ožujka Europska komisija predstavila je prijedlog kohezijske akcije u korist ukrajinskih izbjeglica unutar EU (CARE). Najvažnija novina koju donosi ova mjera tiče se upravo financijskih sredstava, više od 370 milijardi eura iz kohezijskih fondova za razdoblje 2021. – 2027. Europska komisija predvidjela je mogućnost da države članice koriste sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda za akcije usmjerene na zadovoljavanje najosnovnijih potreba ukrajinskih državljana izbjeglih u EU, uključujući obezbjeđivanje privremenog smještaja, hrane, vode i zdravstvene zaštite. O prijedlogu Komisije treba da se izjasne Europski parlament i Savjet Europske unije, ali već sada je jasno da svjedočimo pomaku u odnosu na ranije mehanizme raspodjele sredstava iz kohezijskih fondova koji bi mogao predstavljati prvi korak ka zajedničkoj europskoj integracijskoj politici.